Za i protiv
Nacionalni klub manjina: Nestalo bi pravne osnove za korištenje talijanskog, mađarskog i češkog
Godine 2003. donošenje Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina bio je jedan od uvjeta otvaranja pretpristupnih pregovora o ulasku Republike Hrvatske u Europsku uniju.
Tim zakonom zajamčena su određena prava pripadnika svih nacionalnih manjina koji žive na području Republike Hrvatske. Gotovo deset godina, za trajanja pregovora o pristupanju, bili smo pod konstantnim nadzorom, kako u mnogim stvarima tako i u načinu implementacije Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina u praksi.
Iako smo u sedmom mjesecu ove godine stupili u Europsku uniju, to ne znači da i dalje nismo pod budnim okom Europske unije, odnosno Europske komisije.
Europski standard za službenu upotrebu jezika i pisma nacionalnih manjina ne postoji, nego ga svaka zemlja sama određuje. Kada govorimo o sličnim pravima nacionalnih manjina u zemljama u okruženju, možda bi najbolje bilo usporediti to pravo, proizašlo iz Ustavnog zakona u Republici Hrvatskoj, s pravima koja Hrvati kao manjina imaju u njima.
Tako je, primjerice, u Republici Austriji dovoljno da na određenom području živi 25% Hrvata pa da ostvaruju pravo na dvojezičnost (Gradišćanski Hrvati). U Rumunjskoj taj prag (ili prag za službenu upotrebu jezika i pisma nacionalne manjine) još je manji, a malo tko zna da je u Republici Srbiji prag za korištenje latiničnog pisma 15%.
Donošenjem ovakve izmjene Ustavnog zakona došlo bi do apsurda da nacionalna manjina može konzumirati svoja prava samo tamo gdje je većina. U Republici Hrvatskoj trenutačno imamo dvadeset i četiri jedinice lokalne samouprave u kojima se, po slovu zakona, uz hrvatski jezik službeno koriste i talijanski, srpski, mađarski, slovački i češki.
Ironija je da se za ovaj referendum u javnosti kaže da je on protiv ćirilice, a unošenjem ovakve definicije u Ustavni zakon nestalo bi pravne osnove za korištenje talijanskog, mađarskog i češkog jezika i pisma. Samo bi u dvanaest jedinica lokalne samouprave pripadnici nacionalne manjine i dalje imali pravo na korištenje službenog jezika i pisma, i to isključivo samo srpskog jezika i ćiriličnog pisma.
Promjenom Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina, i to na ovakav način, da se reduciraju ili smanje prava građana Republike Hrvatske koji su pripadnici nacionalnih manjina, Republika Hrvatska mogla bi izazvati negativnu reakciju Europske komisije, koja ne samo da bi rezultirala negativnim publicitetom za Republiku Hrvatsku, nego bi vjerojatno moglo doći i do određene penalizacije od Europske unije.
Stav Kluba zastupnika nacionalnih manjina je da nikako i ni u kojem slučaju ne bi trebalo umanjivati i degradirati nikakva ljudska prava, a samim time ni prava nacionalnih manjina, kako donošenjem zakona u Saboru Republike Hrvatske tako i odlukama referenduma.
Iz tih razloga predstavnici Kluba nacionalnih manjina snažno se protive raspisivanju ovakvog referenduma te će podržati izmjene Ustava koje će definirati za koja se pitanja i pod kojim uvjetima može raspisati referendum.
Stožer: Kada Vlada ne zna što će s Vukovarom, neka narod odluči
Kada se u Vukovaru shvatilo da će doći do postavljanja dvojezičnih ploča, tada se pojavila velika skupina ljudi, direktni stradalnici u Domovinskom ratu, članova obitelji poginulih i nestalih branitelja, logoraši... Rekli su da to ne mogu podnijeti. Da im je to još uvijek nepodnošljivo, pogotovo kada se još nisu ostvarile istina i pravda, riješili problemi nestalih, dok pripadnici srpske zajednice nisu preuzeli odgovornost barem na simboličnoj razini da dođe do istinske pomirbe.
Ljudi su se uplašili da će se svi ti problemi zaboraviti. Pretjeralo se u prikrivanju i nečinjenju i u toj nemoći da se procesuiraju ratni zločinci. Postojala je opasnost da Vlada postavljanjem ploča prikaže kako je između Hrvata i Srba sve dobro, i da više to i nije problem Vukovaraca, nego problem Vlade koja to želi riješiti primjenom zakona do kraja.
Posebno je iritiralo ljude što smo mi tamo već postigli konsenzus da nećemo propitivati 90 posto primjene zakona o pravima nacionalnih manjina. Vukovar je već multietnički grad. Svaki se dan može čuti srpski jezik, i slovački i mađarski. Možete izvaditi i dokumente na srpskom jeziku, imaju svoje škole i vrtiće, nazive ulica. Imaju moratorij na učenje hrvatske povijesti.
Tražili smo moratorij do sljedećeg dopisa stanovništva. Tražili smo novi popis stanovništva za Vukovar. Jesmo tražili popis, ali stanovništva, a ne Srba. Da se utvrde činjenice.
No, nismo naišli na razumijevanje. Očekivali smo da će Vlada biti mudra i da neće inzistirati na provođenju. To se nije dogodilo i to je dodatno radikaliziralo situaciju. Podnijeli smo ustavnu tužbu i obavijestili smo Ustavni sud da se ovaj zakon ostvaruje na osnovi netočnih podataka. Da šteti suživotu. Naveli smo da se provođenjem tog zakona narušava zdravlje ljudi. Ali to nije pomoglo.
Onda smo zatražili da se Vukovar proglasi mjestom posebnog pijeteta. I izuzme od tog zakona. Primjena zakona po sili zakona razlog je zašto tražimo referendum.
Da bismo riješili ovo pitanje, tražili smo izvanrednu sjednicu Vlade i uvrštenje u saborsku raspravu po hitnom postupku. Bez obzira na rezultat. I stvarno ne znam što više možemo podnijeti osim referenduma.
Zato smo išli u referendum. Kad Vlada ne zna što će s Vukovarom, išli smo vidjeti što narod misli o Vukovaru. Na kraju je 680.000 građana reklo da se njihovo mišljenje jako razlikuje od onoga što Vlada radi.
Referendum nema nikakvih utjecaja za bilo koju drugu nacionalnu manjinu pa ni za Srbe, u većini dijela njihovih prava, nego samo u tome kada se prava trebaju ostvariti po sili zakona ako se još nisu stekli uvjeti kao što je u Vukovaru. Ne mijenja se opseg prava, nego jedan uvjet. Ne trebaju biti većina, 50 je 50, nije iznad 50. Erdutski sporazum ostaje, sporazumi u Istri i Daruvaru ostaju. Referendum će nas spasiti od nerazumnosti Vlade.
Ne vidimo razloga da se referendum ne raspiše. Ako ima pravednosti, onda će referenduma biti, po sadašnjem zakonu. Ovo što sada rade, mijenjaju Ustavni zakon da bi spriječili direktnu volju naroda, nešto je što demokratski svijet ne poznaje.
Referendum se treba održati, jer je skupljen dovoljan broj potpisa, a sve ostalo je najobičnije izigravanje Ustava Republike Hrvatske.