Već petu godinu na čelu Nogometnog saveza Srbije nalazi se Tomislav Karadžić (74), uspješni poduzetnik iz Subotice koji je cijeli život proveo u gospodarstvu i nogometu. Prije nego što je postao prvi čovjek srpskog nogometa, uspješno je vodio Partizan, a u Subotici ga pamte kao uspješnog predsjednika Spartaka i dugogodišnjeg sportskog djelatnika koji je obnašao brojne visoke dužnosti u lokalnom i državnom nogometnom savezu.
Tomislav Karadžić, kojega svi zovu Tole, rođen je 1939. godine u Petnjici pokraj Šavnika u Crnoj Gori. Gimnaziju je završio u Beogradu, a studij ekonomije u Subotici, gdje je poslije toga ostao i živjeti.
U bivšoj državi vodio je velike poslovne sustave kao što su Agrokombinat, Jugokoža i 29. novembar. Njegova poslovna karijera u državnim tvrtkama završila je 1989. godine kada je kao direktor odbio povesti radnike u Novi Sad na miting Slobodana Miloševića. Taj ga je potez stajao isključenja iz Saveza komunista i gubitka direktorske pozicije pa se Tomislav okrenuo privatnom biznisu.
Osnovao je privatnu tvrtku "Glorija" koja se bavi prometom hrane i nafte, ugostiteljstvom i špedicijom. U središtu Subotice ima hotel, prije desetak godina njegova tvrtka proglašena je najboljom privatnom tvrtkom u Srbiji, a on menadžerom godine.
– Radeći u privredi, uvidio sam da je nogometu i te kako potrebna ekonomska pomoć. Tako je bilo nekada, tako je i danas. Otkad znam za sebe, volim nogomet i on je za mene nešto posebno – kaže Karadžić o svom angažmanu u nogometu.
Predsjednik je uvijek kriv
Što biste na kraju drugog mandata na čelu NS Srbije smatrali uspjehom?
– Počeli smo veliki posao obnove i gradnje nogometne infrastrukture u Srbiji. Sagradili smo moderan i praktičan sportski centar u Staroj Pazovi, a sada idemo dalje. Uveliko su renovirani objekti u Užicu, Jagodini, Novom Sadu, Nišu, Kruševcu, Novom Pazaru, sagrađeni su novi stadioni u Gornjem Milanovcu i Voždovcu u Beogradu. Savez pomaže svim klubovima Super lige i Prve lige postavljanjem reflektora. U ostvarenje uspjeha svih nacionalnih selekcija, posebno naše A-vrste, krenuli smo duljim putem koji podrazumijeva stvaranje nove generacije igrača. Njih predvodi Siniša Mihajlović kojemu izuzetno vjerujem. Želimo stvoriti reprezentaciju koja će na najvišoj razini trajati u idućem desetljeću. Ne mislimo samo na sutra, nego na mnogo dulje razdoblje.
Svi savezi bivše države suočeni su s problemom huliganizma. Kod vas je taj problem najviše eskalirao jer ste bili pod prijetnjom izbacivanja iz natjecanja. Što činite da taj problem zauvijek riješite?
– Nije kod nas problem ništa veći nego u ostalim zemljama u okruženju. Ali ne bježimo od problema i činimo sve da ga riješimo, prije svega u suradnji s nadležnim državnim organima, policijom i tužiteljstvom. Bazu imamo u zakonu o sprečavanju nereda na sportskim priredbama. Imamo pomoć i Uefe jer s njima i državnom vlašću provodimo u djelo akcijski plan. U edukaciju navijača uključili su se Siniša Mihajlović i Savo Milošević kao predavači, a na čelu Savjeta za sprečavanje nasilja u sportu je i premijer Srbije Ivica Dačić.
Je li bilo teško razuvjeriti ljude u Uefi i Fifi da vas pod pritiskom Engleza drastično ne kazne?
– Nismo mi razgovarali s njima o tome. Poznato je na kojem principu neovisnosti rade te organizacije. Mi smo pripremili adekvatnu obranu, iznijeli jasne dokaze i prihvatili odluku o kažnjavanju Kontrolne i disciplinske komisije Uefe. Jednostavno, mi u njih imamo puno povjerenje, a znali smo da je pravedno da ne budemo drakonski kažnjeni.
Bili ste predsjednik Partizana s kojim ste osvojili dvostruku krunu. Imate li kao predsjednik saveza zbog toga s problema s navijačima Zvezde?
– Suparništvo između Partizana i Crvene zvezde veliko je pa sigurno da navijači Zvezde ne gledaju blagonaklono na moje vrijeme i odlične rezultate postignute u Partizanu. Kao čovjek to mogu razumjeti, ali sve ostalo, kada suparništvo prijeđe na razinu mržnje, meni je totalno strano i neprihvatljivo. Dodao bih da se u bližoj prošlosti radilo o čistoj zamjeni teza jer su članovi prethodne uprave Zvezde tražili alibi u vlastitim neuspjesima optužujući mene kao predsjednika saveza.
Često vas na stadionima u Srbiji "časte" pogrdnim uzvicima i parolama. Smeta li vam to?
– Rekao bih da je to sudbina, ako ne svih, onda ogromne većine predsjednika nacionalnih saveza. Skoro da ne protekne neka utakmica nižeg stupnja natjecanja a da ne prozivaju predsjednika saveza. Valjda to ide s tom funkcijom. To me ne opterećuje jer znam da pošteno i savjesno radim, da sam klupski potpuno neutralan. To vrlo dobro znaju ljudi s kojima svakodnevno surađujem.
Nedavno ste izjavili da za Džajića ima mjesta u savezu ako ga ne žele u Zvezdi. Kakav je vaš odnos s njim?
U misiji pomirenja
– Smatram da je Džajićev povratak u Zvezdu, a samim time i u srpski nogomet, izuzetno radosna vijest za sve nas. Poznato je o kakvoj se osobi radi, kakav je igrač bio, a potom i vrlo uspješan funkcionar. Moj stav o Draganu je poznat: smatram ga prijateljem i zadovoljstvo mi je raditi s njim u nogometu.
Što očekujete od "utakmice istine" za Srbiju protiv Hrvatske?
– To je za nas samo jedna utakmica u nizu, u tekućim kvalifikacijama i na putu stvaranja generacije i jake selekcije na dulje staze. Naravno, riječ je o velikoj utakmici, susjedskom derbiju, starom suparništvu, vrlo važnoj natjecateljskoj utakmici, susretu s milijun izazova i motiva... Ničim ne želim opteretiti našu momčad, ali kao sportaš, prvi čovjek saveza i ljubitelj nogometa, nadam se dobroj igri i našoj pobjedi. Jedno je sigurno, svanut će novi dan i 23. ožujka poslije utakmice u Zagrebu i 7. rujna poslije uzvrata u Beogradu. Vrlo je važno da svi mi, koji vodimo dva nacionalna saveza, vodimo računa da ne koristimo teške riječi u izjavama. Život nam je kreirao priliku da sudjelujemo u velikoj zadaći – misiji pomirenja ljudi na našim prostorima i da time vratimo nadu jedni drugima da možemo egzistirati kao vrlo dobri susjedi. Možda ništa kao nogomet nema tu čarobnu moć da, uz nesporno suparništvo, miri ljude i predstavlja svojevrstan faktor mogućnosti zaboravljanja ružnih slika iz prošlosti. Hajde, ostavimo politiku iza sebe, učinimo da susjedi žive u lijepom okruženju, u ljubavi i slozi jer, ne zaboravite, nitko sam sebi nije dovoljan. Vjerujem da ćemo u obje utakmice svjedočiti istinskom nogometnom spektaklu.
U kakvim ste odnosima sa Šukerom?
– Naša dva saveza karakteriziraju odlični odnosi godinama unazad i to nije ništa novo. Smatram da je pred Šukerom sjajna dužnosnička karijera, bar onoliko dobra koliko mu je bila kvalitetna igračka, a bio je fenomenalan igrač.
Šuker se planira kandidirati za najviša tijela Uefe. Može li imati vašu podršku i podršku vašeg saveza?
– To će svakako biti tema jednog od susreta u budućnosti. Važan je cilj, podrška nikada nije bila sporna.
Veliki ste prijatelj i s bivšim predsjednik HNS-a Vlatkom Markovićem?
– S Vlatkom imam višedesetljetne dobre i prijateljske odnose. Želim mu svako dobro u umirovljeničkim danima.
Doveli ste Mihajlovića za izbornika. Zašto ste se odlučili za njega?
– Najprije smo izabrali model, a onda tražili najbolja kadrovska rješenja. Jednostavno, odlučili smo se za podmlađivanje nacionalne momčadi, pravljenje velikog reza i rad na duže staze. Tražili smo izbornika koji po svemu može odgovoriti toj misiji. Siniša Mihajlović jedan je od najboljih nogometaša koje smo imali u povijesti, dugogodišnji je reprezentativac, voli taj posao, savez, momčad. On je izdanak srpske trenerske škole koji je posao naučio u jednoj od najjačih liga na svijetu – u Italiji. Ima i znanja i hrabrosti i ideje kako povesti dalje srpski reprezentativni nogomet. Riječ je o autoritativnoj osobi, dosljednoj sebi i principima.
Stali ste uz Mihajlovića nakon početnih posrtaja u kvalifikacijama i ponudili mu novi ugovor unatoč javnosti koja je tražila njegovu promjenu. Zašto toliko vjerujete Mihajloviću?
– Jedan neuspjeh, jedan poraz, pa čak i jedno ispušteno veliko natjecanje ne mogu poremetiti naše uvjerenje. Smatram da Mihajlović radi svoj posao na najbolji način i već vidimo mnogo dobra. Mlada momčad može ponekad doživjeti pad, treba to istrpjeti. Kao posljedica tog razmišljanja, smatram da bi Mihajloviću trebalo iskazati povjerenje i u sljedeće dvije godine, čim završi započetu misiju.
Hoćete li promijeniti mišljenje nakon eventualnog poraza od Hrvatske?
– Mislim da sam bio jasan: Mihajlović ostaje!
Nisu vam svi izbornici Srbije bili tako omiljeni. Kako je završio vaš sukob s bivšim izbornikom Antićem?
– Ne bih trošio previše riječi na Radomira Antića. Ali poznato je da su neuspjeh na SP-u u JAR-u 2010. i izrečena kazna Fifine Disciplinske komisije, odnosno zabrana njegova vođenja momčadi na četiri utakmice nakon SP-a uvelike utjecali na tijek događanja i na naše odnose. Imali smo sudski spor u Lausanneu koji je on na kraju dobio. Isplaćen je prošle godine i tu bih stavio točku na tu temu. Antić sada radi u Kini i želim mu puno uspjeha.
Himnu trebaju pjevati svi
Zbog Štimčeve izjave nakon oslobođenja hrvatskih generala, koju je on kasnije objasnio, prijetili ste prijavom Uefi. Je li taj problem riješen?
– Mi nismo prijetili da bismo nešto zaustavili, već smo rekli što ćemo učiniti ako se problem pojavi. Po svim Uefinim i Fifinim pravilima zabranjeno je miješanje politike i sporta.
Izbornik Mihajlović počeo je stvarati kult reprezentacije. Izbacio je igrače koji nisu željeli pjevati himnu. Ima li u tome vašu podršku?
– Izbornik ima našu potpunu podršku. Smatram da je segment jačanja kulta nacionalne momčadi dobra i pozitivna stvar, da dres i grb budu nešto oko čega ćemo se svi okupiti, nacionalni dres i interes reprezentacije iznad svih nas. I ja pjevam himnu i trebaju je pjevati svi. Pogotovo ako su izborniku obećali i prihvatili njegova pravila igre.
Kakvo je vaše mišljenje o hrvatskom izborniku Štimcu?
– Veliki igrač koji se treba dokazati kao trener. Iskazano mu je povjerenje, na njemu je da radi.
Mihajlović je nedavno izjavio da je “Hrvatska bolja od Srbije”. Kakvo je vaše mišljenje o tome?
– Nikada se nisam bavio trenerskim temama i ne bih uspoređivao jačinu naše dvije selekcije. Neka se time bave oni kojima je to i posao.
Sjećate li se utakmica u Beogradu i Zagrebu između Hrvatske i Jugoslavije 1999., nakon kojih ste se plasirali na Europsko prvenstvo 2000.?
– Da, sjećam se, bile su to viteške utakmice poslije kojih smo mi zaslužili plasman na Euro 2000. godine. Smatram da smo i jedni i drugi tada imali zvučnija igračka imena, a sada ćemo vidjeti na djelu koliko koja reprezentacija može.
Pročitao sam negdje da dobro poznajete nekadašnjeg hrvatskog izbornika Miroslava Ćiru Blaževića. Kakvo je vaše mišljenje o njemu?
– Riječ je o jednom od najvećih trenerskih imena Jugoslavije i čovjeku koji je s klupe predvodio Hrvatsku do trećeg mjesta na svijetu. Dugogodišnji smo prijatelji i imam izuzetno visoko mišljenje o njemu.
Jasno i glasno ste rekli da ste protiv tzv. balkanske lige. Koji su vaši argumenti za takav stav?
– Prije dvije godine bio sam zagovornik mogućnosti osnivanja balkanske lige. Ali poslije provjere određenih mogućnosti, sada razmišljam drugačije. U ovom trenutku u Uefi radi jedna posebna komisija koja ispituje mogućnosti organiziranja sličnog natjecanja na ovim prostorima. Čini mi se da je mnogo praktičnije da organiziramo turnire velikih klubova naših zemalja kao i da intenziviramo organizacije prijateljskih utakmica mlađih vrsta. Tada bismo bili u prilici aktualnije razmotriti tu temu koja u sebi nosi niz pozitivnih ideja, ali i problema.
Izjavili ste da će se Srbija kandidirati za domaćinstvo Eura 2020. godine, kada bi se to natjecanje trebalo održati u više zemalja. Ostajete li pri toj izjavi i imate li podršku države u tome?
– To je jedan od glavnih ciljeva u našem radu, a posebno u domeni infrastrukture. Smatramo da je odluka Uefe o organiziranju Eura 2020. u 13 gradova izuzetna prilika da i mi ugostimo najbolje europske reprezentacije. U planu je gradnja nacionalnog stadiona koji bi ispunjavao sve potrebne uvjete. I u tome nam je potrebna suradnja s nadležnim državnim organima i FSS će sigurno učiniti sve da realizira tu ideju. Time bismo Srbiji, uz sjajan sportski centar, ostavili i jedan od najsuvremenijih stadiona na svijetu. Ekonomski razlozi također nisu zanemarivi i to je prilika da zaradimo.
Problem nam je plasman na EP
Srbija je u nekim drugim momčadskim sportovima, kao što su košarka i vaterpolo, uvijek bila pri svjetskom vrhu. Rukomet vam se počeo uzdizati nakon prošlog Eura koji je bio u vašoj zemlji. Što je s nogometom?
– Od posljednja četiri svjetska prvenstva mi smo bili na tri – Francuska 1998. Njemačka 2006. i Južna Afrika 2010. godine. Dakle, s te smo strane uspješni. Naš problem zove se plasman na Euro. Na njemu nismo bili, nažalost, od 2000. godine u Nizozemskoj i Belgiji. Naš je prosjek jedan odlazak, jedan neodlazak, što je u prošlosti bio i prosjek Jugoslavije.
U Hrvatskoj se malo zna o vama. U nogometu i biznisu već ste više od pola stoljeća. U bivšoj državi još krajem šezdesetih godina vodili ste velike tvrtke. A od 1989. godine vlasnik ste velikog privatnog poduzeća.
– Ne bih se složio s vama. U vrijeme zajedničke države bio sam u dva navrata predsjednik Spartaka. I sigurno nema grada u kojemu nisam bio i u kojemu i dandanas nemam vrlo dobre prijatelje. Od Dubrovnika preko Splita, Rijeke, Zagreba, Vinkovaca i Osijeka. U svim tim gradovima imam mnogo prijatelja i znam da bi se jako razveselili kad bi ih mogao posjetiti, kao što bih ja bio sretan da ih ugostim u Srbiji.
Koliko ste uspješni u biznisu, potvrđuje i to što ste prije šest godina izabrani za menadžera godine u Srbiji. Čime ste zaslužili tu prestižnu nagradu?
– Uvijek je najteže govoriti o sebi. Dugo sam vodio privredne gigante u Subotici, a sada imam privatnu obiteljsku tvrtku. Nikada ni u privrednom ni u bilo kojemu drugom sektoru nisam potpisao negativan rezultat te sam s tom stranom života i rada zadovoljan i ponosan. U okviru postignutih rezultata stigla su i određena priznanja na koja sa zadovoljstvom gledam.
Kako usklađujete poslovne obveze s nogometnim? Čime se bavite u slobodno vrijeme?
– Osoba sam koja se jako voli družiti i upoznavati ljude i nove prijatelje. Zato mi nikad ni jedan posao nije predstavljao teret, nego samo zadovoljstvo. Obitelj mi puno znači i najveće mi je životno blago. Imam suprugu, troje djece i sedmero unučadi – završio je predsjednik Nogometnog saveza Srbije Tomislav Karadžić.
