Tihomiru Oreškoviću i nakon svega, a postao je prvi hrvatski premijer kojeg su opozvali u Saboru RH, ne manjka optimizma. Taj njegov zarazni “optimism” i dalje vrijedi. Jest, priznaje da ga bole neke stvari koje su mu se u tom procesu dogodile, poput činjenice da ministri iz HDZ-a, koji su bili njegov tim, nisu na kraju bili uz njega u sabornici, no kaže da on to razumije.
Jer, to spada u politiku. Kaže da je u proteklih nekoliko mjeseci bavljenja politikom mnogo naučio i da, s obzirom na to da mentalitetom pripada američkom, za njega pad nije poraz. Toga se držao i u biznisu, pa će i u politici. Premda još izbjegava jasno izjašnjavanje hoće li nastaviti biti politički čimbenik u Hrvatskoj, vidi se da mu je drago što ima puno onih koji mu sugeriraju i priželjkuju da se sada politički aktivira. Smatraju da je on ipak, i u tom kratkom vremenu, bio drukčiji i “protresao” naše hrvatske glave. No, sigurna je jedna stvar – Tim Orešković ostaje sa svojom obitelji živjeti i raditi u Hrvatskoj. “Ne idemo mi nikamo”, kaže.
Što vam je (intervju je nastao odmah po opozivu) bilo najgore, što vas je najviše zaboljelo?
Možda najviše boli saznanje da se moglo puno više napraviti i da odlazim nedovršenog posla. Dakle, ne boli toliko ni rasprava o meni u Saboru, zato što sam na to bio spreman čim sam preuzeo izazov da budem premijer, no boli kada znaš da moraš otići, a da si bio maksimalno spreman dati sve od sebe. I to što sam ipak stvorio tim ljudi koji su isto tako bili spremni na davanje i žedni učiniti nešto dobro, no naišli smo na drukčije interese pa se taj naš san i cilj nije mogao ostvariti.
Ovih se dana iz anonimnih izvora iz HDZ-a moglo čuti da ne valjate jer niste “Hrvat u glavi” i ne razumijete javnu nabavu. Kako vi to shvaćate?
Neki realni ljudi ovdje su mi rekli da Hrvatskoj na premijerskoj poziciji treba netko tko je Amerikanac, Kanađanin u glavi, a Hrvat u srcu. Ja sam stopostotni Hrvat u srcu. Ja jesam odrastao u Kanadi, ali sam uvijek bio povezan s Hrvatima i Hrvatskom. Od 2009. i živio sam u Hrvatskoj, a i prije toga sam s obitelji skoro svake godine dolazio na odmor. Osim toga, Zagreb je mali grad i Hrvatska mala zemlja i brzo upoznaš širok krug ljudi. No, kako se kaže, možeš čovjeka izvući iz džungle, ali ne možeš džunglu izvući iz njega. Ja razmišljam kao Kanađanin koji je radio u velikim multinacionalnim kompanijama. Meni je srce reklo “dođi i pomozi svojim iskustvom, poboljšaj stvari u Hrvatskoj”. I ono što sam kao kanadski Hrvat odmah vidio bio je potencijal Hrvatske. Samo stvari treba posložiti “kak spada”.
To da niste Hrvat u glavi ovdje su mnogi shvatili kao poruku da niste shvatili onaj iskvareni dio našeg mentaliteta, a to je da se privatni interesi stavljaju ispred nacionalnih. Mnogo je ljudi i pozdravilo vaš dolazak upravo zbog svijesti da niste Hrvat u tom negativnom smislu...
I ja sam to osjetio i dobivao takve poruke. Gledajte, država je kao veliki brod koji ne možeš u trenutku okrenuti. Mi smo Hrvati takvi da smo, sjećam se, nakon Domovinskog rata govorili da će Hrvatska postati mala Švicarska. To jest da je takav naš potencijal, ali mi nismo Švicarci, mi smo Hrvati. Znači, morat ćemo pronaći način da počnemo drukčije razmišljati, a to se odnosi i na političare koji će se morati naučiti da imaju veću odgovornost prema naciji nego prema sebi. A najlakše će to naučiti budu li građani na tome inzistirali i tražili to od njih. Mi još nismo na toj razini, ali su se stvari pokrenule. U proteklih četiri-pet mjeseci shvatio sam da počinjemo mijenjati stvari, od javne nabave, kad je već spominjemo, jer tu doista curi naveliko. Podizanjem efikasnosti doći će i do promjena u našim hrvatskim glavama, počinjemo drukčije razmišljati i uvjeren sam da se tako može povećati standard svim ljudima, a ne samo nekima.
Ovo je kraj vlade Tihomira Oreškovića, no je li to kraj Oreškovića kao političara u Hrvatskoj?
Pa čini mi se da je to sada glavno pitanje. Uvijek sam bio spreman pomoći našem narodu, Hrvatskoj, no nisam još odlučio. Ova tehnička vlada još treba funkcionirati do dolaska nove, moramo do kraja ispuniti svoju dužnost, a što ću nakon toga još nisam odlučio. Malo ću se posvetiti obitelji, koja je isto platila veliku cijenu, ni njima sada nije lako. Kao čovjek koji je došao iz biznisa ne mogu reći da sam naviknut na takve situacije, no u poslu sam se naučio nositi sa sličnim situacijama.
U Hrvatskoj, kad netko propadne u biznisu ili u politici, to se smatra sramotom i da si gotov do kraja života?
Ma kakvi, kad padneš, imaš izazov dići se. Ja sam od malih nogu uvijek bio spreman na izazov. I gdje god sam radio, uspio sam nešto postići, od Portorika, Afrike, Bliskog istoka, Hrvatske. Na ovo što mi se dogodilo gledam kao na dodatno iskustvo koje vrijedi i koje će mi, ako se na kraju vratim u privatni sektor, biti samo veliki plus.
To sigurno, ali i pridobili ste simpatije ljudi koji misle da bi trebali ostati u Hrvatskoj. Sigurno je da dosta ljudi očekuje da se nastavite baviti politikom i da tako steknete i taj izborni legitimitet koji vam je nedostajao?
O, ja ću ostati u Hrvatskoj. Svjestan sam da me i dalje mnogi građani podržavaju jer se krećem među njima i to osjećam. I mnogi koji su dolazili pozdraviti pitali su me hoću li se nastaviti baviti politikom i kazivali da bi mi dali podršku. To mi je bilo drago čuti jer čini mi se da i oni osjećaju da ja mogu ponuditi u politici nešto drukčije i novo. Moja supruga i ja i naših četvero djece odlučili smo ostati u Hrvatskoj. Ne idemo mi nikamo. I želim da moja djeca ovdje imaju budućnost i da ne moraju za koju godinu otići iz naše zemlje. Starija kći studira medicinu u Zagrebu, mlađa ide na fakultet sljedeće godine, dečki su još mali i mislim da je vrijeme da se naša obitelj stabilizira na jednom mjestu.
Što mislite o hrvatskoj političkoj sceni i gdje vi tu sebe eventualno vidite?
Nekima je to danas popularno reći, nekima ne, ali ja sam cijeli život bio u centru. No shvaćanje što je to lijevo i desno u Kanadi i Hrvatskoj nije isto. Na naše Hrvate, kad se vrate u Hrvatsku, gleda se kao na više desno orijentirane, pa i kada su u Kanadi liberali, dakle lijevo usmjereni. To jest svojevrsni paradoks, stvari u Kanadi nisu fiksne. Ja sam isto glasovao u Kanadi i za liberale i za desnu opciju. Tamo to ne gledamo ideološki, nego praktično i ovisi o osobnosti lidera. No, sebe bih ovdje smjestio u politički centar. U nekim stvarima sam u desnom centru, a u nekim razmišljanjima u lijevom.
Je li bilo razmišljanja da uđete u HDZ?
Kad sam se prvi put našao s gospodinom Karamarkom, a to je bilo u Amsterdamu prije više od godinu dana, ponudili su mi da budem potpredsjednik HDZ-ove vlade za financije. Postojala je ta mogućnost, no tada nisam bio zainteresiran da postanem član HDZ-a.
Kako je došlo do toga da prihvatite da postanete premijer? Očito da niste imali samo tri sata za tu odluku, kako se sve vrijeme tvrdilo?
Pa dobro, ta tri sata je netko pustio kao priču, ali naravno da su kontakti bili i prije. Zna se za moje poznanstvo s dr. Antom Ćorušićem, još dok sam bio u Plivi, a kasnije su došli do mog imena jer se razmišljalo da bi dobro došlo da u Vladi imaju nekoga iz dijaspore, nekoga tko je radio u Hrvatskoj i tko je financijaš. S Karamarkom sam se upoznao u Amsterdamu, a nakon toga smo se nekoliko puta sastajali. Dakle, mogu reći da sam o svom ulasku u politiku razmišljao godinu dana prije nego se to dogodilo. U prosincu sam došao u Zagreb i nekoliko dana smo razgovarali i toj mogućnosti da postanem premijer. U tim danima sam razgovarao i s Mostom i gospodinom Božom Petrovom i ja sam se njima predstavio, čuli su moja razmišljanja i moje stavove. Dakle, nekoliko dana prije nego što je javnost saznala za mene ja sam već obavio razgovore i s HDZ-ovcima i s Mostovcima.
Tada ste bili u dobrim odnosima s Karamarkom. Što se u međuvremenu dogodilo? Jeste li ga loše procijenili?
Domoljubna koaolicija i Most su tada stvorili tu političku konstrukciju i činilo se da će funkcionirati. I meni se činilo da ćemo uspjeti zajedno stvari provesti. Imao sam najbolje namjere. Naravno da sam imao povjerenje i u Karamarka, raspitao sam se i kod drugih ljudi što o njemu misle i nisam tada dobio neke loše “inpute”.
Kakav je bio dogovor s Karamarkom i Petrovom, što je trebao biti vaš posao? Ili vam ga nisu točno odredili pa ste vi preuzeli cijeli premijerski posao?
HDZ i Most su se dogovorili oko podjele sektora, tako da sam na početku bio fokusiran više na gospodarstvo i financije. Meni je bio prioritet oko sebe imati dobre ljude i zatražio sam da ministar financija bude gospodin Zdravko Marić. Tražio sam ga jer sam smatrao da je vješt i da je financijski stručnjak. No, kada sam kao premijer krenuo na sastanke u Bruxelles, teme nisu bile samo gospodarstvo i financije, nego i sve druge teme s kojima se jedan premijer treba nositi. Jednako je bilo i prilikom mojih susreta s njemačkom kancelarkom Angelom Merkel, s Papom Franjom, na kojima su se otvarale i druge dimenzije, dakle političke. Došao sam u situaciju da kao premijer ne preuzimam samo gospodarske i financijske odgovornosti, nego i političke, u “paketu”.
Kad su počeli problemi?
Oko kadroviranja u SOA-i. Gospodin Karamarko je imao svoje kandidate s kojima sam i razgovarao. Trebao sam izabrati najkvalitetniju osobu i držim da smo predsjednica i ja izabrali dobru osobu, a to je Danijel Markić, rezultat čega je bio početak “različitih mišljenja” između mene i Karamarka.
Jeste li vi i Karamarko o tom problemu otvoreno razgovarali?
Jesmo, apsolutno.
Što vam je rekao, da on hoće staviti svog čovjeka na čelo SOA-e?
Ne baš tako, nego je rekao da je njegov kandidat više kvalificiran i iskusniji za taj posao. Rekao sam mu OK, respektiram vaše mišljenje, i ja ću ga upoznati. Vidio sam njegov životopis i raspitao sam se o tom Karamarkovom kandidatu. Kako je Hrvatska mala zemlja i brzo možeš shvatiti tko je tko, dobio sam dodatne informacije i kad sam sve stavio na papir, pobrojao pluseve i minuse, pokazalo se da je gospodin Markić najkvalitetnija osoba za taj posao.
Da ste tu popustili Karamarku i kasnije oko arbitraže Ina/Mol vjerojatno biste još bili premijer?
Ne znam, to je sada teško reći. Znate što, dosta se pisalo i očekivalo da ću ja biti nekakva lutka na koncu, no ja imam svoje stavove i nisam postigao svoje pozicije u karijeri i u životu tako da su mi drugi donosili odluke. Ne znam što je gospodin Karamarko mislio, jer ja sam mu objasnio zašto mislim da je gospodin Markić najkvalitetnija osoba. Vrlo otvoreno sam mu prezentirao i svoj stav oko arbitraže Ina/Mol, a taj stav je bio da arbitražu ne smijemo prekinuti. Kazao sam mu da to, naravno, ne znači i da ujedno ne trebamo obnoviti pregovore s mađarskom stranom. Kad se on zbog afere morao povući iz odlučivanja o Ini, meni je bilo logično da ja preuzmem taj pregovarački prostor, jer Ina je naša strateška firma. Duboko sam se i dobro upoznao s tom temom i razgovarao sam s odvjetnicima koje je Hrvatska angažirala u toj arbitraži, dakle i s gospodinom Lukom Mišetićem.
Dobili ste podatke koji su očito govorili da ne stojimo loše u arbitraži?
To ne bih mogao komentirati jer traje arbitraža. Samo ću reći da sam dobio dovoljno informacija i već sam počeo formirati strategiju, odabrati onu koja bi se pokazala najboljom za Hrvatsku.
Prije mjesec dana ste najavili osnivanje pregovaračkog tima oko te arbitraže i tu je očito počeo proces vašeg opoziva?
Nažalost, taj proces počeo je i ranije, već onda kad su počele priče o preslagivanju, a činjenica je da gospodin Karamarko i ja nismo komunicirali zadnja dva mjeseca. U tom periodu mnogu puta sam mu ponudio da se sastanemo, da odemo na ručak, večeru, kako bismo našli način da riješimo te međusobne probleme, no s njegove strane nije bilo interesa. Opet kažem: nažalost.
Kako ste shvatili njegovo odbijanje, zašto on s vama nije htio razgovarati?
Nemam objašnjenja, kad postoje tenzije, logično bi bilo da ih se krene rješavati. Svi sada misle da sam ja bio bliži Boži Petrovu i Mostu nego HDZ-u, no stvar je jednostavna - naučen sam da kao poslovan čovjek odmah rješavam probleme kako dolaze. Nisam ja tražio angažman Petrova, on je sam dolazio i pokazivao veliku inicijativu. Mogu reći da je dolazio s brdom ideja oko javne uprave, IT sektora,... Mislio sam da će se i Karamarko, koji je bio prvi potpredsjednik, jače angažirati i tako mi pomoći u onoj političkoj dimenziji koja je meni falila, te da će on ponuditi svoje političko iskustvo. No nažalost, on nije postao taj most između mene i političkih stranaka u koaliciji. Naša komunikacija nije funkcionirala. U šest godina koliko sam u Hrvatskoj kroz svoj posao susretao sam se i “našao” sam se s mnogim ljudima iz SDP-a, HDZ-s, HNS-a i nikad mi nije bilo prioritetno koje su političke opcije, nego sam gledao kvalitetu osobe i koliko su predani u rješavanju problema.
Što mislite o svojim ministrima, kakvim su se pokazali?
Riječ je o ljudima koji su bili spremni poput mene pokrenuti stvari i ostvariti ciljeve. Pozitivno gledam na cijelu ekipu. Ministar Marić i ja smo imali odličnu suradnju, a tako je bilo i ministrima Tolušićem, Nakićem, Panenićem, gospođom Alibegović,... Ministri su bili otvoreni za suradnju i predani svom poslu. Taman smo počeli dobro funkcionirati kao tim, uveo sam novinu da se nakon svake sjednice Vlade okupimo i nekoliko sati raspravljamo oko jedne strateške stvari. To bi bili širi sastanci na koje su uz ministre dolazili i pomoćnici. Reforme ne dolaze same od sebe i mi smo ih dobro definirali i za njih dobili pozitivno mišljenje Europske komisije.
Je li vas zaboljelo što HDZ-ovi ministri nisu bili u Sabornici dok se pripremao vaš opoziv?
Pa i jest. Ako smo tim, onda smo tim do kraja. No, razumijem ih, ipak je to politika. Shvatio sam to kao poruku od HDZ-a, a ne od njih osobno. No, kao ljudi mi se dobro razumijemo i otvoreni smo u komunikaciji. I imamo dobre odnose.
Kako ćete odraditi ovaj tehnički mandat s njima, hoće li biti problema?
To jest za nas nova situacija i prvo trebamo vidjeti na koji način tehnička vlada radi i koje odluke može donositi. Drugog tjedna ćemo definirati ta pravila i početi funkcionirati. Naša zadnja sjednica bila je možda i najbolja dosad, prošli smo 30-ak točaka vezanih uz naftna polja u Slavoniji, a najvažnija je da smo poslali vrlo jasnu poruku vezanu uz LNG terminal na Krku. Odmah smo dobili poruku iz EK kako je važno da ta investicija u LNG krene što prije. Pokazali smo da vlada, čak kad su bile najveće tenzije unutar koalicije, svejedno funkcionirala. Smatram da su ministri ove tehničke vlade profesionalci i da će svaki od njih ispuniti svoje obveze do kraja.
Što procjenjujete, da će brzo doći novi mandatar ili ćemo na izbore?
Imat ćemo nove izbore.
Kako tumačite da je Zdravko Marić prihvatio ponudu da bude novi premijer?
On je odličan financijaš i želim mu sve najbolje.
Kao grijeh su vam stavili i povećane kamate na državne obveznice koje nisu realizirane?
Trebali smo spustiti tenzije. Nas su već i prije upozoravali da je važna politička stabilnost. Zato smo i počeli s akcijom smanjivanja duga prodajom Končarevih i drugih dionica. Kao tehnička vlada sada to više ne možemo nastaviti. Što se tiče Londona, nisam bio spreman potpisati nepovoljne uvjete i visoku kamatu na obveznice. Računao sam da će se prilike u Hrvatskoj stabilizirati i da treba čekati povoljnije uvjete, jer makroekonomski pokazatelji su pozitivni.
Mislite li da će rejting agencije reagirati na pad Vlade ili će ostaviti Hrvatsku malo na miru dok se politički ne stabilizira?
Mislim da će one čekati izbore i da se formira Vlada nakon izbora. Bude li ta vlada stabilnija, bit će dobro i rejting će se popraviti. Dobro je što su se hrvatski privatni sektor i poduzetnici pokrenuli i svi indikatori rastu.
Stekao se dojam da je predsjednica Kolinda Grabar Kitarović bila stava da treba stabilizirati vašu Vladu umjesto da se ide na nove izbore?
Mnogima je bilo u interesu da ne dođe do pada Vlade. Jer, ovo će nas koštati. Vjerujem da je i njoj žao jer s novim izborima gubimo vrijeme i tempo, gubimo novce i riskiramo neke velike investicije. Mislim da Hrvatska nema vremena, da je ova vlada dobro krenula, ali situacija je takva kakva jest. Predsjednica se vrlo korektno ponašala u ovoj dinamičnoj situaciji i vidimo da je brzo reagirala hitnim konzultacijama. Ona je efikasna i neće joj dugo trebati da po potrebi sazove brze izbore. Mi smo na početku imali jedan spor oko kadroviranja u SOA-i, trebalo nam je malo vremena da nađemo kvalitetnog kandidata, ali mogu reći da smo postigli odličnu suradnju, imali smo zajedničke ili slične ideje, ona je ponudila i koristila svoje odlične kontakte u gospodarskom svijetu i mogu sada reći da smo postali partneri koji su se trudili postići bolju Hrvatsku.
Kako se vama gospodine Oreškoviću ovo dogodilo s obzirom da se stalno širila fama da iza vas stoji Crkva i Opus Dei?
Ja nisam u Opus Dei premda cijenim tu vrijednost i duhovnost u Crkvi. Ja sam praktični katolik i s obitelji idem redovito u crkvu. Ne vidim u tome pokriće za te silne priče i teorije zavjera.
Teorije zavjera Hrvatima su drage. Tako sam čuo da idete i tri puta dnevno u crkvu.
Ja? A-ha. Ha, ha. Ma, evo sedam puta dnevno. Ako sam išta naučio u ovih par mjeseci što sam bio premijer je to da se u Hrvatskoj nailazi svugdje na slične spinove. Nigdje u svijetu nisam vidio takvih spinova kao ovdje.
To vam je onaj poznati Hrvatski jal?
Jest i sada sam ga upoznao i iz prve ruke. Sad to boli, ali je vrijedilo što sam to spoznao. Veliko je to iskustvo za moju budućnost.
>>Orešković poznatom frazom komentirao HDZ-ovo prikupljanje 76 glasova: Pokažite mi brojeve!
Sad ti Oreskovicu skupi 76 mandata gradjana pa onda filozofiraj kome podnosis racune.