Točno trideset godina navršilo se od plešivičkog sastanka na kojem je 14 hrvatskih intelektualaca, mahom proljećara, postavilo temelje političkog pokreta za stvaranje hrvatske države. Dogodilo se to 19. siječnja 1989. na tajnom sastanku u Stošincu, malom vikend-naselju na Plešivici, u klijeti Ante Ledića, tadašnjega v. d. direktora zagrebačkog poduzeća Zrinjevac, a danas aktivnog vinara i predsjednika Boćarskoga kluba Zrinjevac. Držeći se mjera stroge konspiracije kako ih ne bi otkrila zloglasna Udba, na sastanak su stigli Franjo Tuđman, Marko i Vladimir Veselica, Drago Stipac, Tomislav Ladan, Anto Matković, Ivan Maglica, Hrvoje Šošić, Vlado i Mladen Marić, Nikola Gagulić, Vlado Jurčević, Marko Turić i Ante Ledić. Premda pozvani, plešivički skup propustili su Dražen Budiša, Zvonimir Šeparović i Petar Šegedin.
“Zajednica” umjesto “zbora”
Tuđmanu je to bio prvi dolazak u Ledićevu klijet, u kojoj su se deseci hrvatskih domoljuba redovito sastajali još od 1976., no ipak je – na prijedlog Marka Veselice – jednoglasno izabran za predsjednika inicijativnog odbora. Njegov izbor ocijenjen je najboljim mogućim rješenjem zbog nekoliko razloga: kao partizanskom generalu nitko mu ne može imputirati ustaštvo, dobro poznaje prilike u vojsci i društvu, a i posjeduje znanje i zavidnu hrabrost. Tajnik je postao Drago Stipac. U živoj raspravi, koja je trajala od 14 sati do ponoći, predloženo je da se politički pokret nazove Hrvatski demokratski zbor, no na sugestiju Tomislava Ladana, koji je obrazložio da riječ “zbor” podsjeća na vojnu formaciju, izabrano je ime Hrvatska demokratska zajednica. Iskristaliziralo se i nekoliko glavnih ciljeva budućeg političkog programa, a najvažniji je iznio Tuđman: slobodna i neovisna hrvatska država.
No, liderske ambicije i neslaganja uskoro će razdvojiti sudionike plešivičkog skupa te će iz netom utemeljenog pokreta izrasti šest političkih stranaka: Franjo Tuđman osnovat će HDZ, Drago Stipac HSS, Marko Veselica HDS, Hrvoje Šošić HS, Dražen Budiša HSLS, a Ante Ledić HD.
Koliko je široj hrvatskoj javnosti poznato što se to dogodilo na Plešivici davne 1989. godine?
– Naša javnost o tome zna vrlo malo, a tada smo stvorili jezgru pokreta koji će čvrsto stati u obranu svekolikih hrvatskih interesa te zaštititi hrvatski prostor i hrvatski narod od svega onoga negativnoga što je dolazilo iz Srbije. Stoga smo Plešivicu odlučili sačuvati od zaborava, jer istina mora izići na vidjelo, pa smo za ovu 30. obljetnicu snimili dokumentarni film “Plešivica od imena do samostalnosti” – kaže nam Ante Ledić, jedan od četvorice živućih sudionika plešivičkog sastanka. – Taj smo dokumentarac financirali donacijama gospodarstvenika, ali nismo ga radili zbog sebe, nego zbog okolnosti onog trenutka, zbog jauka vremena u kojem smo se nalazili. Dugujemo to i sudionicima skupa i svima onima koji su se godinama okupljali u mojoj klijeti na Plešivici. Mnogi od njih bili su u komunističkim kazamatima, a svaki od nas u više je navrata pozivan na obavijesne razgovore – obrazlaže Ledić i ističe kako su sudionici povijesnog skupa bili svjesni opasnosti, ali su svi bili pripravni na žrtvu: – Morali smo zatomiti strah i čvrsto se držati vjere, jer ako smo čvrsti u vjeri, onda je čovjek neuništiv, a ako zavlada strah, onda je lak plijen svakome.
Zanimljivo je da, zbog tajnosti djelovanja, “stošinečki krug” iza sebe nije ostavio nikakve pisane materijale. Jedini materijal s kojim je ekipa dokumentarnog filma mogla računati jesu fotografije snimljene toga povijesnog 19. siječnja 1989. godine. Sve ostalo sačuvano je u sjećanju sudionika plešivičkih okupljanja, među kojima je i Dražen Budiša, a posebno su dragocjena svjedočanstva četvorice živućih sudionika povijesnog sastanka: Vlade Marića, odvjetnika koji je na suđenjima branio Franju Tuđmana i Brunu Bušića, Vlade Jurčevića, bivšeg tehničkog direktora Zrinjevca, Nikole Gagulića, inženjera iz Zrinjevca, te Ante Ledića.
Dokumentarac posvećen plešivičkom sastanku, koji je režirao Toni Rajković, a producirao zagrebački Studio Guberović, bit će prikazan 19. siječnja u Lisinskom na posebnoj svečanosti na koju je pozvano nekoliko stotina uzvanika. Pozivnice su poslane i premijeru Andreju Plenkoviću, predsjedniku Hrvatskoga sabora Gordanu Jandrokoviću te predsjednici Republike Kolindi Grabar-Kitarović, koja je i pokroviteljica obilježavanja 30. obljetnice plešivičkog skupa. Dođe li državni vrh na svečanost, bit će to simbolička afirmacija plešivičkog skupa, kojemu suvremeni povjesničari zasad ne pridaju veliku važnost premda se prije njega na hrvatskoj političkoj sceni ništa slično nije dogodilo.
Prva iskra
– Plešivica je, pjesnički rečeno, prva iskra iz kamena. Ona je bila temelj cijelog demokratskog procesa u Hrvatskoj. Tek poslije nje počelo je osnivanje političkih stranaka – objašnjava Ledić te ocjenjuje da je plešivički sastanak iz siječnja 1989. nepravedno zanemaren.
S Ledićem se slaže i Mihovil Matković, jedan od scenarista dokumentarca “Plešivica od imena do samostalnosti”.
– Ne mislim da se treba opterećivati stajalištima suvremenih hrvatskih povjesničara jer je naša historiografija još uvijek obilježena dnevnim ideološkim raspravama koje ne pridonose jasnoći, stvarnim događajima i povijesnoj egzaktnosti. Temeljna je intencija filma posvjedočiti što se zapravo događalo na Plešivici, da ne bude mitomanije, improvizacija, omalovažavanja. Temeljni motivi moje suradnje u ovom projektu jesu da suvremena i institucionalna Hrvatska reagira susretljivo, jer ovaj je film rađen bez želje da proizvede novi antagonizam. Imamo dobre povratne informacije: od ljudi iz izvršne vlasti, iz Hrvatskog sabora, iz širokog znanstvenog i institucionalnog spektra. Lijepe su reakcije na činjenicu da je napravljen jedan takav filmski zapis – kaže Matković te naglašava kako je film zamišljen kao kulturološki i politički fenomen i podsjetnik.
– Dolazak državnog vrha na proslavu bio bi poruka da je Plešivica bila i jezgra pomirbe, jer ona je to par excellence. Ključna je činjenica dolazak Franje Tuđmana na Plešivicu 19. siječnja 1989. godine. Tuđman tamo nije došao slučajno, bez anticipacije svojih budućih poteza, jer njega nije nosila trenutačna struja, emocija, trend. Bio je format pojedinca kojim nije upravljao slučaj. Premda je tamo bio samo toga dana, to ne umanjuje važnost njegova sudjelovanja u tome događaju kad se zna koju je ulogu imao potom u Hrvatskoj. I to je jedna od poanta koju treba posvjedočiti.
Njemu je Plešivica bila bitna da bi čuo kako razmišlja taj sastav ljudi, koje je uvažavao i s kojima se, dobrim dijelom njih, dobro poznavao i bio vrijednosno i duhovno blizak, te da bi najavio svoje sljedeće korake – obrazlaže Matković i dodaje: – Naravno, ovaj film ne fetišizira Tuđmana. Hrvatska se nauživala fetiša tijekom 20. stoljeća. Nadam se da će ovaj film pomoći da se plešivičkim događajima dade stvarna vrijednost u našoj dnevnoj komunikaciji. I da se spuste u sferu afirmativnog, hladnog promišljanja. Nije dobro da moderna demokratska Hrvatska olako prelazi preko takvih uglednih pojedinaca i njihove osobne drame. Ovaj je film satisfakcija za sve ono što su značili i učinili za Hrvatsku prije Plešivice, na sastanku 19. siječnja 1989. i što znače i poručuju danas.
Među onima koji plešivički skup marginaliziraju jest i Vladimir Šeks, jedan od utemeljitelja HDZ-a, no Antu Ledića to ne začuđuje.
– Razumljivo mi je takvo Šeksovo stajalište: gdje god nisam bio osobno, to se nije ni dogodilo. A dogodilo se puno toga i bez njih i s njima. Činjenica je da od 1976. pa do 1991., koliko su trajala okupljanja u mojoj klijeti, nikad nitko od tih ljudi nije spomenuo Šeksa. No ja se držim onoga što je sv. Augustin rekao: “Mi smo ljudi nedovršena bića”. Svakome nešto nedostaje. Ako se složimo s time, tada nećemo zanemariti ni ono što je učinio Šeks ni ono što su učinili Plešivica i mnogi drugi po Hrvatskoj. Bilo je puno domoljuba koji su željeli slobodnu i neovisnu Hrvatsku i zato se ona i dogodila. Zahvaljujući Tuđmanu, braniteljima i svima ostalima – komentira Ledić.
Poduzetnik Ivo Delonga, koji koordinira organizacijske pripreme za obilježavanje 30. obljetnice plešivičkog skupa, nema dvojbi o valorizaciji Plešivice:
– Upoznajući neke ljude koji su bili na Plešivici i imajući u vidu odluke koje su donijeli, zaključio sam da je Plešivica jedan od bitnih događaja u hrvatskoj povijesti te se nikako ne bi smjela marginalizirati. Pogledate li sudionike toga povijesnog skupa i teme o kojima su raspravljali, shvatit ćete da je riječ o jednom od najvažnijih sastanaka krajem 1980-ih. Zato sam i dušom i tijelom, kad me Ante prije 15-ak godina uključio u obilježavanje svake obljetnice, pokušao dati svoj obol. Ova 30. obljetnica bit će obilježena dostojanstveno i pokazat će važnost plešivičkog skupa – uvjeren je Delonga, jedan od entuzijasta okupljenih oko Ante Ledića koji svake godine obilježavaju plešivički skup.
Nakon filma – monografija
Ledićeva skupina, čini se, neće stati na dokumentarnom filmu – sljedeći je cilj izdavanje monografije o Plešivici.
– Želja nam je – kaže Mihovil Matković – da se Plešivica sačuva u memoriji, a time i životu. Naravno, ne mislimo da je ovaj film dovoljan. Monografija je zamišljena da dade kritički i kronološki kontekst zbivanja, da popuni recentne historiografske praznine. Pri njezinoj izradi oslonit ćemo se na iskusne povjesničare, ali i na mlađu generaciju povjesničara koji temama pristupaju bez opterećenja. Ključni je detalj, ponavljam, to što je na plešivičkom sastanku bio Franjo Tuđman. Koliko je to važno, pokazuje njegova ukupna uloga u godinama nakon Plešivice.
Hoće li plešivički skup dobiti zasluženo mjesto i priznanje šire hrvatske javnosti, kao što zdušno žele Ante Ledić i njegovi prijatelji, pokazat će budućnost
>>Pogledajte video: Proslava 29. obljetnice osnutka HDZ-a
Žarko Ivković
Svaka csat s .Postovanjem hrabrim ljudima sa pljesivice skupa i svima drugima koji su bili zrtva da danas imamo slobodnu samostalnu neovisnu drzavu Hrvatsku.Hvala braniteljima i Hrvatskom narodu .