– Najprije nosim ono što mi najviše treba – izvlačeći žicu za kompjutor izgovorio je osmogodišnji Anakin dok je njegov petnaest minuta mlađi brat David u ruke uzimao društvene igre.
Mati Marina Žohar-Šušković i otac Ivica Šušković dječake više ne puštaju do njihove sobe koja se nalazi na katu kuće, odnosno ondje se nalazila, pa skreću pogled, da barem malo prikriju tugu kada im dečki kažu da bi je htjeli samo malo vidjeti.
– Kada se zatreslo, vrata naše sobe su se zaglavila, gurali smo ih nogama... Nekako smo se uspjeli osloboditi, uletjeti u dječju sobu, spašavati sinove. Sjurili smo se s njima van. Nismo se usudili vraćati jer su se pojavile vijesti da slijede još jači potresi. Dečki su ostali u pidžamama, bosi – u suzama govori Marina prebirući po stvarima koje iznosi iz svoga doma u privremeni dom.
Imao sedam napadaja
Ta šesteročlana obitelj s Medvedskog brega, a pod istim su krovom još i Ivičin brat Željko te njihova majka Marica, preseljavaju se k bratiću Mariju Šuškoviću. On im je ustupio staru kuću, a iz svoje nove i sam se morao iseliti, k obitelji. Srčani bolesnik Ivica u nedjelju je imao sedam napadaja. Govori nam da su cijeli život najprije njegovi, a zatim on sa suprugom, ulagali u kuću, da imaju kredite i da im je banka baš jučer poslala podsjetnik da jednu ratu trebaju platiti...
– Imam mali građevinski obrt, zaposlenici su iz okolice Bjelovara i sad pokušavamo dobiti propusnice za njih, da mogu na posao – kaže Ivica. Marina je dobila otkaz u hotelu.
– Neka je žive glave na ramenima – domeće baka Marica. Malo dalje od njihove kuća je obitelji Danijela Šuškovića Medveda. Taj mladi čovjek vodi nas u potkrovlje u kojem je živio sa suprugom i dvojicom sinova, Vitom i Lukom.
Stradali i u požaru
– Vrijedna smo obitelj, sve smo stekli sa svojih 10 prstiju. A sad ovo – neutješan je.
Prije 13 godina njegovoj je obitelji kuća bila stradala u požaru. Sa suprugom i sinovima Danijel je otišao k ženinim roditeljima. Svoje nam devastirane kuće pokazuju i Stjepan Šušković Klampek i Željko Šušković Jakopec. U nedalekoj Slanovečkoj ulici na broju 166 nailazimo na ograđenu kuću Željka Pipeka čija se obitelj morala iseliti. Susjed Blaško Vukančić popravlja oštećenje na svom domu, a obići ga dolazi sin Dejan čija kuća u Miroševačkoj ulici više nije za stanovanje.
U Markuševačkoj Trnavi nailazimo na Krešimira Totha kojemu prijatelji pomažu. Sin ne može jer je u samoizolaciji...
Iz svoje je kuće u Markuševcu morala 81-godišnja Barbara Topolovec pa joj unuka Ivana Marjanović pomaže pakirati stvari. Ivana ima četvero djece, dvoje su s posebnim potrebama. I njezina je kuća oštećena, ali kaže kako ima onih kojima je gore, a baka, srećom, ima kamo. Njezin je kvart od potresa ostao bez interneta pa nju i djecu brine što ne mogu pratiti online nastavu.
Kuče sagradene prije 5-10 godina i onda dode potres koji nije registriran kao jaki i zidovi popucaju. Slabo je to napravljeno