Čim je počeo trenirati nogomet, odmah se vidjelo da Dejan Lovren ima iznimne potencijale i da može postati zvijezda. Iako takav potencijal u tim godinama pokazuju mnogi, vrlo rijetki to uspiju i ostvariti. Dejan je poseban jer je uspio – kaže Željko Stipić, jedan od prvih Lovrenovih trenera dok je Liverpoolov as bio član Karlovca.
Stipić, ili kako ga u Karlovcu većina ljudi zna po nadimku Bosna, bio je iznimno zadovoljan Lovrenovim sportskim pokazateljima već kao desetogodišnjaka.
Na terenu nije štedio nikog
– Na svakom treningu moglo se vidjeti koliko je Dejan dobar. Bio je iznimno vrijedan i marljiv. I fizički je za svoj uzrast bio moćan. Zato je iz godine u godinu brzo napredovao i prelazio u starije selekcije iako je bio vrlo mlad. To što smo mi radili u Karlovcu događalo se i poslije u Dinamu, što je dokaz da su svi prepoznavali njegov talent, ali i rezultate. Sjećam se kako se tijekom boravka u kadetima dogodio pokušaj da se njegove predispozicije iskoriste još i više. Tako je zaigrao i u napadu. No očito je bilo da mu je pozicija u obrani urođena i da na tome mjestu daje najviše.
Među ostalima, Dejana je trenirao i legendarni karlovački trener, sada pokojni Vladimir Milčić Dorin. On je igrače, ili grupe igrača, volio svrstavati u skupine koje je nazivao po imenima hrvatskih gardijskih brigada. Dejan je uvijek bio u Tigrovima. Milčić Dorin uporno je tvrdio da je poput tigra koji samo grize i jede meso – prisjeća se tih godina Bosna.
Zbog beskompromisnosti na svakoj utakmici, ali i treningu, znalo je zaiskriti između njega i suigrača. Ni prijatelje nije štedio.
– Bila je to iznimna generacija. U njoj su uz Dejana odskakali Sandi Hudorović i Marko Jurčić. Zbog formacije u momčadi, Dejan je stalno čuvao Sandija. Iako su bili vrlo dobri, na svakom treningu bilo je niz oštrih dvoboja i iskrenja među njima. Mislio sam da će Hudorović prvi od njih trojice probiti led i krenuti prema velikom klubu. Krenuli su put Dinama. Sandi je prvi ondje dobio priliku, kao što sam i pretpostavljao. Ali nije napravio karijeru kao Lovren. Dejan je to uspio zbog odgoja i psihičke čvrstoće.
I drugi Lovrenovi treneri i suigrači prisjećaju se vremena nakon Oluje kad je on krenuo nogometnim putem. Roditelji prognanici radili su po cijele dane, a znatan dio zarade trošili su kako bi Dejanu omogućili treniranje. Otac Saša znao ga je, kad je prešao u Dinamo, dva puta na dan voditi u Zagreb na treninge.
– Sjećam se kako mi je njegov otac krečio stan. Znali smo se šaliti kad sam mu rekao da je to najdulje krečenje na svijetu. No razumio sam njegovu potrebu da dva puta na dan odlazi u Zagreb i Dejana vodi na treninge. Usprkos tomu, na svakom koraku bilo je vidljivo kako je Dejan dobro odgojen, kako ima usađene obiteljske vrijednosti, što ga krasi i danas. Uza sve to, on je zaista živio nogomet 24 sata na dan, a i sam je volio reći da ga škola nikad nije zanimala. Nakon Dejana trenirao sam i njegova brata Davora. Tada mi je njegov otac rekao: "Pa što mi to radiš? Stariji mi je loptom razbio cijeli stan, sad će to početi i mlađi!".
Vjeran prijateljima
Lovren nikada nije zaboravio prve dane na terenima NK Karlovca, čak ni one na malom igralištu u središtu grada na Vunskom polju. Ostao je u kontaktu s većinom prijatelja iz tih dana. S trenerom Stipićem "čuje se" preko Facebooka. S nekima se još i intenzivno druži. Za Karlovčane je Lovren nekoliko puta osigurao karte za velike europske utakmice u kojima je nastupao i ugostio ih je.
– I danas je vrlo blizak s Matijom Mišićem. Zajedno su uključeni u neke poslovne projekte. Zadovoljan sam što je tako. Mišić je dobar dečko i dobar nogometaš. No u posljednje vrijeme imao je i neke teške životne trenutke i lijepo je da se bivši suigrači na taj način pomažu i surađuju. Dejan je oduvijek bio takav. Bio je odgojen kao osoba koje će uvijek pomoći, koje će se oslanjati na obitelj i prijatelje. Siguran sam da će takav i ostati, bez obzira na klub u kojem igra i koliko ondje zarađuje – zaključuje Bosna.
