Priznajemo, doista smo mislili da je pletenje zaboravljeni zanat, da je ostalo negdje u životima naših baka koje i dalje vole unucima pokloniti rukom rađene rukavice, čarape, kape..., a ne u poduzetništvu gdje su vrijedne rukotvorine koje nastaju kao rezultat ovog tradicijskog zanata, odavno istisnuli proizvodi dostupni u trgovačkim centrima, većinom sa stranim etiketama, nastali strojno, u masovnoj proizvodnji. No, prevarili smo se. U Zagrebu je nedavno osnovana tvrtka Da-Mogu, čije ime kao da poručuje kako ove domaće rukotvorine imaju šansu.
Nije teško okupiti pletilje
Osnivačica tvrtke je naša poznata kulturna menadžerica Tatjana Ačimović, koja je dio vremena posvećenog profesiji odlučila uložiti u novu karijeru.
- Predajem i dalje, a kako nisam više stalno zaposlena, mogu pokretati nove projekte, posebno one koji traže veliki angažman, poput ovoga. Predajem produkciju, dva kolegija na Umjetničkog akademiji u Splitu i jedan na Akademiji za kulturu i umjetnost u Osijeku, dovoljno da zadovoljim svoju ljubav prema pedagogiji i radu sa studentima - govori nam u skromnom sjedištu nove tvrtke u Prilazu baruna Filipovića u Zagrebu. Tamo su već prve kape, rukotvorine dvadesetak pletilja koje je tvrtka do sada uspjela okupiti. Spremna je i ambalaža za isporuku prvim kupcima.
- Nije toliki problem doći do pletilje, danas smo svi povezani, društvene mreže pomažu da lako dođete do velikog broja ljudi. Ali u ovom trenutku nemamo kapaciteta koordinirati rad velikog broja ljudi na velikom broju adresa i lokaliteta. Osim što konačnom angažmanu pletilje prethodi puno susreta, rada, eventualne dopunske obuke, kontrole kvalitete i slično, daljnja suradnja podrazumijeva kontinuirane komunikacije, razmjenu prediva i kapa. Za to ipak trebamo više uposlenih i više novčanih sredstava, govori nam.
Doznajemo i da u susjednoj BiH djeluje slična tvrtka koja okuplja čak 300 pletilja. Otkriva nam kako je organizirati 20 djelatnika na najbolji način danas još teže zbog pandemije. O tome računa vodi Irena Petrović, voditeljica proizvodnje, prodaje i komunikacija u tvrtki.
- Izazovno je i dinamično koordinati rad 20 pletilja koje žive na raznim krajevima Zagreba, a neke i izvan njega. Osim pet pletilja u dva doma umirovljenika, sve ostale žive u svojim kućanstvima, dobar dio njih i radi, a organizacija, koja podrazumijeva dostavu prediva, preuzimanje kapa, njihovo pranje i zašivanje etikete, kompleksan je posao. Svaka kapa prođe barem tri adrese prije nego dođe u naš ured gdje se sve pakiraju i šalju kupcima. Iako je ovo zahtjevan dio našeg posla, meni osobno je i najdraži, jer imam najveći doticaj s ljudima. Nikada naši sastanci nisu šturo preuzimanje i potpisivanje formulara, naše su pletilje divne žene, svaka sa svojom pričom, svojim životom, i svaki naš susret ima tu neku toplinu, ozračje druženja. Kroz ovaj sam projekt upoznala divne ljude, priča Irena.
U tvrtki je i još nekoliko profesionalaca različitih područja.
- Naš mali tim sastoji se od naše direktorice Tatjane Aćimović, koja dolazi iz područja upravljanja projektima i organizacijama u kulturi te ima veliko iskustvo u zagovaranju prava ranjivih skupina jer je vodila puno projekata u ovom području. Zatim je tu Vanja Hraste, diplomirana filmologinja, profesionalna pletilja koja radi s nama na kontroli kvalitete, a uz to i plete čak tri modela naših kapa. Tu sam i ja, Irena Petrović, diplomirana novinarka, a donedavno sam se profesionalno bavila projektima vezanim za djecu i mlade. Imala sam priliku koordinirati događanja i programske aktivnosti koje su se provodile u velikom broju gradova, a i dalje sam aktivna volonterka u Društvu za komunikacijsku i medijsku kulturu, tako da sam jednim dijelom ostala i u projektima s djecom i mladima, i to u području medijske pismenosti. Važan doprinos dali su i Branimir Lazanja, dizajner, koji stoji iza našeg logotipa i etikete, Sanjin Kaštelan, autor svih naših fotografija, koji je kontinuirano uključen u posao jer nam je važno e predstaviti kapu vjerodostojno i precizno, a da vizuali izgledaju privlačno. Iza dizajna i programiranja web shopa stoji Dwizzards agencija, objašnjava Irena.
Bijeg od negativnosti
Ana Poljak jedna je od pletilja koje izrađuju prve proizvode nove tvrtke.
- Biti pletilja danas, to kod mnogih izaziva čuđenje i nevjericu. U ova instant-vremena kada sve mora biti sada i odmah, postoje sasvim suprotne vrijednosti. A iza ovakvog posla ostaje nešto u što ste utkali sebe, napravili ste nešto jedinstveno. Pletem kad mi treba odmor od svakodnevnih obaveza, kad bi treba bijeg od negativnosti kojima smo htjeli ili ne htjeli izloženi, kad si za cilj postavim želju da nekoga razveselim, kada mu želim napraviti nešto što nitko drugi nema. Uglavnom uvijek nađem neki razlog - kaže gospođa Poljak, koja i dizajnira većinu kapa koje će tvrtka nuditi tržištu.
- Lako je raditi s osobom kakva je gospođa Tatjana, puna topline i empatije. Puno smo zajedničkog truda uložile u prva tri modela, puno korekcija u hodu, dok nismo postigle ono pravo. Bila sam jako sretna što nismo odustajale, bile smo uporne sve dok Tatjana nije rekla: "To je To." Sada samo čekamo reakcije kupaca, hoće li i oni biti svjesni da imaju nešto posebno - rekla nam je gospođa Poljak.
Do dizajna ovih kapa došlo se na suprotan način od uobičajenog postupka dizajna odjeće i modnih dodataka, objašnjava Tatjana Aćimović:
- Prethodilo je puno istraživanja, upoznavanja sa znanjima i vještinama, predznanjima i kapacitetima svake pletilje. Donijela sam pred svaku ogroman broj fotografija, kapa, puno smo razgovarale. Sama sam radila ogledne primjerke, proučavala što znaju, s kojim bodovima se dobro osjećaju, što im nije teško usvojiti kao nova znanja, i onda smo osam-devet mjeseci došli do 18 modela s kojima izlazimo na tržište. Vodili smo se i time da ne smijemo ići s prekompliciranim shemama i bodovima, kako bi kasnije što više žena ranjivih skupina i starije životne dobi moglo plesti po mašim shemama i mustrama.
Ipak, u ovoj tradicijskoj priči pojavio se i problem koji je pokazao da štovanje tradicije mora biti cjelovito. Nema, naime, domaće vune.
- Nažalost, vuna kakva nam treba ne proizvodi se u Hrvatskoj, tako da ju naručujemo iz inozemstva. Bilo bi divno kada bi se ova industrija počela razvijati i kod nas - rekla je Tatjana Aćimović.
Pletivo nastalo pod brendom Da-Mogu za sada ostaje ekskluzivna roba.
- Zasad još nismo krenuli u pregovore s prodajnim lancima i sličnim distributerima, jer nam je primarni cilj bio postaviti poduzeće na noge, organizirati pletilje, osigurati kvalitetu proizvoda i osigurati potrebne količine za početak poslovanja. Ali i zato što nastojimo štititi visoku razinu kvalitete svakog proizvoda, a sve je ručni rad, zalihe nam nisu velike. Naravno, to ne znači da u budućnosti nećemo ići u širenje poduzeća i sklapanje novih partnerstava. Sigurno bi vidljivost proizvoda i u offline prodaji dala pozitivne rezultate, ali odlučili smo da zasad idemo korak po korak - kaže Irena Petrović.
- Ručni rad postaje sve popularniji, sve više ljudi voli i cijeni predmete koji su rezultat ručnog rada. Mnogima predstavlja zadovoljstvo imati ili nositi nešto napravljeno rukom. Zbog tog novog shvaćanja vrijednosti ručni rad postaje sve pularniji. Zato je on danas češće hobi, nego što je bio prije 10 ili 20 godina. Postoje razni tečajevi, promoviraju se blagodati takvog posla. A koliko je on temelj održivog poslovnog modela? To još ne znam, vidjet ćemo. Trebat će neko vrijeme, vjerujem, nekoliko godina. No, tzv. 'slow fashion' ima plemenitu prirodu, ispravne ciljeve, to je antikonzumeristička moda koja skrbi o okolišu, etici u proizvodnji, zaštiti prirode, životinja. Glavne karakteristike te mode su visoka razina kvalitete, provjereni materijali, ali to znači i visoke cijene proizvodnje, jer tu je i skrb o socijalnom aspektu, vrednovanju ljudskog doprinosa. U konačnici to dovodi i do visokih maloprodajnih cijena, a mi živimo u društvu niske platežne moći. Sve su to izazovi. Trebali bi primjerice raspolagati većim ulagačkim sredstvima, a mi ih, naravno, nemamo. Druga je mogućnost smanjivanje troškova radne snage i kvalitete materijala, što kod nas apsolutno ne dolazi u obzir. I što preostaje? Prvenstveno kvalitetan i reprezentativan marketing, uporno traženje puta do kupaca, a računamo i na fondove namijenjene jačanju društvenog poduzetništva. Uz to samostalno sam izučavala i razvijala jedan strojni proizvod koji je namijenjen aktivnostima na otvorenom. I on u svom poslovnom modelu nosi jak socijalni aspekt, a s vremenom mislimo u javnost izaći i s tim proizvodom. Zato se nadamo održivosti. U ovo smo već uložili puno volje i ljubavi, nemalo iskustva, ponešto znanja. Sada se još nadamo da će nas i sreća pomaziti - kaže Tatjana Aćimović.
