Sve se u Hrvatskoj mijenja, no dr. Mate Granić (69) opet je na Pantovčaku. Sada kao posebni savjetnik predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović. Ured mu je u tzv. aneksu, zgradi koju je podno Predsjedničkih dvora još početkom 90-ih dao sagraditi pokojni predsjednik Franjo Tuđman za svoju savjetničku ekipu. Koja se tako, uspinjući se strmim stubama, mogla za pet minuta odazvati pozivu predsjednika.
– Uživam, radim posao koji volim – kaže Granić vidno sretan što opet surađuje, ističe, s odličnim i kompetentnim ljudima.
Granić je zasigurno jedan od najpoznatijih hrvatskih političara devedesetih, kada ga kao bliskog suradnika Tuđman ubacuje u vatru kao potpredsjednika Vlade, glavnog pregovarača s JNA i daje mu da vodi brigu o prognanicima. No, glavni je posao taj internist i dijabetolog te najmlađi dekan u povijesti Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu odradio u šest i pol godina vođenja hrvatske diplomacije, kojoj je bio na čelu sve do 2000. Granić je i dalje brz, energičan i uglađen, a obožava kad predsjednica vuče poteze državničkog karaktera.
- Predsjednica poduzima inicijative, kao što je to Inicijativa tri mora (Baltik - Jadran -Crno more), trenutačno najjača hrvatska inicijativa unutar EU. To je zajednička hrvatsko-poljska inicijativa koja je odlično primljena. Ona je otvorena i prema našim susjedima, a čvrsto vjerujem, kada se formira nova Vlada, da će to doći još više do izražaja u fokusiranju na Bosnu i Hercegovinu kao glavnog vanjskopolitičkog cilja RH, te rješavanja svih otvorenih pitanja sa susjedima. Politika predsjednice je jasno definirana, ima dinamiku i duboko vjerujem da će uz nastup nove izabrane hrvatske Vlade još jače doći do izražaja, kaže Granić
Očekujete li da će Andrej Plenković, kao izgledni novi hrvatski premijer, usklađeno surađivati s predsjednicom u vanjskoj politici. Sreća za vas, s obzirom na to da ste sada njezin savjetnik, no savjetujete i Plenkovića, zar ne?
Andrej Plenković bio mi je dugogodišnji sjajan suradnik. Bio je najmlađi savjetnik ministra u Ministarstvu vanjskih poslova, a Kolinda Grabar-Kitarović tada je bila najmlađa šefica Odjela za Sjevernu Ameriku. Plenković je 2000. bio i šef moje izborne kampanje za predsjednika. Danas smo prijatelji, no ima odlične suradnike i savjetnike u HDZ-u, tako da mu ja sada dam savjet ako me, naravno, pita, no isključivo se bavim poslom posebnog savjetnika predsjednice. Naravno da ću s prijateljima uvijek porazgovarati. Sreća je za Hrvatsku da će dolaskom Plenkovića, kao vrlo vjerojatno novog premijera, u strateškom partnerstvu s predsjednicom, RH nakon više godina opet imati jednu i jedinstvenu, kompetentnu vanjsku politiku.
Što vas je navelo da Plenkovića, tada 27-godišnjeg mladića, postavite da vodi odjel za eurointegracije?
Puno je ljudi u MVP dolazilo temeljem svojih kompetencija i vrijednosti. On je došao kao odličan. Ocjene svih njegovih šefova bile su jednostavno – odlične. Takva je bila i predsjednica. Sjećam se anegdote. Putovao sam u SAD, imao sastanak s državnom tajnicom Madeleine Albright i trebalo mi je u roku od dva dana temeljito izvješće o odnosima sa SAD-om. Pozvao sam šeficu odjela Grabar-Kitarović da mi za 48 sati to napravi. Bilo je to ujutro oko 11 sati, a ona se vratila već u pet popodne sa sjajnih desetak stranica izvješća.
U kakvim su odnosima sada predsjednica i Plenković, hoće li se između njih probuditi konkurencija?
U izuzetno su dobrim, profesionalnim odnosima. Budući da su oboje vrlo odgovorni, imaju isti umjereno-konzervativni politički profil i dolaze iz iste stranke, siguran sam da će odlično surađivati, u interesu Hrvatske.
Kada je Jadranka Kosor kazala “to su sve moji dečki”, misleći pritom na Plenkovića i njegov tim, bilo bi točnije da je rekla da su to “sve vaši dečki i cure”?
Drago mi je da su svi oni stasali radeći u MVP-u. Kao ministar imao sam ogromnu slobodu i u izboru ljudi i u provođenju politike i uvijek ću na tome biti zahvalan pokojnom predsjedniku Tuđmanu. I s premijerima, Franjom Gregurićem, Hrvojem Šarinićem, Nikicom Valentićem i Zlatkom Matešom, imao sam izvanredne odnose, a najvažnija bila je ta sloboda u osobnoj inicijativi koju je poticao Tuđman.
Zanimljivo, o Tuđmanu se tada, a i puno kasnije, govorilo da je autokrat?
Bio je autoritet, ali je bio liberalniji od svih koji su tada, a i poslije, bili na hrvatskoj političkoj sceni. Tuđman je bio izrazito razborit čovjek, podržavao je svaku pametnu inicijativu. Kada se oko nečega ne bismo mogli dogovoriti, recimo oko imenovanja nekog veleposlanika, ja bih predložio, a on ne bi prihvatio – onda bi postojeći veleposlanik ostao. Predsjednik nije želio gurati nekoga mimo negativnog stava nas ministara. Tako je, primjerice, Davorin Rudolf ostao veleposlanik u Italiji sedam godina. Tuđman je bio i tolerantan i vrlo je rijetko donosio odluke a da se nije savjetovao sa suradnicima. Bio je predsjednik u polupredsjedničkom sustavu, ali se o svemu dogovarao. Bio je ugodan, prihvaćao je argumente i o njemu je u javnosti stvarana potpuno kriva slika.
Čini se da ste i vi na sličnim načelima odgojili suradnike u MVP-u, koji preuzimaju državni vrh u RH?
MVP je državno ministarstvo, bio sam i potpredsjednik HDZ-a, no tu smo provodili isključivo državnu politiku. Za Hrvatsku je bitno da ima jednu državnu politiku. Sretan sam bio kad bismo pronašli neku novu akviziciju za državne poslove. To je bio Tuđmanov način uključivosti. On je, što nije baš poznato, bio ponudio tadašnjoj liderici oporbe Savki Dabčević-Kučar da bude veleposlanica RH u Moskvi. I ona je prvo prihvatila tu funkciju, no nakon tri dana ipak je odustala. Ponudili smo i Josipu Šentiji da bude veleposalnik u Rimu. I on se dvoumio i nije prihvatio. Radi povijesti je dobro da se to zna.
Tuđman, po ovome što govorite, nije volio ratovati sa svojim političkim neistomišljenicima, radije ih je nastojao privući k sebi?
Kada smo pregovarali sa Slovenijom o granici, razgovarao sam po naputku predsjednika sa svim IDS-ovim zastupnicima. I još nešto što je bilo nepoznato, ali je vrijeme da se ispriča – u vrijeme tzv. zagrebačke krize 1995. (Tuđman nije dopustio da SDP i HSLS daju gradonačelnika u Zagrebu, nap. a.), predsjednik mi je kazao da mu je pokojni barun Janko Vranyczany Dobrinović, plemić i hrvatski lobist u Bruxellesu, predložio da HDZ i SDP u Zagrebu idu u koaliciju! Bio je prosinac 1995. i Tuđman me pitao bi li to bilo dobro primljeno u Europi. Složili smo se da je to, nakon Oluje i Daytona, a pred nama je bio i zadatak ulaska u Vijeće Europe, dobra zamisao i Tuđman me ovlastio da taj stav i ponudu prenesem pokojnom Ivici Račanu, šefu SDP-a i oporbe. Razgovarali smo i Račan je to prihvatio! No, prošla su dva dana i Račan me nazvao i kazao mi: “Moji to neće”. Odbio je, no osobno je bio spreman na tu, danas bismo rekli, veliku koaliciju.
Da, puno je neizrečenih stvari. Čuo sam da su se Račan i Tuđman stalno, s kratkotrajnom iznimkom u vrijeme rata između Hrvata i Bošnjaka u BiH, sastajali i razgovarali na Pantovčaku. Dogovarali su i ostvarivanje ideje o zajedničkom spomeniku svim palima za Hrvatsku, pričalo se da bi se to uredilo u Jasenovcu?
Jesu, redovito su se sastajali, a kad nisu, često sam bio posrednik. U to vrijeme išao sam na sastanak s potpredsjednikom SAD-a Al Goreom, koji mi je rekao da su čuli za tu Tuđmanovu ideju, no da i on i predsjednik Bil Clinton smatraju da je, još neostvariva. Kazao mi je da židovske organizacije za to ne bi imale razumijevanja. Nakon povratka iz SAD-a, kazao sam to Tuđmanu i on je prihvatio tu sugestiju iz SAD-a i više o tome nije govorio. No, zaključio je da moramo intenzivirati odnose sa Židovskom zajednicom i Izraelom. Bio sam pozvan u državni posjet Izraelu i jako dobro primljen. Premijer je, kao i sada, bio Benjamin Bibi Netanyahu. Sjećam se da sam otišao u Yad Vashem i upisao stav Hrvatske o holokaustu. Sam sam složio tu poruku, a kasnije je, kada sam se vratio, pokazao Tuđmanu, koji je bio njome zadovolja. Tada je RH potpisala s Izraelom prvih četiri-pet sporazuma o suradnji, a Netanyahu mi je rekao: “Mi smo najbolji prijatelji sa SAD-om, ali u pitanjima nacionalne sigurnosti odlučujemo sami. Molim vas, prenesite to predsjedniku Tuđmanu.” Ja sam mu odmah kazao da će se ta poruka jako sviđati predsjedniku i da i on sigurno tako razmišlja. I sviđala mu se.
Kad već razgovaramo o anegdotama, evo jedne aktualne – Plenković je, navodno, na prvi razgovor s Petrovom, o njihovih sedam jamstava, prvo na stol izvadio, jedan po jedan, sedam debelih fascikala o svakom od jamstava, pa su mostovci zinuli, a on satima analizirao prijedloge.
Da, to je Andrej Plenković, prepoznajem ga u tome, vrlo je sustavan i discipliniran.
Devedesetih pa i kasnije liječnici su bili jako zastupljeni u vrhu hrvatske politike. Kao što su to danas diplomati. Kako ste vi i liječnik i diplomat, kako objašnjavate te fenomene?
Liječnici su bili u bivšem sustavu globalno najbolje educirana i samostalna skupina koja je imala apsolutno najbolje kontakte sa svijetom. Predsjednik Tuđman više je puta kazao da su se doktori pokazali najboljima. Doktori, naime, znaju sami donositi odluke. Što se tiče današnje situacije, gdje dominiraju ljudi iz diplomacije, ona je prirodna. Kao i u Europi i SAD-u, političari se najčešće regrutiraju od pravnika koji su prošli školu MVP-a, onu bruxellesku, svjetsku. U političke utakmice ulaze jako kompetentni.
Mnogima smeta upravo to što na vrh dolaze oni koji su prošli taj bruxelleski ili washingtonski filtar, jer će, kao, zastupati njihove interese, a ne hrvatske.
Pravo je ljudi da i tako misle. Međutim, onaj tko ne zna i nije naučio svjetski komunicirati, osuđen je na to da živi i bude u svojim malim okvirima i ne razumije procese u svijetu i time malo može pomoći svojoj državi. Primjerice, da biste riješili problem sa Srbijom, zbog njihova zakona o univerzalnoj jurisdikciji, i da biste zaštitili hrvatske branitelje – morate imati odličnu poziciju unutar EU. I morate razgovarati sa Srbijom. A i jedno i drugo predsjednica i novi premijer, bude li to Plenković, apsolutno mogu. Jer oni u Europi i svijetu imaju saveznike. Te probleme za RH ne može rješiti netko tko je zatvoren u sebe.
Dayton je završen prije 21 godinu. Rezultat za Hrvate u BiH?
U Washingtonu je dogovarano da će se BiH cijela urediti kao kantonalna država. Međunarodna je zajednica . to promijenila u to da će se oformiti dva entiteta na osnovi načela 51:49 posto. U Daytonu se o takvom razgraničenju nije moglo dogovarati. No dogovorena su načela, slovo i duh: država BiH, dva entiteta, tri konstitutivna naroda, ravnopravnost svih naroda osigurava se kroz Predsjedništvo BiH, u koje svaki narod bira svog predstavnika, plus vitalni interes koji se zaštićuje u Domu naroda. I što se dogodilo od Daytona do danas? Puzajućim promjenama u kojima su sudjelovali i visoki predstavnici međunarodne zajednice oslabljena je pozicija hrvatskog naroda u BiH. Nažalost, danas nisu ravnopravan narod. U Republici Srpskoj jača tendencija separacije, bez obzira na to što je ovaj referendum koji je osudila međunarodna zajednica bio u funkciji jačanja pozicije Milorada Dodika, ali je ipak ključno da se međunarodna zajednica zadovoljava tek izrazom žaljenja. Takav blagi pristup uvijek je izostajao kada su Hrvati bili u pitanju. Pa predstavnika Hrvata u Predsjedništvu BiH dva puta su izabrali Bošnjaci, a Visoki predstavnik je to promatrao. S godinama tim puzajućim promjenama poništen je i duh i slovo Daytona. Nadalje, u Federaciji jača proces majorizacije Hrvata od strane Bošnjaka. Istodobno jača i islamizacija vehabijskih zajednica u Federaciji. Sve je više onih koji su se borili na strani ISIL-a i sada se vraćaju, a prijeti i opasnost da nova migrantska ruta krene i preko BiH. Zbog svega toga, predsjednici RH je u fokusu BiH. U NATO-u imamo visoki kredibilitet i naš glavni vanjskopolitički cilj treba biti BiH i položaj Hrvata u BiH, kao i rješavanje otvorenih pitanja sa susjedima. Hrvatska podržava teritorijalni integritet BiH, njezin europski put, ali Hrvati ne mogu postati manjina, nego se moraju vratiti na poziciju ne samo konstitutivnog nego i ravnopravnog naroda. Cilj je da se konačno donese statut grada Mostara, novi izborni zakon, precizno definira vitalni interes Hrvata u Domu naroda. Ti su ciljevi Hrvatske potpuno legitimni i legalni. Uvjeren sam da će predsjednica i novi premijer zajednički raditi na povratku duha Daytona.
Tu imamo jedan problem, jer su tijekom godina bh. Hrvati shvatili da RH nije baš koristila svoje pravo uključivanja, pa su razradili svoju politiku, te im i odgovara ovo što sada Dodik radi, jer smatraju da će tako doći do cilja, hrvatskog entiteta?
To se događa zbog majorizacije Hrvata. Za Hrvate u BiH je najbolje ono što oni i njihovi legitimni predstavnici sami utvrde. Apsolutno. Ali je isto tako jasno da treba sačuvati i zbog Hrvata teritorijalni integritet i suverenitet BiH. I da se tip federalizacije dogovori s međunarodnom zajednicom. Bez SAD-a tu se ništa neće dogoditi. Teško da će se ponoviti jedan Holbrooke, no Hrvatska treba inzistirati da se SAD uključi na visokoj razini, a ne tek na razini veleposlanika. Nadalje, RH treba razgovarati s Ruskom Federacijom, koja ima utjecaj. S Rusijom treba raditi jer je to realnost i jer je ona snažno prisutna u Republici Srpskoj. Trebamo na tome raditi, ali ne više u rukavicama.
Podrazumijeva li to ideju o federalizaciji Federacije?
Prijedlog načina rješavanja problema neravnopravnosti Hrvata treba doći od njihovih legitimnih predstavnika, jer oni to najbolje znaju.
Ni sa Srbijom se nismo puno pomaknuli, osim u gospodarstvu?
Do ovogodišnje Subotičke deklaracije koju su potpisali predsjednica RH i premijer Srbije Vučić nije bilo ozbiljnije inicijative iako je bilo nekakvog napretka, pogotovo u gospodarskoj suradnji, i u traženju nestalih. No, nije bilo konzistentne politike prema Srbiji. Subotičkom deklaracijom je dogovoreno što su problemi i na koji ih način rješavati. Zaštititi manjine, dogovoreno je da se traženje nestalih pretvori u potpuno humanitarno, a ne političko pitanje. Nadalje, implementacija sporazuma o sukcesiji te potreba određivanja granične crte pregovorima ili na temelju međunarodnog prava. Na svemu tome godinama se ništa nije radilo. Ostaju još cilj europski fondovi i suradnja u području međunarodnog terorizma i migranti, gdje imamo zajedničke interese i gdje je napredak postignut. A potom slijede stvari u kojima nemamo zajednička gledišta; oko Oluje, kanonizacije bl. Alojzija Stepinca, što je primarno crkveno pitanje, a predsjednica je više puta kazala da to nije upereno niti protiv srpskog naroda. Bit će situacija oko kojih ćemo još dugo razgovarati, a bit ćemo čvrsti u obrani interesa RH.
Da, ali prvo Vlada RH treba odobriti deklaraciju koju je predsjednica potpisala s premijerom Srbije?
Ta je deklaracija izraz političke volje. Zajednički treba riješiti pitanje zakona o univerzalnoj jurisdikciji. Srbija je u procesu pregovora s EU i za rješavanje tog prioritetnog pitanja RH ima snage i znanja, a pomoći će i prijatelji iz SAD-a i EU.
Dakle, nije bila pogreška što je predsjednica potpisala tu deklaraciju s Vučićem?
Ni slučajno.
No, nakon toga došlo je do još žešćeg iskrenja između Hrvatske i Srbije?
Došlo je, no sigurno će se RH i Srbija vratiti na pitanje ostvarivanja deklaracije, i u Srbiji postoji svijest da se samo pregovorima mogu riješiti otvorena pitanja.
I unutar EU počela su politička grupiranja, koja je pozicija Hrvatske? Jesmo li uz Višegradsku skupinu, Njemačku...?
Njemačka kancelarka Merkel je prije godinu dana, vezano uz migrante, rekla “Mi to hoćemo, mi to možemo”, a naša je predsjednica bila prva koja je ukazala na povijesnu, biblijsku dimenziju migracija. Migranata ima 55 do 60 milijuna. Kada je upozorila da EU treba jednu politiku prema migrantima, mnogi su se zalagali da treba isključivo slijediti politiku kancelarke Merkel. Danas ona s tom politikom ne prolazi ni unutar Njemačke, u nizu gubi izbore, a CSU pa čak i SPD imaju potpuno različit stav, a da ne govorimo o Alternativi za Njemačku. Žilet-žicu postavljaju i Austrija i Slovenija, Mađarska je samo bila u tome prva. Unutar EU već postoji konsenzus da treba jače štititi vanjske granice EU i da pristup migranata mora biti kontroliran. RH se zalaže za strogu zaštitu granica, da ne mogu krijumčari određivati tko može doći u EU. RH dijeli mišljenje da je najvažnije zatvoriti tzv. balkansku rutu, jačati Frontex, pomagati Grčkoj, Bugarskoj i naročito Makedoniji te BiH, ako se dogodi da se ruta okrene prema BiH, što bi bilo posebno opasno. Potrebno je postići kvalitetan sporazum s Turskom, a mi moramo uigrati sve moguće scenarije, koji uključuju ne samo policiju nego i vojsku, napose logistički. Ključno je da Hrvatska ne smije postati tzv. hotspot.
Politika naše predsjednice i u tome je državnička. U životu nisam sreo osobu koja je više voljela Hrvatsku od Tuđmana, koji je bio odlučan i izuzetno tolerantan kad se radilo o ljudskim pitanjima. Isto mi je zadovoljstvo sada raditi s predsjednicom, koja ima svjetsku dimenziju, ima viziju i sudjeluje u svim važnim svjetskim procesima. Ono što njih dvoje posebno spaja to je domoljublje i odlučnost.
>> Mate Granić imenovan posebnim savjetnikom predsjednice
>> Granić: Situacija je opasna, najvažnije je odmah mobilizirati SAD
....Lažeš ...