Sudski vještak za balistiku, hladno i vatreno oružje Dubravko Gvozdanović za Večernji TV govorio je o nabavi oružja u Hrvatskoj, ilegalnom tržištu, ograničenjima, manjku strelišta i drugim temama. "Ne bih rekao da postoji znakovita tendencija povećanja kupnje vatrenog oružja. Ono što mi vidimo po statističkim podacima Ministarstva unutarnjih poslova jest da se odnose na izdavanje odobrenja za nabavu oružja, no u konačnici ne znači da se ta odobrenja i realiziraju. Odnosno, da je taj koji je dobio odobrenje u konačnici i kupio vatreno oružje", kazao je Gvozdanović uvodno.
"Povećanje od nekih 1000 do 1500, možda 2000 komada, ne govori nam ništa. To je puki statistički podatak. On nam ne govori u smislu je li osoba koja je prije već imala oružje podnijela još jedan zahtjev ili je to novi budući legalni posjednik vatrenog oružja. Dakle, u konačnici, kada sve sumiramo, ispadne da je manje-više oko šest posto građana Republike Hrvatske u legalnom posjedu", dodaje.
Govoreći o SAD-u, Gvozdanović ističe kako postoje područja i države koja striktno provode rigorozne te je gotovo nemoguće legalno kupiti vatreno oružje. S druge strane, napominje, postoje i druga područja koja su vrlo liberalna i dopuštaju "za europski način i tradiciju neprihvatljivu kupnju oružja bez ikakvih sigurnosnih provjera".
"Kada govorimo o SAD-u, zanimljivo je da se one države koje su donijele najrigoroznije zakone ustvari suočavaju s najvećim postocima djela počinjenih vatrenim oružjem", rekao je. Velika Britanija, navodi, slijedila je primjer SAD-a i zabranila posjedovanje kratkog vatrenog oružja pod egidom da će smanjiti broj kaznenih djela. U sljedećim godinama broj kaznenih djela značajno se povećao.
"Kada govorite je li došlo do veće potražnje za vatrenim oružjem – jest. Pandemija COVID-19 jedan je od uzroka, stvorila je dodatnu nesigurnost, depresiju i strah, no prijetnja vojnom agresijom Rusije na Ukrajinu, koja je rezultirala brutalnim ratom, kod mnogih je stvorila osjećaj nesigurnosti i potaknula ih da požele imati vatreno oružje, čisto kao psihološki znak osjećaja sigurnosti", navodi Gvozdanović.
Hrvatska je, kaže, vrlo "ograničena i stroga". "Negativan stav predlagatelja zakona, Ministarstva unutarnjih poslova, reflektirao se na to da u Hrvatskoj nema adekvatnog broja civilnih strelišta na kojima mi, legalni posjednici vatrenog oružja, možemo prakticirati i upotrebljavati vatreno oružje. Paralelno s tim, to se odražava i na problem samog MUP-a jer policijski djelatnici nemaju mjesta gdje bi provodili obavezna gađanja", rekao je. Uspoređujući situaciju sa Slovenijom, kaže kako tamo ima puno više civilnih strelišta te puno više sportskih strijelaca.
"Ako ste vi odgovorni, pošteni građanin, bez kaznenih postupaka iza vas, nema razloga da vam se odbije izdavanje odobrenja za za nabavu", kaže govoreći o Hrvatskoj. Potrebno je, nastavlja, imati barem 21 godinu, a u iznimnim slučajevima dozvola se može izdati i osobi s 18 godina ako je riječ, primjerice, o policajcu ili zaštitaru.
"Ono što je bitno kada govorimo o pravu na posjedovanje oružja jest da imate nekoliko tipova oružnih listova", kaže te nabraja kako postoji oružni list za držanje te za držanje i nošenje u svrhu lova, sporta i samoobrane. U svrhu samoobrane ističe kako se dozvole nevoljko izdaju. "Zašto je to tako, nikada nije argumentirano, nikada nije utemeljeno na nekim pokazateljima, jednostavno je takav stav MUP-a", tvrdi Gvozdanović.
"U zadnje vrijeme vidljiva je tendencija kupnje poluautomatskih pušaka pod egidom lovačkog oružja, odnosno izvedenica tipično vojnog oružja", dodaje.
Što se tiče ilegalnog oružja, kaže kako je teško doći do relevantnih podataka. "Jedan komad vatrenog oružja na ilegalnom tržištu predstavlja veliku opasnost ako dođe u krive ruke. Da je lako doći do oružja na crnom tržištu, nažalost, kod nas jest. Naše tržište ne mora biti nužno biti naše, graničimo i s BiH. Ilegalno crno tržište određene izvore vuče iz kaznenih djela krađa. Znači, krađa legalnog oružja koje se kasnije plasira", navodi. Osvrnuo se na tragičan slučaj iz Vinkovaca te ustvrdio kako mladić koji je ubio oca nije ispunjavao uvjete da ima legalno oružje, što znači da ga je nabavio protupravnim djelom. Gvozdanović procjenjuje kako je 99 posto djela počinjenih vatrenim oružjem počinjeno ilegalnim vatrenim oružjem. "Ovih jedan posto većinom otpada na slučajna opaljenja, nesretne slučajeve ili samoubojstva. Rijetko ima ubojstava s legalnim vatrenim oružjem", kaže.
"Stroži Zakon o oružju nije rješenje problema ilegalnog tržišta", napominje te kaže kako najave većih ograničenja imaju isključivo svrhu smirivanja javnosti.
Govoreći o strelištima u Hrvatskoj, istaknuo je kako ih ima vrlo malo, a da su mnoga pred zatvaranjem. "Zašto su pred zatvaranjem, zato što im se prijeti razinom buke. Buka koja dolazi narušava nekakve standarde pa bi i ta strelišta trebalo zatvoriti", kaže te dodaje kako je Ministarstvo unutarnjih poslova bilo nespremno prihvatiti prigušivače da budu u slobodnoj prodaju za civile.
"Upozoravali smo ih, usmjeravali da je u Europi trend povećanja potrebe za prigušivačima. Četiri, pet godina kasnije, prigušivači postaju sve češći i s legalnim statusom zastupljeni u legalnim državama", kaže te pojašnjava kako je riječ o svrsi smanjenja buke. "Sva ograničenja ustvari su posljedica negativnog stava predlagatelja zakona prema materiji oružja", navodi. Civilna strelišta, dodaje, namijenjena su svima koji imaju legalno vatreno oružje.
Što se tiče streljaštva, njime se mogu početi baviti i malodobne osobe, ali pod nadzorom trenera, te ne mogu posjedovati svoje oružje. "Kao sportski strijelac možete tek s 18 godina posjedovali svoje oružje. To je izniman slučaj pod uvjetom da ste aktivan strijelac", kaže. Ističe kako Slovenija, koja je manja zemlja, ima tri puta više strijelaca koji se time aktivno bave te je naoružanija od Hrvatske.
Kad bi svi nosili oružje puno bi bolje bilo jer svatko zna da i drugi ima pa se i on boji, američka država je to pokazala