“Da, bila sam tamo... Samo mu je uzeo cigarete... Uzeo njega
i odnio do ograde i bacio preko ograde... Strašno”.
Tu je informaciju na Facebooku napisala korisnica D. F. U njemu otkriva
da je vidjela tko je i kako u Mrtvi kanal u Rijeci bacio tijelo
36-godišnjeg Riječanina Vitomira Jovičića zvanog Simke.
Jovičićevo tijelo pronašli su prošli tjedan u
moru.
Javiti policiji
Zgroženi tim događajem, prijatelji i poznanici “dobrog duha
Rijeke” otvorili su na Facebooku grupu za pomoć njegovoj
obitelji, koja je u iznimno teškom financijskom stanju. No,
malo pomalo, rasprava se od zgražanja nad smrću Jovičića usmjerila
prema nečemu konkretnijem – s jedne je strane organizirano
skupljanje novca za obitelj “osobe koja je pomagala ljudima i
nije ništa tražila”, kako Jovičića opisuje osnivač
Facebook grupe Nenad Kuljanin, dok su se s druge strane javile dvije
djevojke koje tvrde da su vidjele gnjusan čin.
Time se otvorila polemika je li Jovičić ubijen. Prva je djevojka, R.
A., napisala: “Ne znam tko ga je bacio, ali sam sa svojim
društvom oko 22 sata navečer 8. travnja vidjela kako ga je
jedna grupica bacila”. Nakon nje, javila se i D. F. s
detaljima te noći. Kolege iz grupe ih ohrabruju da se jave policiji,
makar i anonimno, kako bi krivac – ako je zaista riječ o
ubojstvu – bio uhićen.
– Molim vas još jednom da svatko tko ima
informaciju o Vitovu bacanju u Rječinu javi meni ili Nenotu, ili na
mail 0tuks0@gmail.com. Nitko neće doznati da ste vi dali informaciju,
sve odmah brišemo... Hvala unaprijed – stoji u
apelu Jovičićevih prijatelja na Facebooku.
– Čuli smo najprije da su ga gurnuli u Rječinu, pa smo čuli
da su ga pretukli i onesvijestili i onda bacili u nabujalu rijeku, da
je to netko vidio – priča majka. Vito nije znao plivati, pa
ako je bio bez svijesti, teško bi se spasio.
Nije se ubio
– Ali, sigurna sam da se sam nije ubio. Nije pio,
pušio je, a strašno se bojao droge. Ne bi se on
ubio – uvjerena je majka, koja za Vitu ima samo riječi hvale.
– Tražili smo ga danima, a onda užasna vijest , da je
pronađen u moru. Zašto se to nama dogodilo, zar se to moralo
dogoditi – priču završava otac Petar.
PRIZNANJE NA INTERNETU