I dok je Ameriku u crno zavio 11. rujan, u povijesti bivše Jugoslavije crnim je slovima zabilježen 10. rujan, 1976. godine - dan kada se dogodila, do tada, najteža avionska nesreća u povijesti bivše države i jedna od najtežih u svijetu. Nedaleko od Zagreba, na visini od 10 000 metara, sudarili su se jugoslavenski DC-9 'Inex-Adria-avioprometa' i avion Hawker Siddeley Trident 3B, kompanije 'British Airways'. Tadašnji naslov u Večernjem listu „Nitko nije preživio!?“, slutio je na najgore, no upitnik, iza te zloslutne rečenice, ipak je davao ono zrno nade, koja umire posljednja.
Tog je kobnog, 10. rujna 1976. godine, avion jugoslavenske tvrtke „Inex-Adria-aviopromet“, kapaciteta 115 putnika, na splitskom aerodromu ukrcao 108 putnika. Osim jednog Splićanina, svi ostali su bili njemački turisti koji su, tog ljeta, u aranžmanu jugoslavenske kompanije „Globtour“ i zapadnonjemačkih, turističkih agencija „ITS“ i „TUI“, bili na odmoru, u šibenskom 'Solarisu' te u Podgori, Hvaru, Zadru i Kaštelima. Avion, koji ih je, tog dana, trebao vratiti kući, sa splitskog je aerodroma, za Köln i Bonn, poletio u 10:48. Pilot aviona bio je iskusni, 51-godišnji, Jože Krumpak, koji je u „Inex Adrija-avioprometu“ radio od 1962. godine, te je bio jedan od utemeljitelja te kompanije. Kopilot je bio Dušan Ivanuš, a stjuardese Lidija Ofentavšek, Jelka Žagar i Mojca Sila. Svima njima, kao i putnicima u zrakoplovu, to je bio posljednji let.
Oko pola sata, nakon što je avion poletio iz Splita, točno u 11 sati i 15 minuta, dogodila se katastrofa. Na nebu iznad Vrbovca, oko 35 kilometara od Zagreba, između sela Rakovec, Gaj i Luka, na visini od 10 000 metara i pri brzini od oko 900 km/h, sudarili su se avion jugoslavenske kompanije „Inex-Adria-aviopromet“ DC-9, koji je letio na liniji Split- Köln i avion Hawker Siddeley Trident 3B u vlasništvu British Airwaysa, koji je, s londonskog aerodroma Heathrow, letio prema Turskoj, prevozeći 54 putnika i 9 članova posade.
Mislili da grmi, dok s neba nisu počela padati tijela
Strašan, zaglušujući tutanj, koji se iznenada prolomio, uznemirio je tada mještane sela Gaj, a jedna od njih bila je i Ljuba Panketić. Našim je novinarima tada ispričala kako je, u prvi mah, mislila da grmi, te se žurno uputila prema polju, pokupiti sijeno, no onda je uslijedio potpuni šok.
„Samo par metara dalje, ispred mene, palo je tijelo djevojčice. Za njom su padali kovčezi, a malo dalje, palo je tijelo jednog čovjeka“, ispričala je tada, vidno potresena, žena.
Jugoslavenski se avion, nakon sudara s britanskim, zapalio i rasprsnuo, a ostatke, koji su se razletjeli u krugu od 10 kilometara iznad područja gdje se dogodila katastrofa – između sela Gaj i Rakovec, snimio je tada naš fotograf, R. Polić. Olupinu britanskog „Tridenta“, kobnog je dana snimio Večernjakov reporter, D. Lipić, a ta je, potresna fotografija, objavljena na naslovnici dvobroja Večernjeg lista, 11. i 12. rujna 1976. - broj, star gotovo pola stoljeća, do danas je sačuvan u našoj arhivi.
Scene užasa
Stravični prizori, na mjestu tragedije, kojima su tada svjedočili mještani, liječnici, vatrogasci i reporteri Večernjaka, nadmašili su i one najcrnje, iz filmova katastrofe. Po okolnim su poljima, u krugu od 10 kilometara, bili razbacani leševi poginulih putnika. Pored jedne obiteljske kuće, u selu Gaj, pronađena je putnica iz aviona, slomljenog tijela i s vidnim ozljedama glave, koja je, po svjedočenju mještana, s avionskim sjedalom za koje je bila vezana pojasom, pala u dvorište. Nešto dalje, bio je dio trupa muškarca, a u polju je pronađen i torzo jednog od nesretnih putnika te još nekoliko leševa, među kojima je bilo i tijelo djeteta, ispričao je tada dr. Željko Skuhan. Prema nekim izjavama očevidaca, jedno je dijete, nakon pada na zemlju, još bilo živo, no nakon sat vremena je, kako su tvrdili, preminulo.
„Vrlo brzo smo došli na mjesto nesreće, ali nismo mogli pomoći. Svi putnici bili su mrtvi. Nekoliko leševa pronašli smo pored aviona, a mnogi su ležali po poljima i po nekoliko kilometara udaljeni od olupine aviona“, rekao je tada direktor stanice za Hitnu pomoć, u Zagrebu, Ivo Pirker, kojeg su naši reporteri, s njegovim kolegama, dr. Vladom Ružičkom, dr. Petrom Klarićem te dr. Željkom Skuhanom, zatekli pokraj olupine britanskog zrakoplova.
Poginulo je 176 osoba
Na mjesto nesreće stiglo je oko 30 bolničkih vozila, 20 sa zagrebačkog područja, a ostali su pristigli iz Jaske, Jastrebarskog, Samobora, Sesveta, Dugog Sela. Na mjesto nesreće stigli su i pripadnici vatrogasnih postrojbi i vojske, a u pomoć su priskočili i mještani. U potrazi za nastradalima angažirano je i 1200 policajaca, koji su, s lokalnim stanovništvom, tri dana po šumama i močvarnom terenu tragali za preživjelima.
Na žalost, najcrnje slutnje da nitko, od putnika i članova posada, nije preživio nesreću, pokazale su se točnima. U jugoslavenskom avionu poginulo je 107 zapadnonjemačkih turista, jedan Splićanin i pet članova posade, dok je u britanskom „Tridentu“ stradalo 54 putnika i devet članova posade.
O tome što se tog kobnog dana zbivalo u zraku uoči tragedije moglo se samo nagađati, jer nije bilo nikakvih informacija koje bi dale odgovor na to pitanje. No, kasnija istraga je pokazala da je taj, do tada, najsmrtonosnijim sudar zrakoplova, bio posljedica pogreške u proceduri dvojice zagrebačkih kontrolora zračnog prometa, koji nisu bili dobro koordinirani. Svi su kontrolori bili uhićeni, a nakon ispitivanja, u pritvoru je ostao samo G. T., koji je bio osuđen na sedam godina zatvora, no ubrzo i pušten.
