Iako se već odavno zna da njegov stil vođenja biskupije te ljubav prema luksuzu nije nešto čime bi se Katolička crkva mogla pohvaliti, Peter Tebartz-van Elst tek sada mora odgovarati, piše Deutsche Welle. Zašto ovako kasno?
Peter Tebartz-van Elst postao je limburški biskup 2008. godine. Od samog početka vjernici su se žalili na njegov autokratski stil vođenja biskupije. Poznata je već odavno i njegova rastrošnost. Primjerice, troškovi gradnje njegove biskupske rezidencije od početnih 5,5 milijuna eura popeli su se na astronomski iznos od 40 milijuna eura. Sada se postavlja pitanje zašto ga je Crkva toliko dugo štitila?
O tome je DW razgovarao s Davidom Bergerom, rimokatoličkim teologom, filozofom i urednikom časopisa "Muškarci" namijenjenog homoseksualcima. U svojim radovima Berger kritizira i opisuje strukturu moći i djelovanja Katoličke crkve. Nakon što je objelodanio istinu o svojoj homoseksualnoj orijentaciji, u svibnju 2011. Nadbiskupija u Kölnu zabranila mu je predavanja na nastavi vjeronauka.
DW: Slučaj limburškog biskupa Petera Tebartz-van Elsta u međuvremenu nije podigao samo veliku prašinu u Njemačkoj nego i izvan granica zemlje. Kako je moguće da jedan biskup toliko dugo ostane na svom položaju iako je od samog početka, od 2008. godine, bilo dovoljno razloga za njegovu smjenu? Kako si to možemo objasniti?
David Berger: To se zasigurno može objasniti time da se Peter Tebartz-van Elst jako dobro uklapao u sliku Crkve ali i svećenstva kakve su se kultivirale za vrijeme pape Benedikta XVI. On je, primjerice, u jednom pismu naveo da „Bog stoji na prvom mjestu, a odmah iza njega stoji svećenstvo“. Naravno da to u prvom redu onda vrijedi za biskupe koji tada i prema mogu pokazivati da su „tik iz Boga“. Tu sliku insceniranja svećenstva i sebe samog jako je njegovao i sam Benedikt XVI…To je, dakle, zasigurno jedan od motiva zašto je Rim za pontifikata bivšeg pape uvijek štitio Petera Tebartz-van Elsta.
Zanimljivo je i malo pogledati razvoj karijere dotičnog biskupa. On se uvijek ponašao onako kako je bilo povoljno ili išlo u korist napretku njegove karijere. On je u početku bio vrlo liberalan svećenik, no kada je primijetio da se – liturgijski gledano – dolaskom Benedikta XVI. u Rim mijenja i klima u Katoličkoj crkvi, odmah je mutirao i počeo i sam zastupati i živjeti drukčije ideje. U skladu s time promijenio je i svoj nastup u vrlo dominantnog biskupa. Njegova lojalnost ondašnjem papi u Rimu, naravno, vrlo je dobro primljena. Stoga su uvijek zatvarali oči kada bi do Vatikana stigle pritužbe na njegov raskošan i luksuzan način života. Baš onako kako se ne želi vidjeti ni mnogo toga drugog kod drugih svećenika vjernih Rimu.
DW: Koji su to drugi?
David Berger: To se odnosi na seksualni život nekih svećenika. Toliko dugo dok su lojalni, Rim žmiri barem na jedno oko. Tek tada kada ih se Crkva želi riješiti, tek tada počinju ucjene. Slučaj augsburškog biskupa Waltera Mixe je bio sličan. Njegovi kolege šutjeli su i ništa nisu poduzimali. No, kada su ga se poželjeli riješiti, tada su otvorili dokumente i stavili ga pod pritisak sve dok nije podnio ostavku. To se isto sada događa s Peterom Tebartz-van Elstom.
Siguran sam da mnogi od njegove “braće” sada s olakšanjem promatraju cijeli slučaj i sretni su što pod njihov tepih nitko ne zaviruje – kao primjerice u Münchenu gdje si je nadbiskup Marx palaču Hohenstein dao renovirati i luksuzno namjestiti u vrijednosti od oko 8,7 milijuna eura. Slično je i u Stuttgartu. Ono što je posebno problematično je da taj novac ne dolazi od same Crkve nego iz državnih blagajni, znači, to je novac poreznih obveznika.
DW: Pa ipak, zašto nije bilo baš nikakvih promjena nakon što je postalo općepoznato da limburški biskup vlada vrlo autokratski?
David Berger: Vjernici i građani biskupije često su slali pisma i žalili se. No, njihova kritika odmah bi bila “ugušena”. To je tako, tako funkcionira sam hijerarhijski sustav Katoličke crkve. Onaj tko se jednom dokopa vrha i postane biskup, taj može uvijek ugušiti sve kritike. Toga je jako dobro bio svjestan i Peter Tebartz-van Elst. Na taj su se način do sada održavali svi biskupi, toliko dugo dok na scenu nije stupila jedna jača sila – mediji koji su objavili ove slučajeve. Time su i drugi stavljeni pod pritisak. Limburškog biskupa do sada je štitio Benedikt XVI., i to je išlo toliko daleko da je on cijelo vrijeme vrijedio i kao jedan od najjačih kandidata za položaj kelnskog kardinala – on je bio željeni kandidat Rima.
DW: Mislite li da će se dolaskom novog pape situacija promijeniti?
David Berger: Nadam se. No, što se tiče pitanja vezanog za ljude iz Crkve, ovdje je novi papa, a papa Franjo vrlo je oprezan. Njegov je ton, doduše, dobar, no kada je riječ o konkretnim postupcima, to je nešto sasvim drugo. U svakom slučaju pozitivno je da se biskupi već sada više ne osjećaju tako sigurno i pokušavaju promijeniti smjer. To bi moglo pružiti priliku uvođenju novih i jasnih promjena.
>> Papa odgovorio na pismo skupine homoseksualaca
