“Zbog manjka radne snage radimo jednokratno, do 14 sati”, piše na bijelom papiru jednih vrata, dok je na drugima ispisano “Tražimo djelatnike za rad”. A ove dvije obavijesti upadaju odmah u oči svakome tko krene na Dolac u kultnu zagrebačku buregdžinicu “Burek”, kojoj je inače radno vrijeme oduvijek od 6 do 21 sat.
– Ovdje sam 30 godina i ovo je prvi put da radnju popodne moram zatvoriti jer nema tko raditi. Uvijek sam imao dva-tri majstora i dvoje-troje prodavača, no sad sam ostao s jednim majstorom i jednom prodavačicom, i oni sad ne mogu otići na odmor jer nema tko raditi ni u njihovoj prijepodnevnoj smjeni. Evo, već mjesec i pol dana tražim dvoje novih djelatnika. Neki se najave pa onda ne dođu na razgovor. Ne znam što se to događa.
Zar ljudi zaista ne žele raditi?! Ili su svi oni bez posla pobjegli iz zemlje? Pun sam pelina, kljukam se antidepresivima i dosta mi je već te “kemije”, ali ne mogu shvatiti da ne mogu naći zaposlenike, a nudim solidne plaće – već prilično očajnim glasom kazivao nam je jučer 60-godišnji vlasnik “Bureka” Anđelko Nikolovski kojem je ovih dana u pomoć priskočio i 17-godišnji nećak koji mu je i sam najavio da iduće godine, premda je dobar učenik, odlazi na “bauštelu” u Kanadu.
Muku koju muči gospodin Nikolovski, uzaludnu potragu za zaposlenicima, dijele mnogi poslodavci u cijeloj zemlji. Radnika se ne može naći ni za lijek. Često čak ni na moru gdje je u jeku turistička sezona pa neki restorani zatvaraju svoja vrata jer ne mogu naći – kuhara. Neki ni konobare.
A baš prošli tjedan moglo se čitati kako u 30 godina nije bilo manje nezaposlenih (na burzi rada sad ih je registrirano 137 tisuća, posljednji put tako mali broj nezaposlenih bio je ljeti 1988.), dok se istodobno iznosi podatak da je u posljednjih godinu dana zaposlenost porasla za 29 tisuća ljudi. No, kako god premetali ove brojke, u kojima neki na posve neobjašnjiv način vide pomake nabolje, pa u to, da apsurd bude veći, pokušavaju uvjeriti i ostale, postoji brojka koja objašnjava sve i vrišti do neba.
Rad na određeno
–To je podatak da je Hrvatsku u proteklih pet godina napustilo najmanje 300 tisuća stanovnika. Da je u toj brojci sažet sav jad naše zemlje – ističe ugledni demograf Anđelko Akrap.
– Kada se gleda zašto je tako naglo pao broj nezaposlenih, onda se može reći da je to zato što su se ljudi iselili iz Hrvatske. A razlog tome nisu jedino niske plaće, koje su također ključne u odluci da se ode, već to što velik broj zaposlenih još uvijek radi na određeno radno vrijeme, što znači samo jedno – nesigurnost. Pritom država nema nikakav fond kojim bi se ta nesigurnost mogla premostiti – kratko, jasno i precizno kaže Akrap. Nažalost, za njegove riječi primjere nije teško naći.
– Ne smijem precizirati, ali takvi su mnogi koji su, zbog nedostatka radnika, bili prisiljeni zatvoriti svoje obrte, a osobito ugostitelji jer nema konobara – započinje Ivona Prvonožac, stručna suradnica u Udruženju obrtnika Osijek. Dobri radnici, pokazalo se i na terenu, očito su se – iselili.
– Ljudi ovdje ne priznaju zanate, iako ima i onih koji su spremni dobro platiti zaposlenike, pa i obrazovati ih – nastavlja ona. Najveća je nestašica, navodi, konobara, kuhara, bravara, stolara, instalatera plina, keramičara... U jednom manjem hotelu u okolici Osijeka morali su smanjiti radno vrijeme svoje kuhinje, tako da radi samo popodne, jer im je kuharica dala otkaz. Novu nisu još ni potražili jer znaju da će, ističu, teško u srpnju na kontinentu naći vrsnog kuhara. Sve to na svojoj koži osjete i građani.
Neće ni u državnu službu
– Lani smo četiri mjeseca, od početka lipnja do konca listopada, tražili zidara da nam samo probuši otvor za dimnjak u dnevnoj sobi, dakle jednu rupu. Keramičara smo isto čekali mjesec i pol pa smo na kraju pločice polijepili sami. I okrečili smo nedavno sami pa su nas čak naši prijatelji molili da pomognemo i njima jer ličioca moraju čekati tjednima – govori jedna Osječanka.
A da i državne službe postaju sve manje privlačne, svjedoči Sindikat državnih i lokalnih službenika i namještenika Hrvatske koji je jučer upozorio: “Zapošljavanje u državnoj službi sve je manje atraktivno, posebice kad je riječ o slabo plaćenim poslovima srednje stručne spreme.” Radi zamjene, Općinski sud u Čakovcu raspisao je natječaj za sudskog zapisničara, uz plaću od 3800 kuna za osobu s 10 godina staža, no iako su se prijavila dva kandidata, na dan testiranja nije se pojavio nijedan.
Koji mjesec prije neslavno je, za istu plaću, ali na neodređeno vrijeme, prošao i natječaj za informatičara. Prijavilo se više osoba, na testiranju su se pojavile dvije, nakon čega je odabrani kandidat odustao saznavši kolika bi mu bila plaća. Nedostaje i visokoobrazovanih pa tako, primjerice, u bolnicama nedostaje anesteziologa.
VIDEO Koliko vrijede vozačke dozvole?
Da ih niste iskorištavali kao roblje, danas bi imali lojalne djelatnike koji vas ne bi ostavljali.