Ramiz Nukić svaki dan obilazi šume u blizini Srebrenice gdje traga za ljudskim kostima, a rijedak je dan kada nije našao posmrtne ostatke barem jednog ubijenog dječaka ili muškarca iako je od masakra prošlo 20 godina. Njegovu priču nedavno je objavio Associated press, a prenijeli su je brojni američki mediji.
Njegova misija počela je 1999, nakon što se vratio u svoje prazno rodno mjesto, Kamenice, i počeo tragati za posmrtnim ostacima ubijenog oca i mlađeg brata. Kako je bio jedini preživjeli muškarac u obitelji, postao je opsjednut potragom za onim što je ostalo od njegovih najmilijih. Svaki dan je pronalazio kosti koje su drugim obiteljima donijele završetak, ali kosti svojih rođaka nije uspio naći.
Zahvaljujući njegovu trudu i upornosti, Institut za nestale osobe BiH uspio je identificirati posmrtne ostatke gotovo 300 žrtava masakra u Srebrenici.
Dosad je u 93 masovne grobnice i 314 nalazišta pronađeno više od 7.000 tijela žrtava, a 1.000 ljudi još uvijek se smatra nestalima.
Uoči genocida Nukić se pozdravio sa ženom i djecom ispred UN-ove baze i s ocem i bratom pobjegao u šumu. Međutim, Srbi su im napravili zasjedu, a kada su Nukić i neki drugi muslimani sjeli kako bi se odmorili na brdu iznad Nukićeva sela, navodi AP, srpski tenkovi ispalili su granate na njih. Među ubijenim toga dana bili su i Nukićevi otac i brat. Nukić je preživio jer se skrio među grane dok granatiranje nije prošlo. Kako je poznavao teren, uspio je pobjeći i, eventualno, doći do žene i djece u izbjegličkom kampu.
Vratio se u prazno selo Kamenice i tek 1999. skupio hrabrost da se popne na brdo gdje su ubijeni njegovi voljeni. Ono što je zatekao, sledilo mu je krv u žilama.
– Kad sam vidio odjeću i cipele razbacane na lokaciji, nešto u meni je umrlo – kaže Nukić pod čijim su nogama bila tri kompletna skeleta.
Od tog trenutka, Nukić je počeo potragu u srebreničkim šumama, tražeći oca i brata u granju i lišću.
>> Rusija stavila veto na rezoluciju UN-a o Srebrenici!
srbi su kosti i leseve Nesrba ,koje su mucili i ubijali po Vukovaru, srebrenici, i kosovu (dakle Hrvatskoj, Bosni, i Kosovu) vodili cak i do beograda i tamo ih masovno skrivali, pravili su jezive grobnice, a mnoge i u vodi bacali kamionima