Nitko ne počinje rat (posebno ne svjetski) zbog dvije minobacačke mine. Zbog dvije atomske bombe da, zbog kemijskog ili biološkog oružja da, ali zbog dvije smiješno male mine ne! No zato je Turska slučajni prelet minobacačkih mina i smrt petero civila idealno iskoristila kao povod za rješenje pitanja koje je već dugo mori – kontrolu kurdskih pobunjenika koji se nalaze na teritoriju Sirije. Turski generali trenutačno imaju slobodne ruke za akcije kakve su protiv Kurda godinama poduzimali u sjevernom Iraku, a sukobi pobunjenika i sirijske vojske dali su im izvrsnu priliku da takve akcije u sljedećih godinu dana izvode i u Siriji. Da je to tako najbolje potvrđuje činjenica da su, unatoč verbalnom ratu između Ankare i Damaska koji je eskalirao u posljednjih godinu dana, obje zemlje izbjegavale međusobne sukobe.
>> Turska zapucala prema Siriji, Erdogan: Nismo daleko od rata
Turci postali štit
Od početka građanskog rata u Siriji, obje strane držale su vojne snage pasivno odmaknute od granice, a kad je do razmještanja snaga i došlo, Turci su se oslonili na graničarsko-policijsku operaciju, primajući izbjeglice i sprečavajući njihov povratak u Siriju. Kako ne bi bila zlorabljena u sukobu kao pasivna oaza za odmor pobunjenika, a opet, aktivno pomažući ugroženim civilima prema međunarodnim obvezama, Turska je vojsci dala mandat čuvanja granične crte.
S druge strane, sirijske snage odane Assadu nisu ni pomislile na to da uđu u sukob s Turcima, čak im je i pomagalo pasiviziranje granice, koju su, u biti, Turci čuvali za njih, jer tko ode, ne može se vratiti. Problem se pojavio kada su pobunjenici pronašli taktičku nišu. Znali su da ako priđu dovoljno blizu nadmoćnijeg protivnika on više neće moći koristiti topništvo i avijaciju zbog opasnosti od pogotka u svoje vlastito pješaštvo. Varijacija te taktičke igre bila je plitko i uzdužno postavljanje pobunjenika uz tursku granicu, gdje su Turci, htjeli to ili ne, postali svojevrsni štit.
Odavno ih progoni
Proganjajući protivnike, Assadove snage prilazile su sve bliže granici, ali i oni su lukavo koristili sve manji i manji kalibar oružja. Na kraju se uzak i dugačak pojas sukoba razvukao uz granicu. Pobunjenici su se primakli gradu kako bi zalutali meci prelazili granicu i istodobno djelovali protiv Assadovih snaga. U takvoj taktičkoj situaciji, kada više doslovno nije bilo jasno tko sa sirijske strane granice u blizini Akcakale pije, a tko plaća, što su ujedno iskoristili i Kurdi na sjeveru Sirije da pojačaju svoje aktivnosti, jedna je minobacačka mina preletjela granicu i pogodila kuću u Turskoj gdje je stradala žena i četvero njezine djece.
Pozivanje Ban Ki-moona i zahtjev za zasjedanje predstavnika zemalja NATO saveza bio je samo predstava za javnost. I ne, Hrvatska nije u ratu sa Sirijom jer član 5. povelje NATO-a i dalje stoji, ali on se odnosi na obranu od agresora, a ne na pomoć pri odluci jedne od zemalja NATO-a za napad na drugu zemlju. Uostalom, o aktiviranju članka 5. povelje odlučit će NATO, a ne sama Turska. Znajući situaciju na terenu i znajući za pojačane aktivnosti Kurda koje Turska odavno progoni, parlament u Ankari donio je odluku o mogućnosti pješačkih i zračnih udara na sjeveru Sirije. S time da glavni ciljevi ne bi bile Assadove snage, već Kurdi.
ovo nije napad turske na siriju već napad amera na ruse,totalni indirektni rat amerike i rusije,turke podržavaju amerikanci a sirijce rusije,ma neznam što ove dvije velesile misle,da je svijet blesav,ma malo morgen