Iako se uzgajivači ribe u Hrvatskoj godinama suočavaju sa raznim preprekama i problemima u svojim djelatnostima zadnjih godina situacija polako ide na bolje ali je i dalje niz neriješenih pitanja. Rečeno je to na 10. Međunarodnom gospodarsko – znanstvenom skupu o hrvatskoj akvalukturi u EU koji se održava u Vukovaru.
Prema riječima predsjednika Udruženja ribarstva RH, koje djeluje pri HGK, Milana Božića, u Hrvatskoj se danas godišnje proizvodi od 15.000-17.000 tona ribe od čega oko 5.000 tona slatkovodne ribe. Usporedbe radi do rata uzgajivači ribe u Hrvatskoj proizvodili su i preko 15.000 tona samo slatkovodne ribe.
– Hrvatska ima ogromne potencijale za podizanje proizvodnje ribe. Četvrta smo zemlja u Europi po slatkovodnim vodama, a imamo i Jadransko more. Uz to posjedujemo i potrebnu infrastrukturu, genetiku, imamo znanje, iskustvo i ljude. Treba nam samo kapital koji se nudi kroz Program razvoja ribarstva EU parlamenta koji je za period od 2014.-20120. za Hrvatsku namijenio 300 milijuna eura, rekao je Božić.
Dodaje i da ako ta sredstva iskoristimo kvalitetno da će Hrvatska napraviti ogroman iskorak u poboljšanju stanja u uzgoju ribe ali i ukoliko ne uspijemo da će se problemi dodatno produbiti. Istakao je i da se ulaskom Hrvatske u EU uzgajivačima otvorilo tržište od 500 milijuna ljudi što treba iskoristiti najbolje što se može.
– Zemlje EU uvoze 65 posto ribe za svoje potrebe. Uvoze ribu iz Afrike, Azije i drugih zemalja. To su tolike količine da ih je nemoguće i zamisliti tako da je tržište neograničeno, pojasnio je Božić. Uz to i prosječna potrošnja ribe po glavi stanovnika i u samoj Hrvatskoj je mala i kreće se od 7-9 kilograma godišnje dok ona u nekim mediteranskim zemljama ide i preko 25 kilograma po glavni stanovnika.
Međutim, i pored toga uzgajivači i danas nailaze na niz problema. Prije svega to su neriješena zakonska regulativa, odnosno, pravni status ribnjaka što se rješava od 1993. godine. Tu je i problem zdravstvene zaštite i tehnologije ali i problematika naknada za vode.
– Dovoljno je reći da uzgajivači ribe danas laćaju vodnu naknadu sa osam osnova. Takav teret je jednostavno neizdrživ. Uz to, moja tvrtka je 21 godinu čekala da sklopi ugovor o korištenju poljoprivrednog zemljišta, a bez čega se ne može niti aplicirati na natječaje EU, rekao je Božić. Skupu je nazočio i pomoćnik ministra poljoprivrede Ante Mišura koji je napomenuo kako je Hrvatska pri završetku izrade Nacionalnog strateškog plana akvakulture 2014. – 2020. godine.
– To je strateški dokument za razvoj akvakulture, a ujedno i uvjet za korištenje fondova EU. U intenzivnom smo rješavanju pravnog statusa ribnjaka koji bi se davali na korištenje na 50 godina što je i jedan od uvjeta za bolje korištenje fondova kako bi ljudi mogli investirati u te ribnjake i bolje iskoristiti. Radimo i na smanjivanu administrativnih opterećenja, izjavio je Mišura. Dodao je i da u Hrvatskoj trenutno djeluje oko 120 uzgajivača ribe, ali i da fondovi EU omogućavaju otvaranje novih proizvodnji i uzgajališta. Inače, od ribe proizvedene u hrvatskim uzgajalištima tek 20 posto nje završi na hrvatskim trpezama dok sve ostalo ide u izvoz.
>> Nekad smo proizvodili 18 tisuća tona ribe, a danas pet
>> Europarlament je zrcalo ograničenja parlamentarne demokracije u Hrvatskoj
