Hrvatska Vlada hitno mora pronaći kvalitetna rješenja kako bi se zaustavila depopulacija ruralnih područja i odlazak mladih. Mladim poljoprivrednicima treba osigurati vlasništvo nad poljoprivrednim zemljištem i povoljne kamate na kredite kako bi se odlučili na investicije i unapređenje poljoprivredne proizvodnje, a treba poticati i gradnju obiteljskih kuća na selu te osigurati primjerenu društvenu, komunalnu i socijalnu infrastrukturu kako bi mlade obitelji ostale ondje živjeti, komentar je eurozastupnice i članice Odbora za poljoprivredu i ruralni razvoj Europskog parlamenta Marijane Petir na najnovije specijalno izvješće Europskog revizorskog suda o smanjenju broja europskih farmi.
U posljednjem desetljeću EU je izgubio čak 3,8 milijuna farmi, što znači da ih se čak 1000 zatvori svaki dan, a jedan od najalarmantnijih razloga za to nedostatne su potpore mladim poljoprivrednicima, usmjerene na učinkovitu obnovu generacije. Bez njih se u skoroj budućnosti neće očuvati ni ruralni prostori ni poljoprivredna proizvodnja. Brojke iz izvješća govore da su u EU samo dvije države članice uspješne u poticanju mladih poljoprivrednika, a to su Poljska i Austrija, gdje je postotak mladih u ukupnoj populaciji poljoprivrednika iznad 10%.
Novac nije dovoljan
No u hrvatskom Ministarstvu poljoprivrede kažu da se, zahvaljujući mjerama Programa ruralnog razvoja (PRR) RH do 2020., i Hrvatska po takvim statistikama može naći u vrhu ljestvice kao pozitivan primjer kad su u pitanju mladi. Specijalno izvješće poziva se, naime, na zadnje podatke Eurostata iz 2013. No krajem srpnja, prema njihovim informacijama, od ukupnog broja od 167.044 gospodarstva u Hrvatskoj, od kojih je 161.700 obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava (OPG), njih oko 17.400 bilo je u vlasništvu mladih, odnosno mlađih od 41 godine – što je također više od 10%, no budući da je to u nas relativno nov pojam, nemoguće je taj broj usporediti sa stanjem prije pet godina.
Mladima se iz PRR-a za neka ulaganja nudilo i 70% bespovratnih potpora u odnosu na investiciju pa se, s jedne strane, dosta starih gospodarstava prepisivalo na nasljednike kako bi se povećala količina europskih subvencija, ali su neki zbog poticajnih mjera i samostalno kretali u poljoprivredni biznis. Jan Marinac, predsjednik Hrvatske udruge mladih poljoprivrednika, kaže da su mladi aktivni i inovativni, pokreću niz novih i atraktivnih poslova u poljoprivredi.
– Čak i ako su u pitanju pšenica ili kukuruz, rade puno kvalitetnije od starih, imaju više prinose i više zapošljavaju, paze na agrotehničke mjere, kvalitetu i isplativost onoga što rade, pa je prava šteta što EU, kao i Hrvatska, ne daje potpore po količini prinosa – šali se Marinac. No i njih, objašnjava, koče tri kronične hrvatske boljke – otežani pristup zemljištu, nepovoljna kreditiranja i birokracija.
Petir kaže da je u okviru mjera ruralnog razvoja za mlade poljoprivrednike, koji udovoljavaju uvjetima, u Hrvatskoj osigurano do 50.000 eura bespovratnih sredstava. Na razini EU u razdoblju od 2007. do 2020. predviđeno je 15,7 milijardi eura pomoći mladim poljoprivrednicima u okviru 2. stupa Zajedničke poljoprivredne politike (ZPP), dok je u okviru 1. stupa ZPP-a za njih u razdoblju od 2014. do 2020. namijenjeno 2,6 milijardi eura. No kao što se i u izvješću Europskog revizorskog suda tvrdi da taj novac ne postiže željene rezultate, tako ni u Hrvatskoj novac nije dovoljan ako ga ne prate i druge mjere kako bi poljoprivrednici mogli prodati i naplatiti svoj proizvod te živjeti od svog rada, objašnjava Petir.
– Niske cijene, nepridržavanje rokova plaćanja, nelojalna konkurencija te nepoštene trgovačke prakse dovele su do pada proizvodnje i gašenja brojnih OPG-ova, a time i volje mladih da se odluče za pokretanje posla u poljoprivrednom sektoru u takvom nesigurnom okruženju – kaže ona, ističući kako im na ruku nimalo nije išla ni hrvatska privatizacija poljoprivrednih i prehrambenih tvrtki, rascjepkanost poljoprivrednih površina i pogodovanje velikima pri dodjeli poljoprivrednog zemljišta.
– Lokalno stanovništvo i mala obiteljska gospodarstva ostajali su bez zemljišta, a dobivale su ga velike tvrtke, u nekim slučajevima čak i strane korporacije. Sve je to dovelo do katastrofalnoga stanja u poljoprivredi – naglašava Petir.
No Tolušićevo ministarstvo uvjereno je da je ono danas na putu da ispravi godine nerada i nereda u poljoprivrednom resoru Hrvatske pa je jedan od prioritetnih koraka Ministarstva i zakon o obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima (OPG-ovima), za koji ne dvoje da je strateški važan za dugoročan razvoj poljoprivrede i budućnost Hrvatske. A očekuje se da će ga Sabor potvrditi ujesen.
Novi zakon
– Pojedine institucije, pogotovo banke, ne prepoznaju OPG ni kao organizacijski oblik, kamoli kao poduzetnički subjekt. OPG do sada nije mogao stjecati prava ni preuzimati obveze ili biti stranka u postupku već je to uvijek bio njegov nositelj – fizička osoba – kaže ministar Tomislav Tolušić te ističe kako zakon, među ostalim, što do sada nije bio slučaj, omogućava da proizvodni resursi OPG-ova koji su nužni za obavljanje djelatnosti poljoprivrede i koji su njihov glavni izvor sredstava za život danas budu zaštićeni i od ovrhe, kao i imovina nužna za obiteljski život i stanovanje.
Otvorena je i mogućnost samozapošljavanja članova obitelji te proširenja djelatnosti OPG-a, a radi boljeg korištenja kapaciteta, znanja i vještina članova gospodarstva potiče se i razvoj vlastitih proizvodnih kapaciteta te pružanja usluga u poljoprivredi i ruralnom turizmu. U radu na sezonskim i povremenim poslovima smiju pomagati i članovi najšire obitelji bez obveze zasnivanja radnog odnosa.
– Zakonom se želi pomladiti OPG-ove, povećati im produktivnost, konkurentnost i profitabilnost pa ciljana skupina zakona obuhvaća OPG-ove vlasnika mlađih od 56 godina koje je potrebno potaknuti i usmjeriti u poduzetničkim aktivnostima da nastave rad u poljoprivredi na područjima gdje žive i rade, te ih postupno privoditi profesionalizaciji i edukaciji – kažu u Ministarstvu te dodaju kako se tim zakonom želi dobnu strukturu OPG-a učiniti optimalnom, perspektivnijom, poduzetnijom, ambicioznijom, a time pomladiti i domaću poljoprivredu koja je dosad slovila za “staru djelatnost”, neatraktivnu za mlade.
Nepoštena trgovačka praksa
Potkraj 2016., u Upisnik poljoprivrednih gospodarstava upisano je ukupno 165.139 poljoprivrednih gospodarstava, od čega 162.239 OPG-ova. Usporedbe radi, 1. siječnja 2013. bilo ih je 185.700 ili oko 20.500 više. Prema korištenju poljoprivrednog zemljišta, u ARKOD je upisano korištenje 1,112.733 ha poljoprivrednih površina, a po statističkim podacima DZS-a tih površina je 1,537.629 ha. Razlika upozorava da nisu upisane sve površine koje se koriste, odnosno da se korištenjem oko 425.000 ha proizvodi ono što stvara izvore za sivo tržište. A to onemogućava i praćenje stvarne sljedivosti hrane, upotrebe pesticida, stanja i zaštite zemljišta od onečišćenja, otežava kontrolu zapuštenog i neobrađenog zemljišta, ističu u Ministarstvu.
Od 165.139 poljoprivrednika njih 105.000 ostvaruje pravo na izravna plaćanja (poticaj) – jer je uvjet za potporu barem hektar zemljišta u ARKOD-u (nacionalnom sustavu identifikacije zemljišnih parcela). No čak 89.157 poljoprivrednih gospodarstava ima poljoprivredne površine manje od 3 ha, u prosjeku samo 1,22 ha.
Dakle, čak 60% koristi ih površine manje od 3 ha, a 21.074 gospodarstva, njih 12%, ni nema registriranih poljoprivrednih površina, pa u Ministarstvu procjenjuju da 110.231 gospodarstvo upisano u Upisnik ima indikativnu ekonomsku vrijednost manju od 3000 eura te da se poljoprivredom bave tek za osobne potrebe. Kada se zbroje veliki i mali, hrvatski OPG u prosjeku je 2013. obrađivao 10 ha zemlje.
U EU28 ukupno se 2013. obrađivalo 175 milijuna hektara (oko 40% ukupnih površina), od čega najviše imaju Francuska i Španjolska, 15,9, odnosno 13,3 posto udjela, dok najveći broj OPG-ova, 3,6 milijuna, odnosno 33,5% ukupnih poljoprivrednih gospodarstava ima Rumunjska, potom Poljska – 1,4 milijuna. OPG u Hrvatskoj u prosjeku obrađuje 10 ha, u Češkoj najviše, 133 ha, Velikoj Britaniji 93,6 ha. Prosjek EU 2013. iznosio je 16,1 ha, a od nas su gori još samo Mađari, Grci, Slovenci, Rumunji, Ciprani i Maltežani.
Što se tiče broja OPG-ova, činjenica jest i da je, kao i u EU, posljednjih godina i u nas drastično padao njihov broj. Seljačke udruge upozoravaju da su najalarmantnije brojke u mljekarstvu gdje se zbog niskih otkupnih cijena mlijeka i prevelikog uvoza smanjuje i broj farmi, mliječnih krava i mljekara. Sa 65.000 u 10-ak su godina došli na manje od 7000.
No Mato Brlošić, čelnik Hrvatske poljoprivredne komore, kaže kako ne može reći da je većina tih OPG-ova zauvijek zatvorila vrata nego ih se 90% preorijentiralo na proizvodnju sira, teladi i slično. To potvrđuju i u Ministarstvu ističući kako je glavni razlog za brisanje nekoliko desetaka tisuća OPG-ova iz evidencije Agencije za plaćanje u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju, točnije 23,3 tisuće njih, smrt vlasnika, činjenica da nemaju zemlje ni ikakvih drugih poljoprivrednih resursa ili su pak imali dvostruke OPG-ove.
S druge strane, ove je godine, tvrde, više aktivnih poljoprivrednika (koji su predali oko 4200 zahtjeva za poticaj više nego lani) i veliki broj mladih poljoprivrednika. Prema tipu nositelja i članova OPG-a te pokazateljima dobne strukture i broja zaposlenih u poljoprivredi, od 165.139 OPG-ova, njih 103.877 ima nositelje starije od 56 godina, od čega ih je 59.899 starije od 65. Uz nositelje, u Upisnik je upisano 147.009 članova, od kojih je po dobnoj strukturi čak 312.176 ili 63% starije od 56 godina.
– Ovakva dobna struktura upozorava na potrebu definiranja propisa za OPG-ove koji se poljoprivredom bave u proizvodne, poduzetničke i tržišno orijentirane svrhe, različito od prava i obveza za poljoprivredna gospodarstva (PG) koji se poljoprivredom bave za vlastite potrebe. Zakonom se želi istaknuti društvena, socijalna i ekološka uloga OPG-a te motivirati poljoprivrednike da jedna obitelj ima jedan OPG koji omogućava održivo gospodarenje i samozapošljavanje njezinih članova, okrupnjavanje i udruživanje – ističu u Ministarstvu.
Petir, međutim, naglašava kako sve to nije dovoljno ako se na tržištu ne uvede red i suzbije nepoštena trgovačka praksa, propiše kvaliteta proizvoda i pojačaju kontrole kvalitete voća, povrća i mesa iz trećih zemalja.
– Već sam puno puta govorila, no vrijedi ponoviti, zemlja smo slobodna od GMO-a, proizvodimo kvalitetnu i domaću hranu. Zalažem se da se minimalno 50 posto naših domaćih proizvoda uvrsti na police trgovina jer bez jače intervencije države nema opstanka ni malih proizvođača. Potrebno je potaknuti hotelijerski i ugostiteljski sektor da u svojoj ponudi uvrste domaću hranu ili kroz dodatne zvjezdice i suncokrete ili kroz porezne olakšice. Zašto ustanove u vlasništvu države poput vojske, policije, bolnica i sl. ne otkupljuju proizvode od naših proizvođača?
Druge države članice pobrinule su se za svoje proizvođače jer prepoznaju njihovu vrijednost i važnost lokalne proizvodnje i plasmana takvih proizvoda. Svakodnevno svjedočimo sve snažnijoj depopulaciji Hrvatske i smanjenju broja poljoprivrednika, brojnim autobusima koji iz naše žitnice Slavonije odlaze u Njemačku ili Irsku. Ne odlaze samo pojedinci, već cijele obitelji. Tko će čuvati hrvatski prostor i proizvoditi hranu ako oni odu?
Vlada mora utvrditi da joj je poljoprivreda strateška grana o kojoj ovisi pitanje nacionalne sigurnosti i da je opstanak hrvatskog sela prvi prioritet. Sve dok se to ne dogodi, OPG-ovi će se, nažalost, i dalje zatvarati. A kada se OPG jednom ugasi, svima je jasno da se neće više nikada ponovo otvoriti – istaknula je Petir.
Danska za primjer
Za razliku od Hrvatske, u većini država članica EU ne postoje posebni zakoni kojima se definira OPG, osim što ih je i Europski gospodarski i socijalni odbor apostrofirao kao izvor novog rasta i boljih radnih mjesta, kojega bi se u registar trgovačkih društava trebalo upisivati kao kategoriju obiteljskog poduzeća. Čak ni njemačko zakonodavstvo nema ni opis obiteljskog poduzetništva, dok je Danska jedan od najpozitivnijih primjera. Tamošnje vijeće za poljoprivredu i hranu ima poseban odjel koji se bavi obiteljskom poljoprivredom te individualnim obiteljskim poljoprivrednim politikama. Ciljevi su rast obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava, pojednostavnjenje zakonodavstva, bolji uvjeti za mlade (smjena generacija)..., a obiteljska poljoprivreda sadržana je i u Zakonu o poljoprivrednom vlasništvu.
Kad su u pitanju izazovi s kojima se OPG-ovi susreću, jedan je od njih i nizozemski primjer prijenosa poslovanja. Ministarstvo gospodarstva ondje je uvelo tzv. paket smjernica za nasljeđivanje (Overdrachtspakket) koji dobiva poduzetnik koji je navršio 55 godina. U njemu ga se podsjeća na važnost planiranja prijenosa poslovanja na mlađe i savjetuje kako da to učini, dok Poljska ima i posebne savjetnike za nasljeđivanje OPG-a, besplatne alate za potporu tom procesu te besplatne praktične radionice.
Prepala se Jolanda, ako joj ode Tole odoše i Leticija i Božica. Vratila se sa godišnjeg pa počela spomenike dizati Toletu. Sada vi uviđate problem da su oni koji koriste zemljište, a nisu registrirani. Napadali ste sve do jučer poljoprivrednike da su kriminalci, jer upisuju zemlju koju obrađuju, a nije njihova. Sada kada Vam EU dijeli packe i kada brukate državu vi bi mijenjali stavove, zar stvarno mislite da smo svi ovce. HR poljoprivredi će biti bolje kada vi diletanti maknete svoje ambiciozne ruke od nje, ali vi (novinar), Tole (pravnik bez dana radnog staža u realnom sektoru), Matilda ( turistički managment u Šibeniku) Vi znate sve najbolje i bolje od struke. Tek će "da nam procvjeta" kada zaposlite svojih 200 kadrova poslušnika (novinara, folozofa, prometnika). Sram te bilo, ako isti poznaješ.