Još nisam – u privatnim razgovorima ili medijima – čuo pročitao ili vidio da se tko zgrozio nad nekom nepodopštinom Ive Sanadera dokazanom na sudu. Jer, dokaza nije bilo. Uvod je mnogo obećavao, Sanaderov bijeg i uhićenje najavljivali su spektakularni proces koji će zadovoljiti moralna očekivanja nacije frustrirane lošim stanjem u zemlji i tolikim pričama o kriminalu i korupciji. To prije što se sudi čovjeku koji je šest godina vodio zemlju i o kojemu je i u stranci i u državi stvoren nezapamćen kult. Mogao je Ivan Turudić još dva sata obrazlagati presudu, ali ni time ne bi izbrisao dojam o njezinoj neuvjerljivosti, pogotovo stoga što ni do dana današnjega nije u proračun uplaćeno pet milijuna eura koji su se kao mito našli na računu jedne tvrtke krunskog USKOK-ova svjedoka Roberta Ježića. Turudić se s Ježićem na sudu oko tog novca natezao kao da je na tržnici – joj, opet sam ti zabil vrnuti one peneze kaj si mi ih posudil, sutra ti ih bum donesel. A nakon više od godinu dana Ježić se sa sudom zavitlavao, tvrdeći da je presuda poslana na adresu jedne tvrtke koja sa slučajem nema veze, a on ju je odbio primiti te se poslije “prava” tvrtka na presudu žalila. Ne ruši li to i vjerodostojnost glavnog svjedoka i same presude?
U završnoj riječi na suđenju za aferu Fimi media Sanader je rekao: “Protiv mene su svjedočili ljudi koji su i sami optuženi, a ni u jednom predmetu koji se vodi protiv mene gotovo da i nije bilo normalnih svjedoka. Jer ti koji su me teretili i sami su bili optuženi, imali su probleme sa zakonom, ostali su bez imovine, propale su im tvrtke... Nema nigdje dokaza da sam učinio to za što me USKOK tereti. Nema mojih potpisa, nema traga novca, nema novca. Samo riječ tih svjedoka koji su izašli iz zatvora nakon što su mene teretili”. S tim se optuženikovim riječima možemo uglavnom složiti. Nisam stručnjak ni za pravo ni za sudske procese, no nije mi teško vidjeti kako suđenja Sanaderu stoje na klimavim nogama.
O njemu kao kriminalcu vrlo brzo je stvoren mit, a potom se i sudilo mitu a ne dokazanim nedjelima. Na žalost, više se puta javnost mogla uvjeriti kako je Sanader u sudnici superioran kad se spori i s tužiteljima i sa sucima. Hrvatsko se pravosuđe pokazalo nedoraslim najtežem optuženiku za kriminal u povijesti samostalne Hrvatske.
To je utoliko tragičnije što je riječ o čovjeku koji je kao političar nanio toliko zla i Hrvatskoj i svojoj stranci, što je kao nitko i prije i poslije njega pokazao jedno lice u oporbi a sasvim drugo na vlasti, što je vladao despotski, bezobzirno i bešćutno, što je maksimalno kompromitirao desni, konzervativni, kršćanski svjetonazor, što je prema svakome u Hrvatskoj tko mu je bio podređen ili od njega bio manje moćan bio bahat, arogantan i osvetoljubiv, a prema europskim i svjetskim gazdama beskrajno ponizan i servilan. I suđenje je iskoristio da paradira s nekim od tih svojih osobina, da čak dijeli moralne i domoljubne lekcije i da se postavlja kao nepovredivi sudac kojemu se sudi.
Šteta je što je, ako je postojala, propuštena tako reći povijesna prilika da se suđenjem zaokruži slika o izrazito negativnoj osobnosti. Ovako, bila je to kolona pokajnika koji su svojim svjedočenjem olakšavali svoj položaj, kolona patuljaka koje je tužiteljstvo iskoristilo za podmetanje nogu korupcijskom divu, i kao da osim tih ucijenjenih bijednika ničega drugoga djelotvornijega protiv Sanadera nije bilo. Koji paradoks! Čovjek koji se kao predsjednik Vlade i te kako, gdje god je mogao, služio staljinističkim metodama, za te će metode optužiti svoje tužitelje. Zaključno rečeno, umjesto očekivanog trijumfa dokaza i pravde, dobili smo suđenje radi suđenja, loše izvršenje društvene zadaće koju je nametao silan odjek jednog slučaja sa samoga vrha vlasti. Hrvatsko pravosuđe očito nije na razini svoje ambicije da se baš na takvom slučaju iskaže. Hrvatskoj javnosti priređena je drama s vrhunskim likovima i zapletom, ali je zakinuta za rasplet koji bi odgovarao težini drame.
>> Sanader: Ni Staljin nije radio ovako kako je radio DORH
Polako, ali sigurno, Europa ulazi i u Hrvatsku i u Hrvatsko sudstvo." Optuzenik je kriv, tek kad mu se dokaze"!!!!! A ne kako je to u komunizmu bilo, partija te optuzi, a sud osudi i pomoci ti nema!!!!( U nedoumici, za optuzenog!!)