Nica, biser Azurne obale, umjesto proslave Dana pada Bastille, oplakuje krvavi pohod Mohameda Lahouaieja Bouhlela. Nakon ovakvog zla u zraku vise vječna pitanja – što se dogodilo i je li moglo biti spriječeno? Nakon Breivika, plašili smo se visokih i plavokosih, nakon Jockera paranoja je preusmjerena na crvenokose i niske, hoćemo li sada bježati od vozača kamiona? Naravno ne, ali mnogi se s pravom pitaju je li to poruka Francuskoj i svijetu? “Možemo vas napasti kada god hoćemo.” Realno, da!
Iz dosad objavljenih podataka izviru neke nelogičnosti – 25-tonski tegljači ne silaze s A8 u priobalni dio Nice. Dostave u turističkim mjestima rade se bitno manjim kamionima do 6 sati ujutro uz akreditaciju. Je li policija imala ulogu “francuske sobarice” kada je tegljaču bez oznaka na ceradi dopustila parkiranje devet sati ranije? Teško! DGSE (francuska inačica SOA-e) možda nije notirala izravno počinitelja, ali sigurno nije bila bez spoznaje. U prilog tome govori i izjava koju je za TV 5 dao Alain Juiller (bivši šef DGSE) znakovito naglasivši kako je „za Francusku gotovo nemoguće zaustaviti baš sve“.
Francusku su do sada pogodile tri vrste terorističkih napada: prvi, Charlie Hebdo bio je čin eliminacije usmjeren direktno na odabrani cilj. Drugi (a ovaj u Nici podsjeća njega), na Arras u sjevernoj Francuskoj (kolovoza 2015.), gdje je prisebnošću putnika u vlaku između Amsterdama i Pariza zaustavljen napadač – vuk samotnjak. Treći (u studenom 2015. u Parizu), bio je tipično paramilitarni akt – na šest mjesta istovremeno je upotrijebljen eksploziv i automatsko oružje.
Ako je Nica bila planirana operacija, po uzoru na prethodne, zašto je počinitelj ostavio neaktivirane bombe, mobitel i osobne dokumente? Počinitelj je sam vozio i pucao?! Čudno. Dva počinitelja ostavila bi krvaviji trag! Nedostatak regruta? Ne. Mohamed L. Bouhlel, rođeni Tunižanin i stanovnik Nice, bio je registrirani kriminalaca, dakle vidljiv. Preklapanje kriminalnog i terorističkog miljea česta je pojava. Poslije Marseillea, Nica je najvažnija luka za ulazak droge u južnu Francusku.
Što se onda dogodilo? Kamion i počinitelj bili su krim-nadzirani i gotovo sigurno „navezani“ prema kupcima oružja – krajnjoj točki obavještajnog interesa. Na Azurnoj obali to mogu biti i mnogobrojne bande, a ne samo teroristi. Rutinska provjera špediterske popratnice izbacila bi ime evidentiranog Mohameda L. Bouhlela, dakle propušten je sa svrhom. Otkud onda kratki spoj? Zamislimo scenarij u kojem se kamion prati prema krajnjem odredištu, ali nitko ne očekuje ovakav rasplet događaja. Shvativši kako je otkriven, Bouhlel bježi i kreće u pomahnitalu vožnju naglo donoseći odluku o radikalizaciji...
Uzrok svemu, na žalost, vječna je kriminalističko-obavještajna dvojba – kada djelovati?! Policija želi sve riješiti odmah i „krimosa“ maknuti s ulice, a sigurnosni sustav uvijek traga za cijelom organizacijom. Osamnaest mjeseci izvanrednog stanje i zamor sustava novu tragediju čine neizbježnom. Na žalost, nije posljednja.
Još ih primite milijun jadnih izbjeglica.