Hladni rat je na vrhuncu. John Kennedy i Nikita Hruščov zaoštravaju političke odnose do usijanja. Nuklearne supersile SAD i Sovjetski Savez započinju bjesomučnu svemirsku utrku koja ih je stajala milijarde dolara. Njihovi znanstvenici imaju jasan zadatak – moraju se spustiti na Mjesec prije neprijateljskog bloka. A onda se s cigarom u ustima pojavljuje jugoslavenski komunistički vođa Josip Broz Tito, koji je nekako u to vrijeme tulumario sa Sophijom Loren na Brijunima, i presudno utječe na svjetsku povijest. Tajnim kanalima diskretno daje do znanja Amerikancima da je neposredno nakon Drugog svjetskog rata počeo razvijati ambiciozni plan istraživanja svemira. U potpunoj tajnosti negdje u bosanskim gudurama najveći umovi Jugoslavije razvili su napredan program koji može čovjeka odvesti na Mjesec. Lukavi Tito navodno je 1961. uspio komunističku jugoslavensku pamet prodati Johnu F. Kennedyju za 2,5 milijardi dolara. Dva mjeseca kasnije, popularni američki predsjednik najavljuje da Amerika šalje svog čovjeka na Mjesec, što se i dogodilo nekoliko godina kasnije. Nakon što su pokorili Mjesec, predstavnici NASA-e posjetili su Tita i poklonili mu originalni kamen s Mjeseca. Standard Jugoslavena početkom šezdesetih naglo raste, dobrim dijelom zahvaljujući novcu od navodne prodaje svemirskog programa Amerikancima.
Ovo je grubi povijesni predložak po kojemu je nastao scenarij za dokumentarno-igrani film “Houston, imamo problem!” mladog slovenskog redatelja Žige Virca koji će uskoro u kinima moći vidjeti i hrvatska publika. Zanimljivo je da je ovo prva HBO-ova koprodukcija u regiji, što samo potvrđuje da su Amerikanci nanjušili komercijalni potencijal priče. Prije nekoliko godina, kada je počelo snimanje ovog filma, odmah su se pojavila opravdana pitanja o tome je li uopće postojao jugoslavenski svemirski program ili je, pak, riječ o još jednom mitu o Titu. To je prvo pitanje koje smo postavili autoru Žigi Vircu na koje nam nije dao konkretan odgovor pravdajući svoju tajnovitost činjenicom što film još uvijek nije prikazan.
– Otkrivanje takvih detalja prije gledanja filma onemogućilo bi gledateljima filma da dobiju ono što sam zamislio kao autor, a to je da nakon gledanja filma sami kritički prosude ono što im je servirano na velikom ekranu – kaže Virc naglašavajući da njegov film pripada žanru igrano-dokumentarnog filma. – To znači da u filmu – nastavlja redatelj – predstavljam svoju autorsku verziju priče koja je temeljena na urbanom mitu, koristeći provjerene informacije, povijesne činjenice, ali i različite konstrukcije, nagađanja i subjektivna mišljenja. Naglašava da prilikom istraživanja povijesti 20. stoljeća, a posebice tema koje su povezane s osvajanjem svemira, susrećemo mnoge teorije zavjere koje su često i kontradiktorne.
– Stvar gledatelja je da nakon što vidi film sam kritički prosudi i stvori vlastito mišljenje, pri čemu mu pomaže i filozof Slavoj Žižek koji ga vodi kroz film. Napravili smo autorski film s napetom pričom, a ne povijesni leksikon – ističe Virc. Nije izravno odgovorio na naše pitanje, ali je zato upozorio na činjenicu da je Jugoslavija u ono vrijeme u usporedbi s ostalim istočnoeuropskim državama bila tehnološki vrlo napredna država te se isticala u vojnoj tehnologiji, izradi podmornica, vojnih aviona itd. Podsjetio nas je da je projekt razvoja vrhunskog nadzvučnog aviona “Novi avion” prekinut raspadom države. Radeći na ovom filmu Virc je duboko uronio u NASA-in arhiv pa je otkrio da su neke od ključnih položaja u NASA-i zauzimali jugoslavenski inženjeri, poput Milojka (Mikea) Vucelića kojeg su neki mediji nazvali »ocem programa Apollo«.
Kao zanimljivost navodi istraživanje koje je radio Slobodna Europa proveo u Srbiji 2012. Iznenađujuće je da je čak 40% ispitanika tvrdilo da vjeruje u tezu da je Tito Kennedyju prodao svemirski program.
Duboko pod zemljom
Akademik Vladimir Paar prilično je skeptičan kada je riječ o Titovu svemirskom programu. Smatra da su to prazne priče. Već se i u Jugoslaviji kretao u krugu najvećih znanstvenika pa bi sigurno nešto načuo o tajnovitom Titovu programu koji je, kako tvrdi slovenski redatelj, pomogao Amerikancima da se spuste na Mjesec.
– Američki svemirski program vodio je Wernher von Braun i grupa njemačkih znanstvenika koji su nakon kapitulacije Hitlerove Njemačke otišli u SAD. Zapravo su ih Amerikanci odveli k sebi, dali im dobra mjesta i dobre uvjete za rad, a oni su razvijali američki svemirski program. Mislim da nema apsolutno nikakvih mogućnosti da bi netko drugi bio zaslužan za to. Jedan dio svemirskog programa razvijao se u Sovjetskom Savezu. Zanimljivo je da su i na tom programu sudjelovali neki njemački znanstvenici – tvrdi akademik Paar prisjećajući se i drugog velikog Titova mita, onog o navodnom razvijanju atomske bombe. Tvrdi da nije istina da je Jugoslavija bila blizu tome da postane nuklearna sila. Po njegovim riječima, istina je samo to da je zloglasni šef jugoslavenskih tajnih službi Aleksandar Ranković, kojeg je Tito 1966. godine smijenio na dramatičnom sastanku na Brijunima, maštao o tome da Jugoslavija postane velika nuklearna sila. Vojska i tajne službe dali su velik novac, ali Ivan Supek je ta ogromna sredstva usmjerio u razvoj prirodnih znanosti. Iako su u Jugoslaviji postojali poznati znanstveni centri u Beogradu, Zagrebu i Ljubljani, nijedan od njih nije bio specijaliziran za svemirski program. Na papiru su bili puno spremniji za razvoj atomske bombe, ali je i taj projekt – objašnjava Paar – neslavno propao.
Autor filma “Houston, imamo problem!” Žiga Virc se dotiče i uloge jugoslavenskih tajnih službi koje su, kao i sve kontraobavještajne službe, imale zadatak da širenjem dezinformacija zavara obavještajce i špijune drugih službi.
– Tijekom istraživanja naišli smo na slučaj zavaravanja drugih država o postojanju superiorne vojne baze na određenoj lokaciji koja uopće nije postojala. Tijekom godina stvoreno je mnoštvo nepreglednih dezinformacija i vjerujem da ni kod svemirske utakmice ne bi štedjeli svoje resurse – tvrdi Virc.
Najpoznatiji hrvatski obavještajac Josip Manolić tvrdi da ništa ne zna o tome. Na naše pitanje je li moguće da je Tito pokrenuo svemirski program, samo je zagonetno odgovorio da je u politici svašta moguće. Još je dodao da je Tito oko sebe okupio ugledne i sposobne znanstvenike.
Kada se govori o jugoslavenskom programu, onda se nagađa da se on jednim dijelom razvijao duboko u podzemlju vojnog aerodroma Željava koji se nalazi na granici između Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Ta teza golica maštu jer je taj aerodrom bio najveći objekt takve vrste u Europi. Mogao je u svojoj podzemnoj utrobi primiti 50-ak vojnih zrakoplova. U njegovim katakombama bilo je oko 3500 metara raznih tunela i pista. Često se spominju enormni troškovi gradnje tog kompleksa koji je navodno stajao četiri milijarde dolara. Neki teoretičari zavjere ističu da je to uzrok gospodarskog kolapsa Jugoslavije. General Petar Stipetić bio je u aerodromu Željava. Kaže da nije bio ništa drugo nego obično podzemno sklonište za vojne zrakoplove. Što se tiče cijene gradnje Željave, Stipetić smatra da se i u tome jako pretjeruje. Sve radove izvodila je tadašnja Jugoslavenska narodna armija i njezina vojna građevinska operativa.
– Nije to bilo tako skupo – ističe Stipetić dodajući da ne vjeruje da je postojao Titov svemirski program.
Pitali smo autora filma je li u svojim istraživanjima uspio otkriti u čemu je tajna ljubavi između kapitalističkog Zapada i Titova komunističkog režima.
– Činjenica jest da je Jugoslavija za vrijeme Kennedyja uživala privilegirani položaj u međunarodnom poretku i primala veliku financijsku pomoć. U filmu možete vidjeti do sada neiskorištene arhivske snimke prosvjeda ispred Bijele kuće na kojem se pojavljuju transparenti s natpisima »2,5 milijardi dolara ojačat će komunizam« i »Tito ubojica.« Taj iznos u ono vrijeme iznosio je čak trostruki budžet NASA-e – ističe Virc dodajući da je za vrijeme istraživanja pregledao veliku količinu američkih dokumenata, ali da mu još nisu jasni razlozi zašto su Amerikanci bili tako velikodušni prema Titu. Primljena pomoć odigrala je ključnu ulogu u podizanju životnog standarda u Jugoslaviji i imala direktan utjecaj na stabilnost samog režima. Bacimo li samo pogled na četvrti poput Novog Zagreba ili Novog Beograda, objašnjava Virc, jasno je da su sagrađene upravo u tim godinama, vjerojatno upravo tim novcem. Zanimljivo je da poznati filozof Slavoj Žižek na film gleda kao na još jednu u nizu teorija zavjere.
Dr. Zdenko Radelić iz Hrvatskog instituta za povijest napisao je knjigu o Jugoslaviji, ali nikada nije u ozbiljnim dokumentima i literaturi naišao na Titov svemirski program. Iako je bliži tezi da je “svemirski program” još jedan od urbanih mitova o Titu, ne isključuje posve mogućnost da se negdje postojali planovi da se pokrene takav ambiciozni projekt.
Teoretičari zavjere
– Meni sve to izgleda kao čista fantastika – kaže Radelić dodajući da ne zna nijednog povjesničara koji se bavio Titovim svemirskim programom. Tijekom rada na knjizi o Jugoslaviji obavio je ozbiljan istraživački rad u arhivima i pročitao nekoliko stotina knjiga i članaka koji se bave poviješću Jugoslavije, ali nigdje nije naišao na kontroverzni svemirski plan. Ako je čak i postojao svemirski program, ne može biti ni riječi o tome da je bio u tako visokoj fazi provedbe da su za njega Amerikanci platili nekoliko milijardi dolara. Prije će biti da je neki nadobudni funkcionar ili obavještajac primijetio da Sovjetski Savez i Amerika vode svemirsku utrku pa je poželio da se u njega uključi i Jugoslavija. Možda je nešto od tih želja i stavio na papir, ali se, kako vidimo, nije ništa pomaklo dalje.
Nakon svega, sada nam je puno jasnije zašto autor filma Žiga Virc inzistira na tome da je snimio igrano-dokumentarni film. Gledanjem filma ne samo da nećemo dobiti odgovore na pitanje i odagnati sumnje, nego ćemo ih još više pojačati. Teoretičari zavjere dobit će dodatni materijal za još maštovitije konstrukcije, nevjerne Tome bi povjerovali u jugoslavenski svemirski program samo ako se ispostavi da su Amerikanci u znak zahvalnosti ostavili na Mjesecu veliki natpis “Tito”, a Titovi sljedbenici i danas vjeruju da je bio svemoguć.
heheh Znači juga je imala raketnu tehnologiju a nije mogla sastaviti mlazni avion sve do sedamdesetih...? Za odvalit...