Ankica Tuđman čuva suprugove dnevnike u kojima su i bilješke o
korespondenciji s Bušićem dok je bio u emigraciji, kao i dirljive
rečenice posvećene vjernom suradniku, napisane nakon njegova ubojstva
jer je to bila vijest koja je duboko potresla Franju Tuđmana. “Bože,
Bože, sve koje volim uzimaš.
Još jedna žrtva u bezbroju drugih. Bio je bez dvojbe jedan od
najtalentiranijih mladih hrvatskih publicista, ekonomist, književnik.”
Tijekom ilegalnog boravka u inozemstvu 1977. godine, došlo je i do
njihova susrtea. – Sve što zbori je državotvorno i promišljeno. Kako mi
nedostaje taj čovjek! Donosio je nadu gdje god bi boravio među našima.
Strpljivo su čekali da izgovori rečenice, jer je sporo govorio, ali
nisu zažalili. Brinuo sam se kad je odlazio u emigraciju, smirio sam se
kad sam shvatio da uči, stvara kontakte i sve lucidnije promišlja o
političkom trenutku u kojem jesmo, ali opet sam zabrinut i osjećam da
su mu za petama.
Postaje previše popularan u iseljeništvu, piše i govori pametno o
hrvatskim idejama, ima utjecaj na ljude, a to ne odgovara ovim
jugoslavenskim čuvarima trulog sustava. Samo da mu se nešto ne dogodi,
samo da to ne bude ono najgore. A oni su na sve spremni – s pravom se
Tuđman bojao za život dragog prijatelja.
Tuđman se bojao za Bušićev život
