Predsjednica Fonda za humanitarno pravo Nataša Kandić milijune koje je dobila za osnivanje Regionalne komisije za ratne zločine troši na lobiranje kako bi dobila Nobelovu nagradu za mir - optužbe su s kojima su u banjolučkom Pressu istupili Branko Todorović, predsjednik Helsinškog odbora RS i Edin Ramulić, predsjednik Udruženja bošnjačkih žrtava rata “Izvor” iz Prijedora.
Zbog njezina ponašanja, navode, oni su istupili iz regionalnog projekta “KoRekom”.
Nataša Kandić, s kojom smo razgovarali danas poslijepodne nakon što je nazočila suđenju u predmetu Lovas na beogradskom sudu, kaže kako takve "informacije" mogu izgledati vjerodostojno samo u tako malim sredinama kao što je to banjolučka.
- Vrlo je ružno kada krene takvo međusobno optuživanje među organizacijama koje se navodno bave ljudskim pravima. Žao mi je Danisa Tanovića i Dine Mustafića koji u novinama čitaju da će me kandidirati za Nobelovu nagradu za mir - kaže Nataša Kandić iza čijeg Fonda za humanitarno pravo stoji gotovo dvadesetogodišnja teško stečena reputacija.
Nataša Kandić kaže kako ne zna koji su motivi napada na nju. Prvi problemi oko projekta koji predviđa stvaranje regionalne komisije za istraživanje ratnih zločina počeli su, kaže, prošlogodišnjim istupanjem jednog od nositelja projekta - sarajevskog Istraživačko-dokumentacionog centra (IDC) Mirsada Tokače.
Sarajevski IDC te zagrebačka Documenta bili su uz Fond za humanitarno pravo (FHP) pokretači Koalicije za regionalnu komisiju. Tokača je zatražio da se sredstva donatora podijele i da svatko dobije svoj dio novca, a kad su mu iz FHP-a objasnili da su oni potpisali ugovor s donatorima te snose odgovornost za trošenje sredstava, IDC je istupio iz inicijative. Godinu dana poslije najveći strani donatori IDC-a zatražili su istragu o trošenju novca koja su dali udruženju na čelu s Tokačem.
- Proračun mora biti transparentan. Mi smo financijski izvještaj stavili na internet, što je u svijetu uobičajeno. Imamo obaveze prema donatorima - ističe Kandić.
Što se tiče Republike Srpske, Kandić smatra da je u prvom redu tužno što se tamo ne uviđa da bi organizacija koja se bavi žrtvama rata i ljudskim pravima, kao što je to Helsinški odbor, trebala nadići entitske podjele i djelovati na razini cijele države. Postojanje odvojenog Helsinškog odbora RS pokazuje čitavu klimu i u izravnoj je suprotnosti s regionalnom inicijativom o kojoj raspravljamo. Oni sve dublje tonu u samoizolaciju, a sa sobom povlače čitav niz manjih udruženja žrtava, kaže Nataša Kandić.
Projekt formiranja Regionalne komisije za ratne zločine započeo je 2008. godine, s ciljem konačnog stavljanja žrtava rata u prvi plan. Ta komisija bila bi izvansudsko tijelo koje bi saslušalo svjedočenja i iskustva žrtava, stvorilo dokumentaciju o ratnim zločinima koja može pomoći i tužiteljstvima za ratne zločine osiguravanjem dokaza, ohrabrivanjem svjedoka i žrtava da sudjeluju u suđenjima, kao i organiziranjem dosjea o određenim slučajevima. Ono bi trebalo pomoći i postojećim službenim komisijama za nestale u otkrivanju tajnih masovnih grobnica i rješavanju sudbine nestalih.
Za kraj ove godine planiran je početak debate, a u prosincu, na Dan ljudskih prava, trebala bi biti predstavljena struktura tijela komisije. Tijekom iduće godine, planirano je, trebao bi biti prikupljen jedan milijun potpisa stanovnika država bivše Jugoslavije, a ta bi peticija u lipnju trebala biti predana službenim vlastima svih država.
Jasno mi je poirot, da nakon tolikih zločina koje su počinili Srbi u ratovima od 1991-9, uključujući i zločin izazivanja rata, ne možeš smisliti one koji otkrivanju istinu o tim ratovima. Vi bi Srbi očigledno voljeli da Miloševićeva interpretacija rata postane službena povijest.