Prvi je tjedan Igara u Sočiju, koje se kao i sve prethodne diče s najvećim i najstrožim kontrolama, prošao bez dopinških skandala. Srećom, najveća je drama bila što su neke natjecatelje budili svega nekoliko sati uoči nastupa i tjerali da se pomokre...
Tako je Austrijski olimpijski odbor (AOO) uložio i službeni prigovor MOO-u jer je kontrola ‘uznemiravala’ Elisabeth Goergl. “Posjetili su je u 22.55 večer uoči utrke spusta, i poremetili joj pripreme.”, bune se Austrijanci. U utrci koja je počela 12 sati kasnije Goergl je završila 12. i gledala kako Tina Maze i Dominique Gisin slave zlato. A bila je među favoritkinjama.
– Rekla sam im da nije u redu to što rade – naglasila je Elisabeth, a Wolfgang Schobersberger, šef liječničke komisije AOO-a, rekao je kako Austrija 100 posto podržava borbu protiv dopinga, ali...
– Takvi kasni testovi, u noći prije utrke, definitivno su pretjerivanje.
U MOO-u ne vide ništa sporno i objašnjavaju:
– Svi olimpijci mogu biti testirani u bilo koje doba. Obično se podvrgavaju između 6 i 23 sata.
Foto: Reuters/PIXSELL
Drugim riječima, dragi sportaši, budite sretni da vam ne dolazimo u 3 sata u noći...
Trener: To još nisam vidio
Istu je sudbinu prošla i kanadska klizačica Kaetlyn Osmond, koja je na kontrolu išla osam sati prije natjecanja.
– Znamo da se testovi smiju obavljati u bilo koje doba, ali nikad nas dosad nisu zaskočili na dan natjecanja. To još nisam vidio! – rekao je direktor kanadske reprezentacije Mike Slipchuk, koji je dodao da je već sedam od 17 ‘njegovih’ klizača bilo testirano prvi tjedan ZOI, neki od njih praktički odmah po slijetanju u Soči.
– Takva ometanja tako blizu natjecanju mogu djelovati na psihu klizača, poremetiti mu neki uobičajen ritam, rituale..., više nego skijašima – smatra Slipchuk.
Već u prvih nekoliko dana natjecanja u Sočiju, pohvalio se MOO, obavljeno je više od 1100 dopinških testova, od čega 891 u trening kampovima uoči početka. Za cijele ZOI planiraju se 2453 testa. U Vancouveru bilo ih je 2149. Grubo je reći uzaludno, ali povijest nas uči da je vrlo malo dopingiranih sportaša otkriveno na zimskim igrama. Prije četiri godine u Vancouveru samo poljska cross country skijašica Kornelia Marek, a u Torinu 2006. samo ruska biatlonka Olga Pileva (kojoj je oduzeta srebrna medalja).
Salt Lake 2002. rekorder je ZOI-ja sa sedmero uhvaćenih varalica (po dvoje iz Rusije i Austrije), od čega je njih četvero osvojilo ukupno devet medalja, šest zlatnih! Na trima igrama 90-ih nije uhvaćen ni jedan sportaš, 1988. samo poljski hokejaš Morawiecki, a u Sarajevu 1984. mongolski cross country skijaš Batsukh Purevjal. Usporedbe radi, na posljednje troje ljetnih igara uhvaćeno je čak 67 prijestupnika: u Londonu 15, u Pekingu 19, a u Ateni 33.
Mnogi još smatraju da se ono što oni uzimaju ne može otkriti. A podatak da znanstvenici sportašima, olimpijcima, nude supstance koje još nisu ni testirane na ljudima doista je šokantna
I premda je na svim ljetnim i zimskim igrama u ovom tisućljeću ‘pao’ samo jedan Francuz, sudeći po velikom Bildovom istraživanju baš je Francuska ‘nacija prevaranata’! Prema podacima iz 2012. i do srpnja 2013. čak je 188 francuskih sportaša bilo pozitivno! Najveći dio otpada na bicikliste. Druga je Indija (138, većinom atletičari), a treća Rusija (135), čija je najbolja biatlonka Irina Starih (26) ‘pala’ tjedan dana prije Sočija, a među suspendiranima su i paralimpijci. I dok su Rusi svjesno sami krenuli u lov na domaće prevarante, da se ne bi blamirali na Igrama čiji su organizatori, te je zbog toga brojka tako velika, Kina je na začelju sa svega 13 slučajeva. Stručnjaci su uvjereni da im kineske vlasti zapravo nisu dale točne podatke...
Rusi su u prvih devet mjeseci 2013. pronašli dvostruko više dopingiranih nego u 2012., no Ruska antidopinška agencija (RUSADA) tvrdi da je to zbog strožih kontrola a ne zbog povećanog broja ruskih sportaša koji na nečasan način žele do uspjeha. Nikita Kamajev, izvršni direktor RUSADA-e, rekao je da se godišnje provede 20.000 testova i da je drastično povećan broj “inteligentnih” testova. Rezultat je, kaže, 70-postotno povećanje pozitivnih nalaza, do njih 180 u 2013. godini.
– Domaćini OI tradicionalno pojačaju anti-dopinške napore. Kad je motiv uzimanja dopinga u pitanju, nema razlike između zimskih i ljetnih igara. Naravno da ima rupa u sustavu kontrole, ali stoji činjenica da je sportašima teže nego ikad varati. Supstance su dobro vidljive i sportaši koji ih uzimaju jako riskiraju – rekao je Mario Thevis iz laboratorija u Kölnu.
Paniku u Svjetskoj antidopinškoj agenciji (WADA) i među organizatorima ZOI podiglo je otkriće novinara njemačkog WDR-a s početka veljače, da među sportašima kola nova supstanca koju testovi ne mogu otkriti. Jedan je ruski znanstvenik nudio 100 miligrama MGF-a (čiji se biokemijski učinak legalno ispituje na životinjama u Rusiji) za 100.000 dolara. Novinari koji su se lažno predstavili i uzeli tu supstancu odnijeli su je Thevisu u Köln. On je potvrdio da je u njoj neka vrsta hormona rasta, koja ubrzava rast mišićne mase. I da je današnji testovi ne mogu otkriti!
– Nuspojave mogu biti kardiovaskularni problemi, čak i tumor. Ništa od toga ne možemo dokazati, ali ni odbaciti. No, u Sočiju imamo tehnologiju da otkrijemo sve poznate nedopuštene supstance – kaže Thevis, a dr. Richard Budgett dodaje:
– Testovi u Sočiju inteligentniji su nego ikada ranije.
U MOO-u su uvjereni da Rusi, nakon upozorenja Jacquesa Roggea prije četiri godine u Vancouveru, problem dopinga shvaćaju ozbiljno. Neki će se uzorci čuvati i desetljeće kako bi se ponovno testirali nakon što se otkriju nove tehnike. No, Wadin glavni direktor David Howman rekao je da bi bilo naivno očekivati da neki sportaši i u Sočiju, unatoč oštrim kaznama i tehnologiji, neće pokušati varati.
I WADA griješi
– Mnogi još smatraju da se ono što oni uzimaju ne može otkriti. A podatak da znanstvenici sportašima, olimpijcima, nude supstance koje još nisu ni testirane na ljudima doista je šokantna. Pa ti sportaši postaju pokusne životinje! – kaže Howman.
Osim 2453 testa prije i za vrijeme Igara, još 1184 bit će obavljena nakon ZOI, uglavnom u riskantnijim sportovima, te momčadskima poput hokeja.
U svijetu sporta govori se kako nogomet i Uefa imaju gotovo savršen antidopinški program. Testiranja se provode na svim natjecanjima i svaki igrač koji sudjeluje u bilo kojem Uefinu natjecanju podvrgnut je dopinškoj kontroli i na natjecanju i izvan njega. U nogometu se obavi oko 30.000 dopinških kontrola godišnje u svijetu. U 60 posto pozitivnih slučajeva igrači su bili pozitivni na rekreacijske droge poput marihuane i kokaina. No, broj pozitivnih slučajeva manji je nego u atletici, biciklizmu, čak i nekim zimskim sportovima.
Gdje je u toj priči Hrvatska? Na dopinškoj karti svijeta spadamo među države s jednim do 20 slučajeva godišnje. U 2012. zabilježeni su slučajevi Dominika Šamije, košarkaša kluba Đuro Đaković iz Slavonskog Broda, zatim nogometaša Istre Igora Čaglja, nogometaša Zadra Ivana Antona Vasilja (koji je nedavno potpisao za Hajduk), odbojkaša Opatije Ivana Đorđevića i Antona Brnečića, odbojakaša Šibenika Tonija Skelina... I dakako najpoznatiji slučaj Marina Čilića. Koji je zorno pokazao da borba protiv dopinga zapravo nerijetko sportaše pretvara u žrtve, iako ih prikazuje kao varalice. Jer i WADA griješi. I te kako.
Mislim da će Janezi još kmečati!