Sudac Trgovačkog suda u Zagrebu Mislav Kolakušić podnio je opsežni zahtjev za ocjenu ustavnosti 11 odredbi Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi koji predstavlja presudu ako je ministru Slavku Liniću sučevo priopćenje bila “optužnica” protiv Vlade i Sabora. Jer on iznosi primjere mogućih zloporaba predstečajne nagodbe na konkretnim predmetima i dokumentima koje je objavila Fina na svojim web-stranicama.
Milijarde kuna PDV-a
Ako je dužnik prijavio 850 milijuna kuna potraživanja, a uprava društva dala izjavu o 200 milijuna kuna, to “jasno ukazuje da su predmetna potraživanja u najmanju ruku suspektna”, navodi sudac te zaključuje da pojedine odredbe ZFPPN-a “ne mogu udovoljiti temeljnim načelima tog zakona; dobrovoljnosti, jednakog postupanja prema svima i zabrane uzrokovanja štete”. Sporne odredbe omogućuju zloporabu prava radi stjecanja nepripadne koristi dužnika, povezanih društava i pojedinih vjerovnika, a na štetu ostalih vjerovnika te državnog proračuna putem porezne evazije vezano za povrat poreza i odbitak pretporeza, tvrdi sudac navodeći da se u predstečajnim nagodbama vrti nekoliko milijardi kuna PDV-a.
Dužnici često podnose prijedloge za otvaranje postupka predstečajne nagodbe bez prilaganja dokumentacije s jasnim ciljem prevaljivanja troška stečajnog postupka na teret stečajnog Fonda, odnosno drugih vjerovnika. Sudac je izračunao, prema Linićevim podacima, da bi ZFPPN uz 650 predstečajnih nagodbi mogao pokrenuti i 4000 stečajnih postupaka po prijedlogu Fine za koje bi trebalo izdvojiti 3,2 milijuna kuna za objavu oglasa u Narodnim novinama, a na teret vjerovnika i državnog proračuna, što zakonodavac nije predvidio kao trošak. Sudac ipak ističe da je predstečajna nagodba dobrodošao institut te hvali njihovu transparentnost i predlaže da se to uz zaštitu osobnih podataka proširi i na sve sudske postupke.
Ali, sporno mu je što se sudovi pretvaraju u puke izdavače potvrda o činjenicama utvrđenim u postupku pred Finom, a koje se temelje na utvrđenju samog dužnika koji se može osloboditi obveza, pretežno ili potpuno, na štetu vjerovnika i bez njihova pristanka. Dovoljna je potvrda i rješenje nagodbenog vijeća te kasnije rješenje trgovačkih sudova kojima je oduzeto i ono malo mogućnosti provjere zakonitosti koje su imale prije dviju izmjena ZFPPN-a.
Niz je odredbi sporno s gledišta jednakosti pred zakonom. Tako nagodbeno vijeće koje odlučuje o pokretanju predstečajne nagodbe, privremenim mjerama i utvrđenju tražbina imenuje ministar financija, pa i po žalbi postupak vodi Ministarstvo financija, koje se pojavljuje i kao vjerovnik.
Sudac nudi i rješenje
Sudac je i konstruktivan nudeći Ustavnom sudu, što je neuobičajeno, i rješenja za uočene probleme tražeći da se sudu omogući da vrati na ponovno postupanje radi ispravljanja pogrešaka i nezakonitosti, umjesto da se odbija predstečajna nagodba.
Sudac tvrdi da je on taj koji za sud donosi odluke u konkretnom predmetu pa i zastaje s postupkom radi pokretanja ocjene ustavnosti, a ne predsjednik suda (ili svi suci) kako je sugerirao ministar Linić. Ali, ako Ustavni sud zaključi da je ipak Linić u pravu, onda on podnosi prijedlog kao bilo koji građanin.
>> Kolakušićevi hobiji: umjetnička fotografija i humanitarni rad
