Čestitka u kojoj se navodi da Amerika podržava postizanje „sveobuhvatnog sporazuma o normalizaciji s Kosovom, koji je fokusiran na međusobno priznanje“, u Beogradu nije dočekana s oduševljenjem, ali se istodobno, kroz razne izjave srpskih dužnosnika, pokušava umanjiti značenje takve poruke.
Ministar vanjskih poslova Srbije Nikola Selaković tako ističe da „nije iznenađenje što SAD traži međusobno priznanje Srbije i Kosova i da je to stav američke vanjske politike“. Selaković je dodao da „SAD ima poziciju na kojoj inzistira, ali da Srbija također ima svoju poziciju na kojoj inzistira. Naš stav je jasan, i on je iznesen na najvažnijem mjestu na svijetu u rujnu, a to je Bijela kuća“, rekao je Selaković.
Spomenuta izjava sugerira da takve poruke nisu ohrabrujuće, ali da one nisu ništa novo, da je Srbija već više puta ponovila svoj stav da bez kompromisa neće biti napretka u rješavanju kosovskog problema.
Za nešto oštriji ton bio je zadužen predsjednik Srbije Aleksandar Vučić koji je istaknuo da „međusobno priznanje ne stoji ni u jednom aktu svjetskih organizacija – ni EU, ni u jednoj rezoluciji. Bilo je pokušaja da se taj termin nametne kao nešto što je trebalo prihvatiti kao konačno rješenje i u Washingtonskom sporazumu. Već sam im u lice rekao što mislim o međusobnom priznanju i moj odgovor neće biti drukčiji. Srbija na to ne pristaje“, izjavio je Vučić i naglasio „da razumije da je to nova američka politika“.
Vučić je također rekao da mu „različite ideje padaju na pamet kako bi mogao čestitati američkom predsjedniku 4. srpnja, ali da je najvažnije da on, kao predsjednik Srbije, reagira odgovorno i da čuva interese Srbije“.
Brojni analitičari i politički akteri su kao nediplomatski čin ocijenili činjenicu da se tema međusobnog priznanja Srbije i Kosova našla u čestitki za Dan državnosti Srbije. Vladislav Jovanović, bivši veleposlanik Jugoslavije u UN-u tako kaže da „traženje od Srbije da se u sljedećem periodu posveti rješavanju pitanja Kosova na način suprotan nacionalnim i državnim interesima i njezinu Ustavu, nešto je što nije uobičajeno i nije dobro da se nađe ni u jednom diplomatskom udžbeniku kao primjer čestitke praznika jednoj zemlji“.
Predsjednik Odbora Skupštine Srbije za KiM (Kosovo i Metohiju, op. ur.) Milovan Drecun također primjećuje da „ako nekome čestitate Dan državnosti, a tražite od njega da se odvoji od dijela svog teritorija, onda je to suprotno od onoga što su lijepe želje. Ali, ne treba da se posebno iznenađujemo zbog ovakva Bidenovog stava".
Većina reakcija u Beogradu ipak naglašava da je američki stav o međusobnom priznanju očekivan i da je iluzorno misliti da će velike svjetske sile promijeniti svoj stav u vezi s Kosovom. Kako za DW naglašava vanjskopolitički komentator Boško Jakšić, „ta rečenica znači ono što smo svi znali, a to je da će Bidenova administracija, posebno u sprezi s Njemačkom, samo pojačati pritisak na Srbiju“.
Reakciju vlasti Srbije, a posebno predsjednika Aleksandra Vučića, Jakšić vidi kao „njegovo iskreno priznanje da mu ta situacija nije ugodna. Jasno je da će sve više morati ulaziti u direktnu konfrontaciju i svojim sugovornicima u lice, kako on to kaže, poručiti da od priznavanja nema ništa. To na neki način stavlja pod znak pitanja i budući dijalog Beograda i Prištine jer se on sve više koncentrira oko jedne teme, a oko te teme stavovi su dijametralno udaljeni“, ističe Jakšić.
Jedina stvar koju ne razumijem jest zašto je Vučić izjavio da je riječ o „novoj američkoj politici“, dodaje Jakšić, i napominje da „jest točno da je Donald Trump Kosovo zapravo iskoristio za svoju bliskoistočnu politiku, ali da je američki stav o nužnosti priznanja Kosova isti još od Billa Clintona".
„Čini mi se da je Vučić bio oduševljen pukom činjenicom da Trumpova administracija želi razgovarati i da želi saslušati što Srbija ima reći. U pozadinu se gurao stav Amerike o priznanju Kosova. To što se sama činjenica da netko želi saslušati što Srbija ima reći predstavljala kao neki veliki uspeh i razlog za oduševljenje, meni ne djeluje kao neka ozbiljna diplomacija“, napominje taj vanjskopolitički komentator.
Primjedbe da čestitka u povodu Dana državnosti nije pravo mjesto za slanje takvih političkih poruka Boško Jakšić vidi kao „manje bitan moment koji se odnosi na neku vrstu diplomatske etikecije“.
„Važnije od toga jest da se Beograd ne može više žaliti kako nema otvorenosti u stavu Washingtona. Dakle, Washington je iskoristio i ovu čestitku da jasno stavi do znanja koji je njegov stav i da Beogradu kaže: ’Gospodo, ovo je naš stav i ako želite razgovarati pripremajte se i znajte na čemu ste.’ Ako je to možda kršenje neke diplomatske etikecije, s druge strane je isto tako malo neuobičajeni stupanj diplomatske otvorenosti“, zaključuje Boško Jakšić.
Ne razumijem ko može vršiti pritisak na ovu civiliziranu , dobronamjernu i humanu državu . Oni su poznati kroz povijest kao nacija mira i prijateljstva ( kao sudionici turskih osvajanja ) . Oni nebi mrava zgazili ili ( nedajbože ) pokušali osvojiti teritorij neke susjedne država i tom prilikom napraviti genocid . Oni kao demokrati , imuni su na sve oblike nacionalizma i uskraćivanja prava dugim nacijama u svojoj državi .