Zlatna malina nagrada je koja se dodjeljuje za najlošija filmska ostvarenja, a utemeljena je 1980. godine kao suprotnost hollywoodskom Oscaru. Dobivaju je najlošiji glumci, pisci najlošijeg scenarija, najveći plagijatori 3D tehnologije… Ove godine najozbiljniji kandidat za Zlatnu malinu poljoprivredno je poduzeće “Srebrena malina” u vlasništvu televizijskog voditelja Fikreta Hodžića iz Srebrenice. Vjerovali ili ne, njima je Federalna uprava civilne zaštite netransparentno i zaobilazeći procedure javnih nabava povjerila nabavu 100 respiratora iz Kine. I tu započinje radnja najlošijeg scenarija o balkanskim prijevarama.
Novinari su otkrili kako je 5,2 milijuna eura proračunskog novca unaprijed uplaćeno poduzeću “Srebrena malina”. Osim što je upitna procedura izbora tvrtke, spornom se pokazala i previsoka cijena te veoma upitna kvaliteta respiratora, pa bi tek istraga koja je pokrenuta trebala utvrditi je li i koliko novca završilo u privatnim džepovima. Tim prije što je u Bosnu i Hercegovinu stiglo samo 80 respiratora, dok nitko ne zna hoće li i kada biti dopremljeno i preostalih 20. I hoće li ih uopće itko moći koristiti jer su oni namijenjeni za vozila hitne pomoći. Nakon ove razotkrivene prijevare, odmah su pod povećalo došle i sve druge nabave medicinske i zaštitne opreme i testova koji su stizali u BiH od početka epidemije. Procurila je informacija kako je kupnja testova za koronavirus povjerena tvrtki za restauraciju namještaja te da je zbog tog posla raspušten dotadašnji i imenovan novi Krizni stožer na razini Federacije BiH.
U BiH se također dvije građevinske tvrtke sumnjiči za prijevaru jedne europske tvrtke pri nabavi medicinske opreme za zaštitu od koronavirusa. Također, slovenski ministar obrane Matej Tonin izjavio je kako je iz Bosne i Hercegovine fiktivno naručeno tri milijuna maski, što je, zapravo, klasična financijska prijevara. Iako drastični, ovi primjeri makinacija u doba korone sigurno nisu usamljeni, i to ne samo u BiH. Izvanredne situacije uvijek su bile pogodne za zloporabe, ali i za prikupljanje političkih bodova. Nakon početnog zatišja u prvim tjednima epidemije, političke borbe opet su u naponu snage. Kako su se obični ljudi prilagodili životu s koronom, izolacijom, maskama tako su se i političari prilagodili novonastalim okolnostima.
Epidemiju sve uspješnije koriste za političke igre. Za cijenu se ne pita. Tako je ispolitiziran dolazak ruske medicinske ekipe koja je trebala dezinficirati mostarsku Sveučilišnu kliničku bolnicu. Zaustavljajući ih na granici, bošnjački su političari iskoristili Ruse kako bi još jednom javnosti podmetnuli gebelsovsku tezu da su Hrvati proruski, odnosno antiamerički i antieuropski orijentirani. No nije im zasmetalo što su petnaestak dana prije isti ti medicinari obavljali dezinfekciju u Banjoj Luci i još barem pet gradova u RSu. U Banju Luku mogu, ali u Mostar – ne.
Politizira se i svu drugu pomoć koja pristiže u BiH. Važnije je tko šalje nego što šalje. Kinezi, Amerikanci, Rusi, Europljani, Turci... šalju avione pomoći u BiH iako tamo ima, recimo, respiratora barem dva puta više nego što ih treba. Umjesto da u nekim siromašnim državama spašavaju živote, oni će tamo ostati uskladišteni. Nažalost, BiH se još od rata naučila na donacije i sada joj je to stil življenja. Bez obzira na to što to političari znaju, oni se utrkuju tko će sebi pripisati zasluge za svaki pristigli kontingent pomoći. Koji se, dakako, uglavnom dijeli “svojima”. Očekivano, potpuno je drukčija situacija kada treba preuzeti odgovornost za ekonomske i druge mjere u suočavanju s posljedicama epidemije. Čak se i epidemiološko stanje nastoji pripisati političkim protivnicima.
Sukobljavaju se entiteti, tko je pogriješio ili popustio dok broj zaraženih raste. Tako Milorad Dodik optužuje vlast u Federaciji da je ukidanjem karantena na granici pridonijela širenju pandemije, dok iz Sarajeva uzvraćaju da je zapravo Dodik, tolerirajući masovne vjerske obrede za pravoslavni Uskrs, najzaslužniji što se ovih dana povećao broj novozaraženih. Čak je 50 medicinskih djelatnika pozitivno u banjolučkoj bolnici. BiH se brzo priviknula na “novo normalno”. Slično starom nenormalnom. Javne nabave oduvijek su bile tajna, pomoć se dijeli unutar svojih, ratni profiteri preorijentirali su se u koronaprofitere, stranke dižu rejting optužujući suparnike...
Država je sve bolesnija i zaraženija virusom međusobnih optužbi. Možda bi i ozdravila kada bi je stavili na ispravne respiratore. Ali takvih nema. Neće ih ni biti sve dok opremu za bolnice budu naručivala poljoprivredna gospodarstva, građevinari i drugi “medicinski stručnjaci”. Nažalost, zato za dobitnika Zlatne maline ne konkurira samo “Srebrena malina”. Uz triler “Kineski respiratori”, ima još puno “uspješnih” ostvarenja. Kao, recimo, “Trovanje bh. suživota ruskim medicinarima”
