Pozicija političkog tajnika bilo koje stranke uvijek je bila pomalo mistična i intrigantna, a zbog socijalističkog nasljeđa čak priziva duh partijskog komesara, druga, političkog zaštitnika poretka i ideologije. Pozicija političkog tajnika posebno je zanimljiva kada je riječ o najvećoj i vladajućoj stranci, u ovom slučaju HDZ-u, jer važnošću stranke raste i važnost političkog tajnika.
U posljednjih samo deset godina HDZ je doživio velike kadrovske promjene – od toga da je promijenio četiri predsjednika stranke, a zajedno s njima i svitu koja upravlja HDZ-om. Nekad su u HDZ-u politički tajnici bili u velikoj sjeni glavnih tajnika koji su bili prvi stranački operativci, ali i sami su se radije držali ispod radara. Tako je Tomislav Čuljak u vrijeme Karamarka bio politički tajnik koji je iznimno rijetko izlazio pred novinare, a kamoli da je svakodnevno komentirao aktualna politička zbivanja. Bio je čovjek iz sjene koji je politički kombinirao isključivo iza stranačkih vrata.
Na njegovo ponašanje utjecali su i ukupni odnosi unutar HDZ-a, odnosno trzavice s tadašnjim glavnim tajnikom Milijanom Brkićem, a kasnije i distanciranje od Karamarka. Ni Davor Ivo Stier, koji je bio politički tajnik Plenkoviću, ujedno i ministar vanjskih poslova i nekad jedan od najbližih Plenkovićevih suradnika, nije imao veliku javnost svoga političkotajničkog rada. I Stier je političke operacije vodio izvan medijske pozornice i nije pretjerano bio na braniku Vladine politike, osim što je presudno djelovao na Plenkovića da HDZ nakon parlamentarnih izbora 2016. godine ponovno uđe u koaliciju s Mostom. Prijašnjih političkih tajnika, iz vremena Ive Sanadera i Jadranke Kosor, teško se uopće sjetiti što samo govori koliko je ta pozicija bila slabo vidljiva, a fukcionari u (stranačkoj) sjeni.
Strastveni pušač
U HDZ-u se sve promijenilo jednim telefonskim pozivom, kada je Plenković nakon smjenjivanja Mire Kovača i Davora Ive Stiera, dotadašnjeg međunarodnog i političkog tajnika, nazvao Lovru Kuščevića:
– Nudim ti poziciju političkog tajnika, razmisli do večeras i javi mi prihvaćaš li – glasila je ponuda koju je Kuščević prihvatio. Bračanin Kuščević otad je postao najeksponiranija osoba HDZ-a. Nema dana a da politički tajnik, uz poslove ministra uprave, ne komentira i sve aktualne političke i stranačke događaje, šalje poruke, prenosi stavove, brani pozicije HDZ-a i Vlade. Taj 43-godišnji HDZ-ovac, uvijek pomno gelirane, zabačene kose, oblikovane bradice i šeretskog pogleda, postao je prvi megafon HDZ-a. Kuščević kao da uživa u medijskoj pozornici čak i kad odrađuje najnotornije partijske zadatke, brani neobranjivo ili štiti Plenkovićev lik i djelo, što je u opisu stranačkog tajnika. Najčešće nasmijan, dobro raspoložen i prema novinarima, zapravo, ugodan. Strastveni pušač, u pauzi je najčešće s cigaretom u rukama, a pažljivije oko primijetit će da Kuščeviću ispod vjenčanog prstena na lijevoj ruci proviruje tetovaža. Riječ je o slovu “A” i jednoj bivšoj ljubavi iz mladosti. Danas je to “A” zadnje slovo imena Kuščevićeve supruge. To nije jedina tetovaža, Kuščević, kao vjernik, na lijevoj podlaktici ima tetoviran i križ. Izbušena su mu i oba uha, kao podsjetnik da je u mladosti nosio naušnice. U maloj sredini na Braču slovio je za buntovnika, a u velikoj, odnosno u Zagrebu, slovi za konzervativca.
– A ja sam uvijek isti... – konstatirat će.
Zamalo izbačen iz škole
U stranci ga kolege u šali zovu i drug Bakarić, po moćnom komunističkom rukovodiocu Vladimiru Bakariću, inače doktoru prava (i Kuščević je po struci pravnik), koji je 40 godina u bivšoj Jugoslaviji slovio za jednog od najmoćnijih političara. Bakarić je bio i jedan od najbližih suradnika Josipa Broza Tita, a godinama i predsjednik Centralnog komiteta Saveza komunista... Aluzije na Bakarića, premda je riječ o dobronamjernoj zafrkanciji stranačkih kolega, ne čude jer se Kuščević od HDZ-ova konzervativca i pripadnika tvrđe, desne struje prometnuo u jednu od najvažnijih figura Plenkovićeva HDZ-a. Tako je, iako je praktični vjernik i pozdravlja s “Hvaljen Isus i Marija”, Kuščević branio donošenje Istanbulske konvencije protiv koje su se pobunile katoličke udruge tvrdeći da ta konvencija uvodi rodnu ideologiju.
Kuščević je u nacionalnu politiku HDZ-a dospio u vrijeme Tomislava Karamarka, koji kaže da ga je on izmislio, premda je Kuščević stranačku karijeru polako i godinama na lokalnoj razini gradio na Braču. U vrijeme Karamarka prvo je bio šef stranačkog odbora za graditeljstvo, a onda je u Oreškovićevoj Vladi, na prijedlog Karamarkova HDZ-a, postao ministar graditeljstva. Iako je dojam da kolege na Kuščevića u stranci gledaju sa simpatijama, ipak kroz usporedbe s Bakarićem ironiziraju što svakodnevno mora biti na braniku Plenkovićeve politike s kojom se mnogi u HDZ-u ne slažu, ali to javno ne pokazuju nego štiteći svoje fotelje šute i ne talasaju. Čak i oni koji nemaju fotelju šute kako iz HDZ-a ne bi bili naglavačke izbačeni.
I dok se vuku paralele s Bakarićem, nepoznato je da je mladi Lovro Kuščević, još u srednjoj Ekonomsko-upravno-birotehničkoj školi u Splitu, zbog ispisivanja prohrvatskih parola zamalo bio izbačen iz škole. Tada 15 godina star Kuščević, 1989., 1990. godine, uoči raspada Jugoslavije i stvaranja hrvatske države, na školskoj ploči, ali i susjednoj vojarni JNA, uporno ispisuje: “Ovo je Hrvatska! Živo Tuđman! Odlazi iz moje zemlje!” (na vojarni JNA).
– Pet puta su me gotovo izbacili iz škole zbog parola koje sam pisao po ploči i plakata koje sam lijepio po vojarni JNA – rekao nam je Kuščević i uputio nas na profesoricu Katiju Ostojić koja je radila u njegovoj školi. Iako mu nije predavala, bila je dobro upućena u “slučaj Kuščević”. I sama je, rekla nam je, u doba komunizma bila proganjanja, pa je prema Kuščeviću imala posebne simpatije.
– Lovri nisam predavala, no moram priznati da ga se dobro sjećam po njegovim aktivnostima koje su u vrijeme uoči Domovinskog rata izazivale podjednako i divljenje i strah. Preko puta naše škole bila je vojarna JNA. Lovro je pisao letke: “Ovo je Hrvatska! Otiđite iz naše zemlje!”, dijelio ih je vojnicima i lijepio po ogradi vojarne. U školi je između satova pisao po ploči: “Živio Tuđman!, “Nezavisna hrvatska država!”. Bila su to teška vremena u kojima se dio profesora nije snalazio dok su drugi branili Lovrine pothvate, priželjkujući i sami neovisnu državu – rekla nam je profesorica Ostojić koja je predavala povijest umjetnosti i engleski jezik. Za Kuščevića se, nastavila je, najviše zauzimao njegov profesor, sada pokojni, Josip Kujundžić, braneći ga i strahujući da mu izrečene mjere ne bi stvarale probleme u životu.
– Lovro je bio solidan učenik, pristojan, čvrstih kršćanskih uvjerenja. Svojim je djelovanjem već kao učenik prvog i drugog razreda srednje škole pokazao kako se otvoreno i iskreno voli Hrvatska – opisala je Kuščevića profesorica Ostojić.
Kuščević pak kaže kako mu je otac bio sudionik Hrvatskog proljeća te kako je još kao dijete zapamtio da je otac u vrijeme komunizma krio hrvatsku zastavu ispod bačve za naftu.
Kuščević je rođen u velikoj obitelji na Braču, ukupno ih je četvero braće, dvojica su blizanci. Jedan brat je rendžer, a ostali su privatnici. U mladež HDZ-a učlanio se već sa 16-17 godina, a nakon upravno-pravne srednje škole upisao je Pravni fakultet. Već je u osnovnoj školi znao, rekao nam je, da želi biti odvjetnik, a iako je završio Pravni fakultet, nikada nije radio kao pravnik. Nakon fakulteta vratio se na Brač i počeo se baviti biznisom, otvorio je tvrtku za prodaju opreme za hotele i apartmane. Posao mu očito nije loše išao jer je, prema imovinskoj kartici, jedan od najbogatijih HDZ-ovih ministara. Sam kaže da nema bogatstvo u novcu, ušteđevini, nego u nekretninama koje, po njegovoj procjeni, imaju veliku vrijednost, no pitanje je bi li tu cijenu postigle i na tržištu.
Prije 18 godina, 2001., počinje Kuščevićev jači politički angažman. Te godine ga je HDZ kao mladog čovjeka od 26 godina kandidirao na listi za Vijeće općine Nerežišća. HDZ je te izbore izgubio od SDP-a i HNS-a, a Kuščević je četiri godine bio oporbeni vijećnik. Četiri godine kasnije, Kuščević je kao predsjednik HDZ-a Nerežišća na izborima bio kandidat za načelnika općine, tada su se čelnici još birali u lokalnim vijećima, pa je nakon apsolutne pobjede HDZ-a (osvojili su 48 posto) Kuščević većinom u Vijeću izabran za načelnika općine. Načelnik je Kuščević bio u tri mandata, sve do 2015. godine kada odlazi u Zagreb za ministra. Naglašava da je funkcija političkog tajnika jedina stranačka pozicija na koju je imenovan, jer predsjednik stranke postavlja političkog, međunarodnog i glavnog tajnika, a da je na sve ostale funkcije – predsjednika HDZ-a Nerežišća, poptredsjednika županijskog HDZ-a, člana županijskog odbora i člana Središnjeg dbora HDZ-a – izabran.
Obožava posao
Za sebe Kuščević kaže da razmišlja operativno i tehnički, pa je i Ministarstvo uprave, a u taj je resor prešao iz Ministarstva graditeljstva kada je Plenković raskinuo koaliciju s Mostom, pretvorio u projektno ministarstvo u kojem je pokrenuo projekte vrijedne 800 milijuna kuna (e-novorođenče, e-potpis...). Kao načelnik općine Nerežišća koja se nalazi u srcu otoka Brača, 15 kilometara od mora, Kuščević se nije mogao oslanjati na turizam nego je priliku prepoznao u kamenarstvu, pa danas Nerežišća imaju 7-8 kamenoloma i 15 poslovnih subjekata koji se bave preradom kamena.
Za Plenkovića Kuščević kaže da je u njemu prepoznao pravu osobu na pravome mjestu.
– Pristao sam biti dio njegova tima i preuzeti funkciju političkog tajnika – rekao nam je Kuščević i dodao da iznimno voli svoj posao ministra i političkog tajnika.
– Nisam od onih koji se ujutro prije posla dižu i kukaju “a joj”. Upravo suprotno, ja se probudim i jedva čekam da odem na posao. Prvi put kad mi dođe da kažem “a joj”, dat ću ostavku – poručio je Kuščević.
>> Pogledajte video: Predizborni skup HDZ-a u Lici - okupljeni pjevali i plesali
Piše da je strastveni pušač , to sam si i mislio, vidi se.