NERJEŠEN STATUS

Svoje smo morali ostaviti, a ovdje smo beskućnici

28.04.2002.
u 00:00

I danas živimo bez stalna smještaja, struju jedva plaćamo, vodu uglavnom ne plaćamo, a čak i oni koji imaju kuće APN-a moraju platiti stanarinu, što sve ne bismo morali da imamo status prognanika - kaže Blaženko Tunić

Proteklo je gotovo deset godina otkako je na područje općine Đulovac u daruvarskom kraju doseljeno oko dvije tisuće Hrvata s Kosova, kojima su na privremeno korištenje dane kuće odbjeglih Srba. U njima većina živi i danas, strahujući od deložacija. Vladina najava povratka imovine vlasnicima možda će ubrzati rješenje stambene neizvjesnosti, ali neće pomoć i u definiranju njihova statusa, jer svih ovih godina nisu znali što su i kakva su im prava.

- S Kosova smo otišli jer se od početka rata u Hrvatskoj ondje nije moglo živjeti. Zatvorili su nam tvornicu tekstila u kojoj su naši ljudi radili, a u Letnici su ukinuli i ambulantu i u nju naselili JNA, koja nije dopuštala slobodno kretanje. Tako smo u organizaciji župnika od sredine 1992. godine u nekoliko konvoja došli u Hrvatsku, u Voćin, Ćeralije, Macute, Bokane, Đulovac, Puklicu, Krivaju, Katinac... Osobno sam s rodbinom došao u studenom te godine - kaže Blaženko Tunić, koji je u to vrijeme bio još dječak. Njegova obitelj raspoređena je u Velike Bastaje i dobila jednu kuću, koja je kao i većina drugih bila u lošem stanju.

- Ne samo uvjeti stanovanja, nego i sve drugo bilo je loše - prisjeća se Blaženko Tunić, navodeći i kako je samo nekoliko njihovih ljudi dobilo posao u domobranima, a svi drugi prepušteni su sami sebi i živjeli su od humanitarne pomoći kojom se i manipuliralo.

- Pojedini domaći stanovnici nisu nas prihvatili kao ljude, nego kao životinje, i policija je bila protiv nas, a za posao smo se snalazili kako je tko znao. Mnogi koji su radili nisu naplatili posao, pa i danas potražuju zarađeni novac - kaže Blaženko Tunić. - I danas živimo u istim kućama, bez stalnog smještaja, struju jedva plaćamo, vodu uglavnom ne plaćamo, a čak i oni koji imaju kuće APN-a moraju platiti stanarinu, što sve ne bismo morali da imamo status prognanika.

- I nakon deset godina naš status nije riješen. Vlasti se smjenjuju i jedna na drugu prebacuju taj problem. Dok su drugima građene kuće, mi smo uspjeli dobiti samo pravo na građevni materijal, a zemljište i radove moramo sami platiti - kaže Tunić. Stoga je odlučio potaknuti vlasti na rješavanje nagomilanih nevolja, u protivnom - otići će iz Hrvatske.

- Ljudi su podržali takav prijedlog, pa pozivamo najviše državne dužnosnike da nam se jave i zauzmu za nas, jer država koja to nije kadra, sigurno ne može u Europu - zdvojno zaključuje Blaženko Tunić.

Mato Pejić

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije