Na Titaniku, slavnom brodu koji je potonuo na svom prvom putovanju u
noći sa 14. na 15. travnja 1912., povukavši sa sobom u dubine Atlantika
1523 putnika i člana posade, bilo je i 30 putnika iz Hrvatske, među
kojima čak 16 Ličana. Utopili su se svi osim Nikole Lulića Draje iz
Konjskog Brda, kome je to bilo treće putovanje preko Velike bare. Draja
je bio u neku ruku plaćeni vodič putnicima iz Hrvatske jer su oni
snosili troškove njegove karte, koja je stajala 170 švicarskih franaka.
Sudar sa santom leda zbio se 14. travnja u 23.04 sati, a Titanic je
potonuo na današnji dan prije 95 godina, 15. travnja, u 2.20 sati.
Malo dokumenata
Malo je dokumenata o tome događaju, a sjećanja blijede i nestaju kako
umiru potomci stradalnika s Titanica. Mlađi i ne znaju gdje su sve
stradavali njihovi preci, a i ono malo sačuvanih dokumenata nestajalo
je u vihorima ratova koji su protutnjali Likom u prošlom stoljeću.
Sjećam se da se za Draju, odnosno Dragića, govorilo da se spasio
jer je do čamca za spašavanje doplivao s nečijim djetetom. U čamce su
primali samo roditelje i djecu, a muškarcima koji su bili sami čak su
ruke odsijecali kad bi se prihvatili za čamac bojeći se da će ga
prevrnuti kazuje starina Franjo Pocrnić (87) iz Pocrnica kod
Perušića.
Od Perušićana doznajemo da Lulići baš i nisu bili omiljeni. Nisu ih
voljeli jer su u središtu Perušića imali veliku trgovinu. Stariji se
ljudi sjećaju da su Draje dali zasaditi drvored koji je prije nekoliko
godina uništen kad se uređivalo mjesto.
Loš znak
Moja je baba iz obitelji Ćulumovića, koji se utopio na Titanicu.
O tome sam i prije rata govorio novinarima. Na brodu je bio Joso
Ćulumović Jojina, babin stric. Sjećam se da je pričala kako ga je otac
Ivan u kolima s bijelim konjima odvezao do luke u Senju. Kad je krenuo
natrag, bilci su zanjiskali, a on je to protumačio kao loš znak.
Poslije se obistinilo kaže Joso Jojo Hećimović iz sela Bukovac
pored Perušića.
Još se prepričava taj događaj. Ćaliće ste promašili, oni su na
početku ove ceste koja završava u šljunčari u Papuči kazao nam je
Nikola Mihić iz Kuklica, jednog od brojnih medačkih zaselaka.
Ovdje su sve bili Ćalići, a sada sam ostao jedino ja. Koji od
mojih susjeda dođe prozračiti kuću. Tamo na kraju je i kovačnica
obitelji Jove Ćalića kaže Đuro Ćalić (77) te dodaje da s Jovom i
Petrom Ćalićem, koji su se utopili na Titanicu, nije u rodu.
Starina Đuro kaže da su oni u Ameriku otišli kao i drugi iz Ćalića, za
poslom. Kaže da ih je četvero već poodavno u Beogradu. Prva kuća u selu
je kuća Petra Ćalića. Povremeno dođe njegova kći iz Zagreba. U medačkom
zaselku Ćalići bile su samo četiri obitelji Ćalić, a ima ih i u
obližnjoj Ploči.
Ma što on zna, svi su oni Ćalići rodbina. Jovo Ćalić je tada,
vele, imao samo 17 godina. D akupi kartu, morao je raditi u Austriji.
Imao je brata Danu, koji je bio kovač, i Petra, koji je bio šnajder.
Moja snaja Boja kći je Petra Ćalića, Jovina brata zbori kao da
čita iz knjige starica Anica Grubić kojo je, kako kaže, osamdeset
godina.
Bilo nas je sedmero u kući. Ovdje je u Metku još brat Jovo, koji
nosi stričevo ime. Ostali su se razišli po cijelom svijetu. Ima ih i u
Australiji kaže Boja Grubić, rođena Ćalić.
Putnici iz Like
Prema pisanju Slobodana Novkovića iz Zagreba, autora knjige Titanic Hrvati u katastrofi stoljeća, na brodu su bili Ličani: Iz Široke Kule bilo je osam putnika. Grga Ćačić (rođen 1894.), sin Martina i Ane, put Amerike krenuo je sa sestrom Marijom Ćačić (rođenom 1882. ili 1. V. 1875.). Luka Ćačić (6. X. 1873.), sin Šime i Ane, supruga Ana, imao je devetero djece. Manda Čačić (24. V. 1891.), kći Jose i Mande, Jeka Orešković (21. IX. 1881.), kći Mate i Mande, odrasla kod Paje Nikšića. Luka Orešković (27. I. 1892.), majka Maća, supruga Jeka i kći, navodno radio u Švicarskoj, braća Tome, koji je živio u Americi, i Stipe, koji je poginuo u Prvom svjetskom ratu u Mađarskoj. Marija Orešković (24. VI. 1892), kći Blaža i Mande. Ivan Strilić (25. VIII. 1885.), navodno radio u Švicarskoj, sin Jure i Matije, supruga Marija, imao dvoje djece. Iz okolice Perušića bili su Joso Ćulumović Jojina (1895.) Prvanselo, sin Ivana i Kate, navodno radio u Švicarskoj. Mate Pocrnić (1895.), Bukovac 10, sin Milana i Mare. Tome Pocrnić (1888.), Bukovac 79, majka Jeka, brat Nikola, sestra Manda, supruga Mara i dvoje djece. Iz drugih ličkih sela na Titanicu su bili Jovo Ćalić (1895), iz Brezika u Metku, sin Rade i Soke i Petar Ćalić (1895.), Božičin. Mile Smiljanić (1874.) iz sela Pišać, radio na željeznici i kao rudar, supruga Soka, sin Nikola, u Americi mu živjela braća Stevo, Petar, Ilija i Nikola i sestra Dragojla. Jovan Dimić (1870.) bio je iz Ostrvice, supruga Stana, dvoje djece, sin mu bio u Americi. Jedini Ličanin koji je preživio katastrofu, Nikola Lulić Draja iz Konjskog Brda, sin Mile i Bare rođ. Sabljak, jedan je od troje Hrvata koji su preživjeli. Rođen je 24. II. 1883., a treći put putovao je u Ameriku. Na Titanicu je bio vođa puta za Hrvate jer je znao engleski.
