Iza svakog od ovih vitalnih staraca je više od 2,5 milijuna prijeđenih kilometara, a još su u pogonu.
Poznaju ih u dušu
Čak je osam tramvaja osječkog gradskog prijevoza, “rođenih” prije pedeset godina u njemačkom Mannheimu, već 62 puta obišlo Zemljinu kuglu. Da se tračnice mogu postaviti na nebo, putnici bi se u svakom od njih tri puta provozali do Mjeseca i natrag, a sada bi već bili na polovici svog četvrtog kruga u svemir! Ovi pedesetogodišnjaci vječnu mladost duguju “faceliftingu” na koji u garažu osječkog GPP-a dolaze jednom mjesečno.
– Svaki tramvaj u remizi sam osobno birao, a ovdje sam već 35 godina. Poznajem ih u dušu – kaže tehnolog GPP-a Ivica Barić.
Ovi njemački u Osijek su stigli 1995. godine, i to iz Zagreba.
– Kupili smo ih za smiješne novce. Svaki od njih plaćen je svega 50.000 kuna. U zagrebačkom ZET-u su ih koristili sve dok nisu pomladili svoj vozni park s potpuno novim tramvajima, pa ove “izbacili” s tračnica – dodaje Barić. U knjigama su zavedeni precizno i tehnički jasno samo kao – GT 6.– Što Nijemci naprave, teško se kvari – domeće poslovođa u tramvajskoj radionici GPP-a Dinko Šimunović.Iako pojedini dijelovi u njima imaju garanciju dulju čak i od 20 godina, nekih danas više nema na tržištu, pa se GPP-ovci moraju snalaziti kako znaju i umiju.
– Problem je jedino što za njih više nema dijelova na tržištu. Zbog toga nam je jedan završio na “centralnom skladištu”, kako ga od milja zovemo. Taj se ne vozi nego s njega skidamo potrebne dijelove kada radimo servise na onima koji su u svakodnevnom prometu – zaključuje Šimunović. Kao u “rodovnici”, tako je u evidencijskoj knjizi svakoga od njih registrirano baš sve – od datuma tvorničkog “rođenja”, dužine, težine, nosivosti... Samo jedan tramvaj težak je 17 tona, a sa stotinu putnika u njemu kilaža se penje na vrtoglavih 33 tone.
Cijena koči modernizaciju
Kako su vozila mijenjala vlasnike i adrese tračnica, tako je i knjiga prelazila iz ruke u ruku. Kod pedantnoga Ivice Barića unesen je svaki, pa i najmanji servis.
– Uz ovakvo redovito održavanje kakvo imaju kod nas, oni mogu i dalje voziti, ali su zreli za generalni remont. Trebale bi im se mijenjati instalacije. No, za te iste novce bolje je kupiti potpuno nova vozila s kojima ćemo se moći opet provozati tri puta do Mjeseca i natrag – konstatira tehnolog Barić, dodajući kako “ganc” novi tramvaj koji može “stati” na osječke tračnice stoji od 700.000 eura, pa na više. U Osijeku trenutačno kruži 28 tramvaja koji u radionicu odlaze barem jedanput na mjesec. Ondje ostaju i po 40 radnih sati. Metoda je to kojom se GPP-ovci bore protiv kvarova, a istodobno im produžavaju dugovječnost.Servisiranje se radi bez prestanka, 24 sata na dan u tri smjene. Čak i oni koji su stigli navečer sa svoje rute, a vozači prijavili određeni kvar, tijekom noći ga majstori uklanjaju.
– To je u startu skupo vozilo, ali dugoročno gledano isplativije i ekonomičnije od autobusa. Ovakav starosni vozni park posljedica je toga što više od 80 posto građana koji koriste usluge našeg prijevoza imaju mjesečne karte. Matematičkom računicom došli smo do podatka da svaki putnik de facto vožnju na taj način plaća svega jednu kunu! – napominje direktor GPP-a Igor Medić.
triput išli na mjesec,i to je novinar,smiješno