Mladi sjevernokorejski diktator, Kim Jong Un, ima problem - ne može razumjeti Trumpa. On je stoga, kako javlja Washington Post, dao zadatak svojim službama da pokušaju stupiti u kontakt s nekoliko osoba bliskih Republikanskoj stranci i bivšim zaposlenicima američkih sigurnosnih službi, ne bi li, uz njihovu pomoć, nekako dokučili što Trump namjerava poduzeti glede Sjeverne Koreje.
Kažu da se nikad prije nisu susreli s takvim ponašanjem Sjedinjenih Država. Nije im jasno o čemu se radi. Zbunjuje ih to što vrlo često Trump ima stav koji je dijametralno suprotan od stava njegovih bliskih suradnika. Dok Trump Sjevernoj Koreji prijeti ognjem i mačem, Tillerson i Mattis zagovaraju pregovore i diplomatsko rješenje. Nije im jasno sprema li se Trump stvarno napasti Sjevernu Koreju ili je po srijedi samo igra dobrog i lošeg policajca, ili nešto treće. “Možda je lud, a možda prepametan; jednostavno nismo sigurni”, rekao je jedan službenik dopisniku New Yorkera iz Sjeverne Koreje.
Pokušaj Kim Jong Una da shvati je li Trump lud ili nije, dovodi ga do ludila. Trump, s druge strane, to njegovo ludilo sada koristi protiv njega samoga. Igrajući na njegov osjećaj važnosti i želju za dokazivanjem, Trump Kim Jong Unovu anksioznost koristi protiv njega samoga. Do sada je svaki njegov potez bio prikazan kao Trumpova slabost, jer je ispadalo da ga Trump nije uspio urazumiti prijetnjama. Zato je Trump odlučio iskoristiti svoju poziciju i suočiti sjevernokorejskog diktatora s ultimativnom prijetnjom – totalnim uništenjem Sjeverne Koreje. Tako je, pojačavajući Kimovu paranoju, ovoga upregao u svoje uzde.
Trump je povukao crtu preko koje Kim Jong Un ne smije prijeći, jer će ovaj djelovati, pa sada šalje špijune ne bi li saznao je li Trump ozbiljan ili nije. Nervozni Kim III. vjerojatno se po prvi put plaši za svoj mladi život. Jasno je da on svoj nuklearni arsenal smatra posljednjom garancijom očuvanja režima. Trump ga napadima na njegov ego (“mali čovjek raketa”) želi dovoljno izludjeti kako bi Kinu upregao da razoruža svog nestašnog rođaka, jer je Kimova neobuzdanost najveća prijetnja upravo kineskim nacionalnim interesima.
Sjeverna Koreja je tek sredstvo. Cilj je Kina. Trump je odabrao prijetiti Pyongyangu i izluđivati Kima III. kako bi od Kine dobio ono što želi, pacifikaciju Sjeverne Koreje. Tek u ovoj konstelaciji možemo razumjeti Trumpovu agendu. Da bismo tu agendu razumjeli nije nam potrebna tajna policija, već je dovoljno posegnuti za Trumpovom knjigom o “umijeću pregovaranja”, gdje on kaže: Prvo se pozicioniraj na krajnje suprotno stajalište, ako te to ništa ne košta, a onda polako popuštaj svom suparniku, dok on troši svoje resurse kako biste se našli na točki koja ti odgovara. Sjetimo se samo Trumpove kampanje i početka njegovog mandata kada je Kinu optuživao za manipulaciju valutom. To je bilo “zauzimanje krajnje suprotnog stajališta”.
Kada je Kina pristala na to da ponovno pregovara o trgovinskim ugovorima s Amerikom, Trump je prestao s optužbama. Njegovi troškovi su pritom bili nula, dok je Kina trošila resurse kako bi došla na “kompromisnu” poziciju. Slično je bilo i u nizu drugih prilika, od Vijeća sigurnosti, kada Kina nije podržala ruski veto povodom glasovanja o Siriji, pa do sankcija koje je uvela Sjevernoj Koreji, od isporuke nafte i uglja, do obustave letova za Pyongyang, pa sve do izjave da je Kina spremna razgovarati o nuklearnom razoružanju Sjeverne Koreje.
Za svaki taj kineski ustupak Trump je koristio ludilo “malog čovjeka rakete”. Trumpova prijetnja potpunim uništenjem Sjeverne Koreje primjer je “zauzimanja krajnje suprotnog stajališta”. Svaka sjevernokorejska nuklearna proba najviše je štete nanosila upravo Kinezima. Sad kad je Trump povukao crvenu liniju, Kinezima jedino preostaje da Kim Jong Una razoružaju ili uklone, jer bi prelazak te crvene linije značio Američki napad na Sjevernu Koreju, u kojem su se slučaju Kinezi već obvezali ostati neutralni. To bi bilo krajnje poniženje za Kinu, koje oni po svaku cijenu žele izbjeći.
Takav rasplet nije u interesu ni Trumpu. To je poruka koju šalje preko Mattisa i Tillersona, a tu poruku očito razumiju i Kinezi, koji pojačavaju sankcije, iako ne i nestabilni Kim Jong Un. Trump želi postići mir, zbog čega koristi žestoku retoriku kako bi izbjegao krajnju soluciju i uništenje velikog broja života. Njegov cilj je kompromis čiju cijenu će platiti druga strana. Trumpova filozofija rata je: Tresla se gora, rodio se mir. Trump Dalekom istoku isporučuje mudrost Sun Tzua da je “vrhunsko umijeće ratovanja pokoriti neprijatelja bez borbe”.
Možda primarni cilj nije Kina. Jerusalem Post jučer:"A memo circulating through Republican offices on Capitol Hill and obtained by The Jerusalem Post notes the “proliferation nexus” between North Korea and Iran, which have been suspected – but not proven – of collaborating on both their missile and nuclear programs."