Tomislav Aralica jedan je od vodećih stručnjaka za hrvatsko povijesno oružje i jedan od najvećih kolekcionara. Autor je nekoliko zapaženih knjiga iz vojne povijesti. Kada se ne bavi svojim hobijem, Tomislav Aralica marljivi je sudac na Općinskom sudu u Sesvetama. Sin je poznatog hrvatskog književnika Ivana Aralice na kojega jako sliči. Iako je Tomislav Aralica gotovo 40 godina u Zagrebu, ovo mu je bio prvi posjet Jarunu. Na intervju je, na moju molbu, donio skupocjeni paradni bodež od srebra s poludragim kamenjem i pozlatom koji su u 18. stoljeću nosili dalmatinski brodovlasnici i kapetani. Ovog je "ljepotana" Aralica kupio od nekog Amerikanca za 1500 dolara.
Kada ste se zaljubili u vojnu povijest?
To me zanimalo odmalena. Neprekidno sam bio u kontaktu s vojnom poviješću, romanima, pričama, knjigama, predmetima... Oni su bili moj okoliš. Sjećam se da su me oduševljavali stripovi o Robinu Hoodu. Mene je zanimalo kakav je to mač koji nosi, kakve su to strijele, kakvi su oklopi... U ranom razdoblju moje mladosti pojavio se strip-serijal "Kroz minula stoljeća" koji su radili Jules Radulović kao ilustrator i Zvonimir Furtinger kao scenarist. To je vjerojatno vrhunac hrvatskog stripa. Mislim da ga do danas nitko nije nadmašio. To je tako dobro napravljeno čak i s historiografske strane.
Kada ste nabavili prvi kolekcionarski predmet?
Prvi artefakt bila je jedna talijanska bajuneta koju sam mijenjao s jednim dječakom Perom iz moje ulice kojeg smo zvali Bambusa. To je bilo na Boriku u Zadru. Ja sam njemu dao figurice nekih vojnika, a on meni bajunetu.
Malo-pomalo i sada imate jednu vrlo zavidnu kolekciju.
U našim okvirima imam razmjerno značajnu kolekciju.
Ako nije tajna, možete li nam reći koliko imate predmeta?
Nije tajna. Imam oko tisuću predmeta. Kada kažem tisuću, to su vam uglavnom sitnice kao što je dugme, vojna oznaka... To nije oružje u užem smislu riječi, nego su to i odore, kape, oznake... Ovi sitni predmeti čine pretežan broj. Pravog je oružja puno manje. Imam oko 80 sablji.
Što je najvrednije?
Teško je o tome govoriti, ali mislim da su te sablje središnji dio moje zbirke. To najviše volim i najviše ih skupljam.
Koliko je vaš otac utjecao na vas s obzirom na to da su i njega zanimale povijesne teme?
Otac je jako utjecao na moju ljubav prema povijesti. Mi smo od rane mladosti o tome razgovarali. Kada bismo išli u neko mjesto, onda bi on pripovijedao. Mene je strašno impresionirala količina znanja koju je on imao o povijesnim događajima. U ono vrijeme to je zapravo bio njegov monolog. Nisam bio u stanju razgovarati s njim o tome jer nisam toliko znao. Ali danas već mogu. (smijeh)
Kako je bilo odrastati uz slavnog oca?
Meni je to bilo vrlo ugodno. Nije autoritativan otac u klasičnom smislu naredbodavca. Bio je i ostao pun razumijevanja. Prema meni je postupao na način da me usmjeravao. Nikada to nisu bile izričite naredbe pod prijetnjom kazni.
Za razliku od vašeg oca, vi se ne bavite politikom.
Ja sam sudac. Moja profesija po definiciji uključuje i to da ne smijem biti političan u javnim nastupima. Toga se pridržavam kao i svih ostalih kodeksa sudske etike. Mi to imamo kao službeni okvir u kojemu je propisano što je nama dopušteno, a što nije. Sudski je poziv ipak malo specifičan.
A je li po vašem sudskom kodeksu zabranjeno govoriti i o svjetonazoru? Kakav je vaš svjetonazor?
Ne mogu se izjašnjavati o politici i političkim stvarima. Smatram da bi to bilo protivno sudačkom kodeksu.
Vi ste konzervativac?
Nisam sklon tim šablonama, lijevo-desno i slične stvari. Ne znam kako bih to opisao. Možda je moja glavna odrednica nekakav patriotizam. Sad što to znači? Nekome znači ovo, nekome ono. Ja volim svoju zemlju, naciju, volim našu povijest i naše oružje. (smijeh)
Dolazite iz partizanske obitelji s očeve i majčine strane?
Da. Samo što vam to kod nas znači partizanstvo, što vam znači komunizam? Je li Andrija Hebrang bio komunist? On je bio sekretar Komunističke partije Hrvatske sve dok ga nisu smijenili i dok na Titov zahtjev nije otišao u Beograd. A je li on bio komunist? Pogledajte njegove stavove i članke pa ćete vidjeti da to nije baš komunizam. To je kod nas sve relativno. Te su šablone vrlo diskutabilne.
Vaš je otac od partizanskog kurira postao konzervativac?
Što to znači konzervativac? Kada gledate sudbinu ljudi kao što su moj otac ili Franjo Tuđman ili tisuće takvih, vidjet ćete da je to jedna konstanta. Ta jedna, kako se vama čini, migracija iz jednog političkog spektra u drugi. Naći ćete toga na stotine. Onda to nije izuzetak. Ali nemojte me sada pitati o političkim stvarima. To pitajte moga oca. On će vam to vrlo rado ispričati. (smijeh)
Sudac ste već 33 godine. Bili ste jedno vrijeme predsjednik Općinskog suda u Sesvetama, a sada ste običan sudac. Kako to da niste napredovali?
Ne bih vam na to pitanje mogao dati jako pametan odgovor. Mislim da je takav bio stjecaj okolnosti, ali to ne znači da neću.
Vaš je otac dosta politički aktivan. Mnogima se i zamjerio. Jesu li se neke stvari lomile i preko vaših leđa?
Nije jednostavno odgovoriti na to pitanje. To što sam ja njegov sin puno mi je više pomoglo nego što je odmoglo. Jednako tako, možda ima ljudi kojima on nije simpatičan, ali ja sam puno češće nailazio na ljude kojima je on izuzetno drag i koji vole njegovu literaturu. Ne osjećam teret činjenice što je književnik Ivan Aralica moj otac.
Kakvo je stanje u hrvatskom pravosuđu? Jedni ga nekritički hvale, dok drugi smatraju da je pravosuđe najlošiji dio naše javne uprave.
Baš sam o tome promišljao jer sam očekivao takvo pitanje. Pravosuđe je najbolji segment hrvatske državne uprave. Vjerojatno je neko vrijeme to prvenstvo imala Hrvatska vojska između 1991. i 1997. godine. Mogao bih naširoko i nadaleko elaborirati o tome zašto je naše pravosuđe najbolji segment državne uprave. Ali koga imate u usporedbi? Političke stranke. Ne vjerujem da bi se našlo mnogo ljudi koji bi rekli da one imaju primat. Onda imate prosvjetu, neku izvršnu vlast, upravu. Sve je to lošije od pravosuđa.
Hoćete reći da je hrvatsko pravosuđe najmanje loše.
Ne bih rekao da je to tako loše. U odnosu na naše okruženje, mislim da je naša država generalno najbolja. Ako idemo malo dublje u Europu, onda je to već teško konstatirati. Ali od ovog našeg okruženja, BiH, Srbije, Mađarske, Slovenije pa čak, ako hoćete, i od Italije. Općenito govoreći, nema tu neke crne ocjene ni strahova za sudbinu naše države. Mislim da idemo vrlo dobrim putem i vesele me pokazatelji koji se čuju u posljednje vrijeme o porastu izvoza i BDP-a. To je nešto što sam očekivao da će se dogoditi.
Imate li pozitivno mišljenje o vladi Zorana Milanovića?
Ja sam pravnik, sudac i legalist. Milanovićeva vlada izabrana je na demokratskim izborima. Poštovat ću svaku vladu koju izabere hrvatski narod.
Ovih dana s desnice je došla inicijativa da se u Hrvatsku vojsku uvede pozdrav "za dom spremni". Što mislite o tome?
Mislim isto ono što je napisala predsjednica države Kolinda Grabar-Kitarović.
Predlagači tvrde da se pozdrav "za dom spremni" može naći i u nekim drugim povijesnim kontekstima.
Kao poznavalac vojne povijesti mogao bih vam o tome reći puno više. Ali vi mene ne pitate to, nego me pitate za određenje. Smatram da nije potrebno izvlačiti teme koje razdvajaju naciju. Meni osobno to nije simpatično.
Što kaže povijest?
U određenim varijantama može se naći pozdrav "za dom". Ne ova cjelokupna fraza "za poglavnika i dom spremni". Ta fraza vezana je za razdoblje od 1941. do 1945. Dio tog pozdrava "za dom" imaju mnoge europske države. Zanimljivo je da je jedan komandos američkog SEAL-a nešto slično upotrijebio kada je ubio Bin Ladena. Kada je izrešetao Osamu bin Ladena i o tome obavještavao državnu tajnicu Hillary Clinton, upotrijebio je frazu: "za Boga i domovinu". A izraz "spreman" (Be ready) imali su anglosaksonski skauti. Tu su frazu preuzeli izviđači Kraljevine Jugoslavije i onda su na svom grbu, koji je imao oblik ljiljana, napisali "Budi spreman". Kada su ustaše i Pavelić osmišljavali poklič, onda su uzeli prastari pozdrav koji se u raznim oblicima javlja još od vremena rimskih legija. Prvobitni oblik tog pozdrava glasio je "Pro aris et focis" ("za naše oltare i ognjišta". Kasnije je variran u raznim oblicima poput "za Boga i domovinu", "za kralja i domovinu" pa do ovog oblika "za dom". Slični su pokliči korišteni i u srednjem vijeku, naročito ovdje u protuturskim ratovima. Bili su ispisivani na sječivima sablji. U tom smislu to je prastari izraz koji je općeeuropski pa gotovo i općecivilizacijski.
A "za dom spremni"?
Ne znam da je ta deviza ikada u takvome obliku bila službena bilo gdje osim u NDH. Kroz povijest su se odvojeno upotrebljavale "za dom" i "spremni". Ne znam da su se ranije upotrebljavali zajedno.
Jeste li za dekriminalizaciju tog pokliča za što se zalaže i vaš otac?
Smatram da nijedan totalitarni režim nije dobar te da ne treba iz totalitarnih režima izvlačiti pozdrave. Ponavljam, mislim da je na mjestu ono što je napisala predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović.
Imate malo različit stav od svojeg oca?
Ne bih rekao da moj otac misli nešto različito. Ne znam kako je to interpretirano u medijima. Vjerujem da bi se moj otac složio s onim što sam rekao.
Vi ćete suditi u sporu koji je Željka Markić povela protiv "24 Expressa". U tuženom članku spominje se i vaš otac.
Ne mogu odgovarati na pitanja koja se tiču konkretnog sudskog postupka.
Koliko vam je ljubav prema hobiju na neki način nesvjesno stavila posao u drugi plan? Možda zbog toga niste dovoljno grizli u karijeri?
Možda. Može biti. Ali isto tako mogu vam reći jednu drugu stvar. Cijela moja generacija s prava, a nas je možda bilo 300, sanjala je o tome da budemo suci. To je možda na početku ostvarilo najviše njih stotinjak. Od tih stotinjak mislim da su danas u pravosuđu trojica ili četvorica. Što to znači? Svi su oni u jednom trenutku odustali od sudačke karijere iz ovog ili onog razloga. Jedan velik dio odustao je zato što su se zasitili sudačkog posla. Sudački posao zapravo je mučan i težak. Vi morate negdje imati filtar. Moj filtar bio je bavljenje povijesnim oružjem i pisanjem knjiga. Da nije bilo tog filtra, pitanje je bih li izdržao. Mnogi su od njih otišli na lakša mjesta koja su manje izložena. Kažu nam da trebamo izbjegavati stres, a naš se posao zove stres. Neki naši kolege liječe stres sportom ili nekakvim druženjem.
Vi se najbolje osjećate sa svojim oružjem?
Najbolje i najugodnije se osjećam u svojoj obitelji. Meni je moja obitelj prvo i glavno. A ovo oružje je taj moj okoliš koji sigurno volim. Volim čitati knjige, arheološku literaturu... Jako me zanima arheologija. Volim obilaziti stare tvrđave, odnosno gradine. Svako ljeto iskoristim i obiđem nekoliko starih gradina kojih u okolici Zadra ima nevjerojatno mnogo.
Djelujete jako zadovoljno.
Hvala lijepa. I vi meni.
>>Sudac T. Aralica, sin akademika, nikako do promaknuća
>>Pozdrav 'za dom spremni' ne može u HV, ta je inicijativa protucivilizacijska
Kakvo ispiranje mozga! Znači, ako je Aralica rekao, sada svi trebamo birati SDPartiju. Malo morgen!