Uredu pučke pravobraniteljice Tene Šimonović Einwalter sve češće se javljaju strani radnici koji se žale na diskriminaciju i kršenje prava. Tvrde da ih poslodavci uznemiravaju na temelju rasnog ili etničkog podrijetla, no to baš i nisu skloni prijavljivati nadležnim tijelima. Neke su pritužbe anonimne, neki ne žele imenovati poslodavca, a većina radnika se, nakon što im Ured da opće pravne informacije ili zatraži dodatne podatke, više ne javlja.
Radi se najčešće o neisplati ugovorene ili obećane plaće, isplati dijela plaće "na ruke", nezakonitom prekovremenom radu, uskrati prava na odmor, neisplati naknade plaće za neiskorišteni godišnji odmor i neprijavljivanje ozljede na radu. Nekima su poslodavci ili članovi njihovih obitelji i prijetili ili ih vrijeđali, a neki isplatu plaća uvjetovali predajom putovnica. Državljanin Uzbekistana požalio se da se nekoliko puta ozlijedio na radu, no nije mu pružena prva pomoć. Zbog nepoznavanja hrvatskog jezika i propisa neki radnici misle da je dozvola za boravak i rad zapravo ugovor o radu, a ne znaju ni da je u ugovoru plaća u bruto iznosu.
Osim donošenja imigracijske politike i nužnih izmjena Zakona o strancima, potrebno je, smatra pučka pravobraniteljica, raditi i na smanjenju predrasuda i stereotipa. Ured je uočio i nejednako postupanje bankovnih službenika prema stranim radnicima zbog njihove boje kože pa su za pristup bankarskim uslugama tražili dodatnu dokumentaciju, koju nisu tražili od drugih klijenata.
Nepoznavanje jezika, strah od otkaza i nepovjerenje u institucije, to su, kaže Mario Iveković iz Novog sindikata, glavni razlozi malog broja sindikalno organiziranih stranih radnika – Najveći je problem nedjelovanje institucija. Javio nam se čovjek koji je imao konkretan problem s neisplatom plaća i odmah smo to prijavili, ali već pet-šest mjeseci ništa se ne događa. Kako da onda radnici imaju povjerenja? – pita Iveković.
VEZANI ČLANCI:
>>> VIDEO Strani radnici iz Nepala opisuju život u Hrvatskoj
Ma koja prava, ako su bespravno ušli u Republiku Hrvatsku?!! Ako im ne paše, do viđenja!