Da će Srbija Haagu podnijeti protutužbu protiv Hrvatske, tražiti da je se optuži za genocid, i nije neko iznenađenje. Tužbom Srbija valjda kani pokazati da je za odlazak Srba iz Hrvatske kriva Hrvatska, odnosno da Srbi nisu agresori, nego hrvatske žrtve.

Srpska protutužba vjerojatno računa da će relativizirati, odnosno neutralizirati hrvatsku tužbu, i pokušati zamagliti pravi razlog nedavna rata na ovim prostorima. Kako je razlog rata bjelodan, najvjerojatnija je namjera protutužbe – zatamniti i stoljetnu politiku srpskoga ekspanzionizma, pokušati preokrenuti i realnu povijest ratnih zbivanja, stvoriti dojam da Srbija nije odgovorna za sudbinu hrvatskih Srba.

Knjiški ekspanzionizam
Do 1991. godine srpski je ekspanzionizam, s izuzetkom Drugoga svjetskog rata, bio uglavnom knjiški. No povijest je toga planskoga političkog i teritorijalnog strateškoga srpskoga širenja dulja od stotinu pedeset godina. Počelo je s Načertanijem ministra Ilije Garašanina i s tzv. Kovčežićem srpskoga jezikoslovca Vuka Stefanovića Karadžića. Ta su dva spisa ideološki temelj srpskog ekspanzionizma. Karadžiću su Srbi ne samo pravoslavni nego i katolici i muslimani; svi štokavci, neovisno o vjeri. Garašaninov plan teritorijalnog širenja Karadžić je dopunio lingvističkim ekspanzionizmom.

Stvaranjem Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca srpske su teritorijalne i političke pretenzije bile zadovoljene. Država je djelovala kao proširena Srbija, a pod krinkom unitarnog jugoslavenstva krila se srpska prevlast. Kada je izbijanjem Drugoga svjetskog rata, njemačkim zaposjedanjem Kraljevine Jugoslavije i proglašavanjem NDH srpska prevlast posve srušena 1941., objavljena je Homogena Srbija banjolučkog advokata Stevana Moljevića, gdje taj geopolitički ideolog i savjetnik četničkoga zapovjednika Draže Mihailovića zagovara stvaranje isključivo srpske države i postavlja postulate Velike Srbije, koji će biti i naputak i ideal onim hrvatskim Srbima koji su se pobunili protiv osamostaljenja Hrvatske.

Stevan Moljević napušta ideju Srbije kao južnoslavenskog Pijemonta, zagovarajući posebnu srpsku državu čije granice “moraju obuhvatiti cijelo etničko područje na kojemu Srbi žive”. I onda nabraja koja bi područja Hrvatske i Bosne i Hercegovine trebala ući u Veliku Srbiju. Kad se pogleda što Moljević u Hrvatskoj svojata kao srpsko, onda je to područje koje su u ratu Srbi zauzeli i proglasili svojom Republikom Srpskom Krajinom.

No kako je Moljevićev plan u titoističkoj Jugoslaviji bio ideološki proskribiran, srpska ga je intelektualna čaršija počela iz potaje izvlačiti kada je oslabio titoizam. Ta je čaršija Titovu Jugoslaviju smatrala pogubnom za srpstvo, a komunističko jugoslavenstvo paravanom za protusrpsko djelovanje. Titovom je smrću stvoren prostor za djelovanje srpskog nacionalizma, a zbivanjima na Kosovu, na početku osamdesetih godina prošloga stoljeća, stvorena je i izlika za srpsko traženje “preuređenja Jugoslavije”.

Memorandum iz Šibenika
Akademici SANU, nezadovoljni stanjem na Kosovu, ustrojem Srbije i “pravima Srba” u cijeloj državi, a napose u Hrvatskoj, 1986. godine pišu svoj Memorandum. Taj je strateški dokument srpske velikonacionalističke inteligencije odredio smjer rješavanja srpskog pitanja. Memorandum je slijedio stare velikosrpske planove (Načertanije, Srbi svi i svuda, Homogena Srbija), a bio je prilagođen svome vremenu.

Petnaestorica akademika SANU pisala su ga u Primoštenu u kući, također srpskog akademika, šibenskog psihijatra, a kasnijeg “duhovnog vođe” hrvatskih Srba, prof. dr. Jovana Raškovića. Akademici su u Memorandumu Srbe uvjeravali da postojeće republičke granice nisu u skladu sa srpskim etničkim granicama i da ih treba mijenjati te da su Srbi izvan Srbije ugroženi asimilacijom, nacionalnom marginalizacijom, potiskivanjem... Posebno u Hrvatskoj. U isto vrijeme na općesrpskoj histeriji izazvanoj “neodrživim položajem Srba na Kosovu” i na uzgonu euforije izazvane “antibirokratskom revolucijom” Slobodan Milošević postaje neporecivim srpskim vođom, koji je Srbe uvjerio da će Jugoslaviju urediti po srpskim željama.

Kolektivni odlazak
Milošević je postao srpskim političkim božanstvom. I u Hrvatskoj su mnogi Srbi bili ludi za njim. U njihovu zaluđivanju najvažniju je ulogu imao upravo Rašković, koji je svojim kolektivnim psihološkim seansama narod postupno pretvarao u masu, širio masovnu psihologiju, stvarao srpsku inačicu “masovne psihologije fašizma” (u BiH je to isto činio dr. Radovan Karadžić).

Srpski akademici, zaluđeni dio inteligencije, manipulativni i ratnohučkački beogradski mediji svorili su ratnu histeriju, nahuškali uke i neuke Srbe na agresiju na Hrvatsku. Dok iz Beograda na Vukovar idu tenkovi, ushićena ih gomila, zaluđena šovinizmom, posipa cvijećem, dok se isti takvi Srbi iz Hrvatske laćaju oružja protiv hrvatske samostalnosti i iz svoje moljevićevske paradržave protjeruju sve Hrvate. Jer ih se iz Beograda neprestance sustavno uvjeravalo da su Hrvati ustaše, i uvjerilo da je ‘91. zapravo ‘41., a samostalna Hrvatska, “ustaška Hrvatska”.

Kolektivna srpska trauma i tragedija iz 1941. stalnim je beogradskim mas-medijskim ponavljanjem izazvala strah od te “godine koja se vraća” i egzodus Srba iz Hrvatske nakon Oluje. Poziv tadašnje miloševićevske političke i vojne vrhuške tzv. krajiškim Srbima da za Oluje kolektivno napuste Hrvatsku sadašnje pak srpsko rukovodstvo, koje želi da ga se smatra oprečnim tadašnjoj politici, nastoji učiniti uvjerljivom tužbom protiv Hrvatske!

znamo i cijene

Radila je na kruzeru samo za odrasle: 'Ono što se događa u crvenoj sobi za mnoge bi moglo biti previše'

TREBA POTPUNU ADAPTACIJU

FOTO Nagledali smo se svakakvih stanova u Zagrebu po visokoj cijeni. No ovaj je poseban hit

38

HZZO PODNIO TUŽBU

Zagrepčanka mora platiti trošak liječenja u Hrvatskoj jer je imala prebivalište u Njemačkoj

Uspješna priča poduzetnika

Od studentske ideje do utjecajnog portala: 'Nije bilo bogatih roditelja, nego “ajmo pa kud puklo”

VIDEO

Ivan Šarić i Natko Beck razgovarali o neočekivanoj temi važnoj za sve građane

Poslodavac traži radnika sa SSS i nudi 1700 eura plaće