– Prije gotovo tri godine pisao sam Zakladi hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji tražeći jednokratnu pomoć za poslijediplomski studij sinu. Nisu mi odgovorili. Onda je prije tri mjeseca mojoj ženi i sinu stigao dopis iz iste te zaklade. Izražavali su im sućut i žaljenje zbog moje smrti! – riječi su biogradskoga branitelja Josipa Tepše koji je na konferenciji za novinare u Zadru sa suzama u očima i drhtavim glasom zahvaljivao obitelji, liječnicima i Udruzi branitelja oboljelih od PTSP-a što ga, kako je rekao, drže na životu.
– Malo im je bilo to što mi nisu htjeli pomoći pa su me i pokopali. Kao da mi nisu dovoljne moja bolest i suicidalne misli – kaže Tepša, i sam obolio od PTSP-a.
Dopis Zaklade u kojem obitelji izražavaju sućut, a za pomoć koju je tražio još 2008. godine traže njegov smrtni list, račune troškova pokopa, potvrdu o školovanju i troškovima školarine sina toliko ga je pogodio da će, rekao je, podnijeti tužbu protiv odgovornih.
Potpisnik je dopisa koji Tepša pokazuje Boris Herman, zamjenik upravitelja zaklade. Autentičnost dokumenta ne spori, kao ni to da je Tepša 2008. godine zatražio pomoć za školovanje sina:
– Dokumentacija nije bila potpuna i pokušali smo ga dobiti na dva telefonska broja koja je ostavio, ali se nitko nije javljao. Ove smo godine poslali dopis da upotpuni papire, no poslije nekoliko dana javio se čovjek koji se predstavio kao Tepšin brat. Napao nas je kako nas nije sram i kazao da je Josip umro. Zbog toga sam poslao dopis sućuti – objašnjava Herman.
Kaže da nije provjeravao navedeno u telefonskom razgovoru, da to inače ne čine, ali od sada hoće.
pa bolje mu je da se ubije.. bolje biti pokopan nego zivjeti u \" lijepu Hrvatsku\"!