Iako je diplomatski sukob Zapada i Moskve, u kojemu su stotine diplomata s jedne i druge strane protjerani, u kojemu su zatvoreni konzulati u St. Peterburgu i San Franciscu, u punom jeku, američki predsjednik Donald Trump pozvao je Vladimira Putina u posjet Washingtonu. I Kremlj i Bijela kuća potvrdili su jučer poziv koji se dogodio neposredno nakon izbora u Rusiji, ali svakako nakon kontroverznog slučaja trovanja dvostrukog agenta Skripala u Velikoj Britaniji. U vrijeme dok je Trump, u telefonskom razgovoru, pozivao Putina u posjet, već su uvelike trajale prepirke na relaciji London – Moskva. Prepirke u koje se već bio uključio i američki State Department najavivši “oštre mjere” i protjerivanja diplomata. Ovu svojevrsnu “vožnju po dvostrukom kolosijeku” američke administracije otkrili su izvori iz Kremlja, no potvrđena je i u Bijeloj kući.
– Tijekom posljednjeg razgovora s Putinom održanom 20. ožujka predsjednik Trump potvrdio je kako se razgovaralo o bilateralnom susretu u skoroj budućnosti, na nekoliko mogućih lokacija, među ostalim, i u Bijeloj kući. To je sve što možemo u ovom trenutku komentirati – poručila je Trumpova glasnogovornica Sarah Sanders.
Predsjednici traže zaštitu
Ovaj “topli poziv Putinu” svakako nisu očekivali, i vjerojatno o njemu baš i ne misle najbolje Kersti Kaljulaid, Raimonds Vejonis i Dalia Grybauskaite, predsjednici Estonije, Latvije i Litve, triju baltičkih država koje se osjećaju najugroženijim zemljama u Europi pred eventualnom ruskom invazijom na zapad. Upravo su ova tri predsjednika jučer bila u posjeti Bijeloj kući na američko-baltičkom mini summitu, organiziranom povodom stogodišnjice osnutka ovih sjevernoeuropskih država. Naravno, ovaj sastanak organiziran je, među ostalim, kako bi se predsjednici još jednom uvjerili da ih NATO neće napustiti u slučaju potrebe te da će aktivirati članak 5. povelje o zajedničkoj obrani ako za to nastane potreba.
Iako su Estonija, Latvija i Litva već godinama članice Europske unije i NATO-a, drži se kako bi u slučaju izbijanja sukoba s Rusijom upravo ovo bio prvi smjer prodora ruskih snaga prema Zapadu. Ne samo zbog činjenice kako su ove tri države do 1990. bile članice SSSR-a, već zbog velikog broja “negrađana”, stanovnika ruskog podrijetla koji nemaju ni državljanstvo ni veliku većinu prava u svojim baltičkim domovinama samo zato što ponajprije govore ruski jezik i osjećaju se etničkim Rusima.
I zbog toga su građani drugog reda. Nemaju pravo na glasanje, ne mogu se zaposliti kao državni službenici. Ne mogu postati policajci ili vojnici, niti mogu obavljati dužnosti u javnim službama. Prilikom izračuna mirovina za njih vrijede nešto drugačiji kriteriji nego za “prave” državljane baltičkih država, a zapošljavanje u inozemstvu im je znatno otežano.
Status negrađana u Latviji tako ima oko 300.000 osoba, s tim da oni službeno nisu državljani ni Latvije ni ijedne druge države, upozorava njemački Der Spiegel. Riječ je o osobama koje su se u Latviju doselile nakon 1940., ili njihovim potomcima koji, nakon osamostaljenja države, nisu mogli ili nisu htjeli, proći poseban i vrlo zahtjevan test stjecanja latvijskog državljanstva. Naime, razina poznavanja latvijskog jezika koji se na tom ispitu traži vrlo je složena, a kako većina od njih govori kod kuće ruski jezik, taj ispit nisu mogli položiti iako mahom u Latviji žive od rođenja.
Građani drugog reda
Od oko 300 tisuća negrađana, njih oko dvije trećine su etnički Rusi, no tu je i velik broj etničkih Bjelorusa, Ukrajinaca, Poljaka i Litavaca, koji sveukupno čine oko 35 posto stanovništva ove zemlje. U Estoniji, koja ima slična pravila za dobivanje estonske putovnice, negrađana je oko 80 tisuća. Stav etničkih Latvijaca, Litavaca i Estonaca prema svojim sugrađanima koji govore isključivo ruski jezik i dalje je prilično negativan. Drže ih mahom nekadašnjim okupatorima koji pokazuju nedovoljnu lojalnost svojoj sadašnjoj državi, ljudima koji imaju malo ili nimalo razumijevanja prema stradanjima i masovnim deportacijama Estonaca, Latvijaca i Litavaca u vrijeme Staljinova režima.
Odluka da se ovim ljudima ne da državljanstvo u vrijeme raspada SSSR-a bila je možda popularna u javnosti, no sada su svjesni kako je to bio pogrešan potez. Jer imaju tisuće građana na čiju lojalnost država koja ih je odbacila baš i ne može računati.
Merkelica ce mi popizdeti...