Savezni ministar financija Olaf Scholz s ozbiljnim pogledom hoda po područjima stradalima u katastrofalnim poplavama i obećava milijardsku pomoć. Uoči četvrtog vala korone najavljuje produženje financijske potpore za poduzetnike do kraja ove godine. S mobitelom na uhu stoji ispred Kapitola u Washingtonu gdje pregovara o globalnom oporezivanju. Juri brzim čamcem kroz lagunu u Veneciji gdje se na sastanku skupine G20 zalaže za međunarodni dogovor o porezima.
Tako Socijaldemokratska stranka Njemačke (SPD) u predizbornoj kampanji predstavlja svog kancelarskog kandidata Olafa Scholza i pokušava staviti težište na njegovu odgovornost kao člana vlade. On je od 2018. ministar financija u koalicijskoj vladi kancelarke Angele Merkel (CDU) i istovremeno njezin zamjenik.
Stranački program je lijevi, ali kandidat baš i nije
Scholz je kancelarski kandidat SPD-a od kolovoza 2020. To je, 13 mjeseci prije saveznih parlamentarnih izbora, bilo pravo iznenađenje. S jedne strane, zato što je riskantno kada je kandidat više od godinu dana u središtu pozornosti javnosti. Sve se promatra i vrednuje. Svaka rečenica ima veliko značenje, svaka greška bi mogla biti posljednja.
No kandidatura je prije svega bila veliko iznenađenje zato što je Olaf Scholz samo nekoliko mjeseci ranije želio postati predsjednik SPD-a i nije u tome uspio. Na stranačkim izborima krajem 2019. nešto konzervativnijeg Scholza pobijedio je lijevo orijentirani dvojac Saskia Esken i Norbert Walter-Borjans. Dakle, SPD se odlučio za kancelarskog kandidata kojeg nije želio za stranačkog predsjednika, piše DW.
Pragmatizam je u krizi važniji od karizme
„Našli smo put za vrlo usku i vrlo harmoničnu i emocionalnu suradnju", komentirao je Scholz tu odluku koju je podupirao i dvojac na čelu stranke. Njegova reakcija pokazuje kako se suočava s krizama. Ustati, ići dalje i nikada ne sumnjati u sebe samog. Ovaj 63-godišnjak je obdaren nepokolebljivim samopouzdanjem. U svojoj dugoj političkoj karijeri je već doživio pojedine potrese, ali ništa ga nije na duže vrijeme izbacilo iz takta.
Ni porezni skandal oko spornog trgovanja dionicama (Cum-Ex) niti prijevara širokih razmjera tvrtke Wirecard. Scholz, doduše, u parlamentarnom istražnom odboru nije baš imao sjajan nastup, ali za njega nije bilo političkih posljedica. Vjerojatno i zato što pandemija koronavirusa već više od godinu dana zasjenjuje sve ostalo. Scholz je to znao iskoristiti. Svejedno koliko će porasti državno zaduženje, Njemačka može financijski prevladati pandemiju – to je njegov moto. „Koristit ćemo svako sredstvo koje nam stoji na raspolaganju i osigurati da ova teška vremena možemo prebroditi sa svim našim ekonomskim mogućnostima i pobrinuti se za izlazak iz te situacije."
To su građani dobro primili. U krizi je pragmatizam traženiji nego karizma. A to je nešto što Scholz nema. Otvoriti se, pokazati emocije – to mu je strano. Čak i u trenucima najveće radosti pokazuje kontroliranost britanskog butlera.
Imidž dosadnog birokrata
Njega se dugo nazivalo „Scholzomat" – igra riječi iz „Scholz" i „automat". Taj je pojam 2003. kreirao tjednik Die Zeit, jer je tadašnji glavni tajnik SPD-a Olaf Scholz na svojim nastupima uvijek djelovao poput stroja. Kada mu se postavilo neko pitanje, odgovarao je skoro uvijek tehnokratskim floskulama koje je stalno ponavljao. „Ja sam bio prodavač vijesti. Morao sam pokazati određenu neumoljivost", pravdao se kasnije Scholz.
Tada se radilo o spornoj reformi tržišta rada pod nazivom Agenda 2010, koja je za mnoge građane donijela financijska odricanja. Otpor njezinoj provedbi bio je velik, pa i u SPD-u. Nije se radilo o mojim osjećajima, rekao je kasnije Scholz, nego o „apsolutnoj lojalnosti" prema kancelaru i predsjedniku SPD-a Gerhardu Schröderu i stranci. I dodao da se osjećao „stvarno kao oficir".
Na kraju je SPD izgubio na izborima i vlast je preuzeo CDU, a pravnik Olaf Scholz je dobio imidž koji se dugo održao: imidž dosadnog birokrata, podsjeća DW.
Uspon unatoč slabim izbornim rezultatima
I SPD nije uvijek znao kako se ophoditi prema djelomice introvertiranom i suhoparnom pragmatičaru iz Hamburga, koji uglavnom kaže samo onoliko koliko baš mora. Kada bi se kandidirao za stranačke dužnosti, Scholz je u pravilu bilježio najlošije rezultate. Unatoč tome mu je uspio uspon u karijeri. Bio je glavni tajnik SPD-a, savezni ministar rada, senator za unutarnje poslove i gradonačelnik u Hamburgu, a onda je 2018. ušao u vladu Angele Merkel.
Mada se smatra pripadnikom konzervativnog krila SPD-a, čini se da se na njega ne mogu primijeniti kategorije kao što su „desno" ili „lijevo". Kao zamjenik predsjednika SPD-ove organizacije mladih Jusos zastupao je i radikalne socijalne stavove i kritizirao kapitalizam.
No između njegovog učlanjivanja u stranku kao učenika 1975. i njegovog izbora u savezni parlament 1998. prošle su mnoge godine u kojima je Scholz u svojoj odvjetničkoj kancelariji u Hamburgu, specijaliziran za radno pravo, puno naučio o funkcioniranju gospodarstva i samostalnih poduzetnika. I to ga je obilježilo.
Treba se znati prodati
Olaf Scholz je tek kasnije naučio da se u politici radi i o inscenaciji i „prodaji" sebe samog i svojih poruka. U međuvremenu djeluje osjećajnije i ljubaznije. I to funkcionira. U ispitivanjima javnog mnijenja sada je najomiljeniji kancelarski kandidat. On značajno vodi ispred Armina Lascheta (stranke Unije CDU/CSU) i Annalene Baerbock (Zeleni).
No 26. rujna 2021. građani neće birati osobe nego stranke. SPD je dugo u predizbornim anketama bio tek na trećem mjestu, iza stranaka Unije i Zelenih. „Tko želi da ja postanem kancelar, mora birati SPD", upozorio je Scholz. I to je očito urodilo plodom. Proteklih tjedana je SPD znatno dobio na popularnosti i sada vodi u ispitivanjima javnog mnijenja.
Ta ispitivanja također pokazuju da su dobri rezultati u znatnoj mjeri zasluga SPD-ovog kancelarskog kandidata. Scholz se nada da će stranka uspjeti zadržati, ili još bolje i povećati, tu prednost. Tada bi imao više mogućnosti za formiranje koalicijske vlade, primjerice sa Zelenima i Ljevicom ili sa Zelenima i liberalima (FDP).
„CDU i CSU se trebaju odmoriti u oporbi", istaknuo je Olaf Scholz u razgovoru za DW.
Hoda jedan africki imigrant ulicama jednog njemackog grada, zaustavi jednog prolaznika i obrati mu se rijecima... "hvala sto ste me primili u Njemacku, hvala sto ste mi dali krov nad glavom, hvala za besplatnu hranu i novcanu pomoc...". Prolaznik ga pogleda i odgovori mu "ja nisam Nijemac, ja sam Albanac". Hoda africki imigrant dalje i obrati se drugom prolazniku istim rijecima... "hvala sto ste me primili u Njemacku, hvala sto ste mi dali krov nad glavom, hvala za besplatnu hranu i novcanu pomoc...". Prolaznik ga pogleda i odgovori mu "ja nisam Nijemac, ja sam Turcin". I tako hoda africki imigrant dalje i obrati se jos jednom prolazniku istim rijecima... "hvala sto ste me primili u Njemacku, hvala sto ste mi dali krov nad glavom, hvala za besplatnu hranu i novcanu pomoc...". Prolaznik ga pogleda i odgovori mu "ja nisam Nijemac, ja sam Arap". Africki imigrant sad vec u cudu pita Arapa... "pa gdje su onda Nijemci"? Arap pogleda na sat i odgovara... "najvjerojatnije rade...".