Za tri dana će Amerika birati novog predsjednika. Osam godina vladavine
Georgea Busha odlazi u povijest iako će se posljedice njegovih loših
poteza još dugo osjećati. Amerikanci će pokušati zaboraviti Bushov
boravak u Bijeloj kući, vrijeme koje nije većini ostalo u dragom
sjećanju, ali vjerojatno nikada neće prestati zanimanje za skrivenim
detaljima, nepoznatim pikanterijama iz života i političkog djelovanja
43. po redu američkog predsjednika.
O žalosnim i smiješnim epizodama iz života svih američkih lidera te o
njihovim dobro ili loše čuvanim privatnim tajnama napisano je mnogo
knjiga, snimljeni su brojni filmovi i serije, ali tijekom proteklih
nekoliko mjeseci najprodavanija je knjiga Cormaca O’Briena pod naslovom
“Tajni životi američkih predsjednika”.
Već iz podnaslova knjige, “Doznajte sve ono što vas o ljudima u Ovalnom
uredu nisu naučili učitelji”, dade se naslutiti da je autor prikupio
zanimljive i javnosti uglavnom nepoznate detalje o karakteru,
sklonostima, vrlinama i manama ljudi koji su neko vrijeme bili
“najmoćniji ljudi svijeta”, “lideri slobodna svijeta”...
Pitanje svih pitanja jest koliko bi novca, usluga i političkih pozicija
ponudili protivnički tabori predsjedničkih kandidata Baracka Obame i
Johna McCaina za “ubojitu” informaciju iz osobnog ili javnog života
onih koji vjeruju da će baš oni dobiti povjerenje većine američkih
glasača. Pogrešno je misliti da je Obama moralniji, da se ne koristi
prljavim predizbornim trikovima kao i John McCain.
Kada je o pobjedi riječ, za koju se potrebno do zadnjeg trenutka boriti
za svaki glas, pronalaze se sva moralna opravdanja kako bi se zločesta
vijest o protivniku plasirala građanima. Cilj opravdava sredstvo! Da
Obama ima kakvu prljavštinu o McCainu, koja se do sada duboko skrivala,
sigurno bi je objavio, pa i da je riječ o najčistijim i najdelikatnijim
privatnim detaljima. Isto bi postupio i McCain kada bi mu u ruke došle,
primjerice, provjerene informacije o Obaminu neprimjerenu ponašanju ili
iskorištavanju senatorske pozicije, da ne govorimo o utaji poreza ili
bračnoj prijevari.
Dok čitate ovu šaljivu i zanimljivu knjigu, ne možete se prestati
smijati i šokirati jer ste zasuti informacije koje nikada prije niste
čuli, a u najmanju ruku zvuče nevjerojatno. No, dovoljno je prisjetiti
se da su i američki predsjednici, iako najmoćniji ljudi na svijetu s
prstom na nuklearnom prekidaču, ipak samo ljudi, ponekad neurotični,
pretjerano sretni, preplašeni, bizarni, nepravedni... te da kao i mi
obični ljudi imaju mnogo vrlina, ali i mana, koje čovjeka i čine onim
što zapravo jest. Na kraju, uza sve povlastice i časti imaju i golemu
odgovornost jer obavljaju jedan od najtežih poslova na svijetu.
Do ove predizborna kampanja, koja je pri kraju i mnogi kažu “Konačno”
ili “Hvala Bogu da i to završi”, za ulazak u predsjedničku utrku bilo
je dovoljno, piše autor O’Brien, biti bijelac i imati muški spolni
organ, roditi se u Americi, imati barem 35 godina i živjeti najmanje 14
godina na području SAD-a. Izbori 2008. promijenili su tu američku
tradiciju.
Za dlaku je žena postala predsjednički kandidat, ali kada nije uspjela
Hillary Clinton, tu je Sarah Palin, prva žena potpredsjednica na
republikanskoj strani, a demokrati su prvi put u povijesti imenovali
Afroamerikanca kao svog kandidata za Bijelu kuću. Američki se glasači
samo nadaju da su tijekom duge predizborne kampanje doznali sve što ih
zanima o kandidatima. Ipak, i knjiga o kojoj pišemo potvrda je da za
brojne tajne treba proći vrijeme kako bi bile otkrivene i objavljene. A
tada će biti kasno pa promijenimo odluku!
U iščekivanju novog američkog predsjednika glasači razgrabili knjigu o tajnama iz života dosadašnjih stanovnika Bijele kuće
