Nakon što je nekada bliski suradnik predsjednika Tuđmana, političar,
profesor i akademik Dušan Bilandžić obznanio da bi Tuđman "zbog diobe
Bosne završio u Haagu", nekada najbliži suradnik pokojnog predsjednika,
Josip Manolić, osobno se pojavio u Haagu, kako bi svjedočio o
Tuđmanovoj politici glede Bosne.
Dok se Bilandžić svojedobno u Haagu pojavio kao "svjedok ekspert", te
sucima naširoko objašnjavao što je Bosna, Manolić se pojavio kao
"krunski svjedok" optužbe protiv šestorice B-H Hrvata, optuženih da su
radili protiv Bosne. Nakon Stipe Mesića i Dušana Bilandžića, Josip
Manolić je treći iz skupine bliskih i najbližih suradnika Franje
Tuđmana koji se pojavio u haaškoj sudnici da bi svjedočio o
njegovoj politici spram BiH.
Dok je "dogovor u Karađorđevu" temelj optužnice hrvatske politike spram
BiH - jednako one generalu Tihomiru Blaškiću i Šestorici - Manoliću je
taj, nikada još dokazani "dogovor", kao što i u Haagu reče, bio razlog
za početak neslaganja s Tuđmanom. Manolić se s Tuđmanovim skrovitim
razgovorima s Miloševićem nije slagao, ali izgleda ni protivio. Jer ako
jest, što je s Tuđmanom radio još gotovo četiri godine? Šetnje Tuđmana
i Miloševića šumom u Karađorđevu zbile su se 1991., a Manolić i Mesić,
koji su "bili protiv politike podijele Bosne", iz HDZ-a su išetali
1994.!
U međuvremenu su se Mate Boban i Radovan Karadžić slučajno sreli u
Grazu! Pa zna se tko je bio organizator toga susreta. Ta nisu
Boban i Karadžić došli u Austriju u šoping, da bi pojeli
kobasice, zalili ih pivom i vratili se sretni da ih carinik ne pita
imaju li što za carinjenje.
Nije se svojedobno ni u Sarajevo tek išlo na ćevape, kavu i baklave.
Zna se tko je u šeheru s mjesta predsjednika bosansko-hercegovačkog
HDZ-a smijenio Stjepana Kljujića. Možda Kljujić i nije bio osobitim
političarem, ali je slovio kao zagovornik cjelovite BiH. Nije vrag da
je čovjeka smijeniti kao "kafu srknut"? Je li sve to činjeno samo da bi
se udovoljilo "autokratu Tuđmanu"? Svi koji su tada bili oko Tuđmana
već su odavno od svega oprali ruke. Već su dugo svi čisti i
bezgrešni, samo je Tuđman ostao diabolikom koji je "dijelio Bosnu"!
Kako to da se Tuđmanov suradnik, akademik Bilandžić, toliko nekoć
protivio Tuđmanovoj politici o Bosni, a i dalje ostao u njegovoj
politici? Ili je netko drugi istoga imena i prezimena potom bio u
hrvatskom veleposlanstvu u Beogradu? Kako to da se Mesić i Manolić
Tuđmanovoj bosanskoj politici protive još od Karađorđeva, ali u njoj
ostaju još gotovo četiri godine? Ima li krupnijeg, odsudnijeg i
časnijeg razloga za napuštanje takve politike, od početka
hrvatsko-muslimanskog rata? A taj je rat počeo 1992., a Manolić i Mesić
se s Tuđmanom "zbog Bosne" konačno razišli 1994.!
Franjo Tuđman nije čist glede Bosne. Ali je odavno potvoren kao najveći
zagovornik njezine diobe! No da nije bilo "Tuđmanove Hrvatske" od Bosne
i Hercegovine ne bi ostalo ništa ni za kakvu diobu, pa ni daytonsku.
Sve bi bilo srpsko. Tuđmanov je suradnik, profesor Bilandžić, u pravu,
Tuđman bi sigurno "zbog diobe Bosne završio u Haagu". Jer onima koji
nisu ništa učinili za njezinu obranu treba krivac, netko namrgođen i
dovoljno javno omrznut pa da njihova objeda bude uvjerljivija, a
optužba razumljiva.
Takva Tuđmanova slika odgovara i njegovim negdašnjim suradnicima, jer
ako je Tuđman samodopadni i "nepogrešivi" despot onda je i njihov
"ketman" opravdan, a naknadna pamet oko "podjele Bosne" shvatljiva. Sve
što je do sada, ne samo u Haagu, rečeno protiv Tuđmana moglo bi
svjedočiti i da je Tuđman od sve svoje "nepogrešivosti" izgleda jedino
nepogrešivo birao pogrešne suradnike.
BIJEDA POLITIKE
