Turisti će, teoretski gledano, doslovce moći skočiti ravno u more iz soba u kojima su odsjeli, a Hrvatska će tako upisati novu hotelsku atrakciju na turističkoj karti Europe. U dogledno bi vrijeme, naime, trebala početi rekonstrukcija i nadogradnja hotela Millenium u Selcu. Novi luksuzan hotel s pet zvjezdica bit će ujedno i prvi hotel u Europskoj uniji koji će dijelom biti i u samome moru, odnosno iznad mora. S tri će strane, naime, gledati na Jadran. Ideja je to i investicija Petričević grupe iz Osijeka, čiji je vlasnik Damir Petričević, inače povratnik iz Njemačke, ali koji i dalje posluje i u toj i u našoj državi.
Sagradit će se tamo i urediti od 160 do 175 soba, s ukupno 350 kreveta, a bit će to luksuzni hotel s pet zvjezdica. Fokusirat će se na zdravstveni i sportski turizam, jer se i samo Selce sve više pozicionira kao takva destinacija.
Procedura duga 10 godina
– Objekt je sagrađen koncem 90-ih, ali nikada nije zaživio u pravome smislu. Rade tamo restorani, ali nema hotelskog smještaja, dakle ograničen je samo na ugostiteljske sadržaje. I bila je ograničena gradnja. Uspjeli smo do kraja prošle godine ishoditi svu dokumentaciju kako bismo mogli sagraditi smještajne kapacitete, odnosno skinuti potkrovlje i dograditi još četiri kata. Grad Crikvenica, naime, usvojio je izmjene i dopune prostornog plana, čime je odobrena nadogradnja do maksimalnih 20 metara visine. Trenutačna je visina 11 metara, dakle bit će dvostruko viši – objašnjava Petričević. Uključujući i suteren, hotel će se, u konačnici, protezati na ukupno šest etaža.
Ishođena je projektna dokumentacija, nužna za dobivanje građevinske dozvole, a procedura je trajala nevjerojatnih – deset godina.
– Došao sam u Selce 2004., širili smo posao i sve više povećavali kapacitet jednoga, a poslije i drugoga našeg restorana u istome kompleksu. S vremenom smo jednostavno shvatili da više ne možemo ovisiti o vanjskim gostima i da nam je potreban hotel, odnosno kreveti kako bismo produljili sezonu. Upustili smo se u pokušaje izmjene urbanističkog plana, no u jednome trenutku to nije bilo moguće, bilo je nužno prirediti još hrpu dokumentacije i za to smo trebali deset godina – kaže on.
Nameće se sasma logično pitanje kako to da nije odustao...
– Nisam čovjek koji odustaje, a i svaki se trud isplati. Selce će tako postati jedino mjesto na crikveničkoj rivijeri koje će imati dva hotela s pet zvjezdica – odgovara.
Kompliciran je proces iza njega. Još 2011., prepričava, pokrenuli su procedure za izmjene i dopune prostornog plana koje bi omogućile gradnju takvih elitnih sadržaja. Potrajalo je to do kraja 2017., a podnijeli su tada zahtjev za ponovnu izmjenu urbanističkog plana.
– Riješili smo u međuvremenu problem pomorskog dobra, svu potrebnu dokumentaciju, zadovoljeni su uvjeti o uklapanju hotela u okoliš i nađeno je rješenje da ne zaklanjamo pogled te ostvarimo sinergiju s ostalim postojećim i mogućim novim turističkim i stambenim objektima na toj lokaciji – navodi Petričević.
Specifična je to destinacija – i postojeće je zdanje dijelom u moru. Na građevinskoj čestici već postoje bazeni i terase, a može ih se dopuniti sportskim sadržajima. Prema projektu, nije dopuštena gradnja aparthotela, pansiona ili guest housea, nego isključivo hotela pet zvjezdica s eventualno depadansom. Investicija u Selcu stajat će između 15 i 17 milijuna eura, a za taj veliki pothvat Petričević grupa tražit će partnere. Zainteresiranih, otkrivaju, već ima.
– Hotel je specifičan i imat će pet zvjezdica pa bi bilo dobro da njime upravlja turistički lanac koji bi u startu imao osigurano tržište i kako bi se smanjili eventualni rizici – kaže.
Na pitanje cilja li na domaće ili na strane partnere, kaže kako je svaki partner dobrodošao, ako je kvalitetan. O suradniku će, tako, ovisiti i profil gostiju, ali preokupacija im je zdravstveni turizam.
– Lokacija je izuzetna, Rijeka je blizu, do aerodroma na Krku svega je dvadesetak minuta vožnje, a ni iz Zagreba nije daleko – ističe.
Nadogradnju hotela radit će osječka operativa, kojoj je Petričević vjeran svih 20 godina poslovanja. Koristi će od ulaganja na Jadranu, tako, imati i Slavonija – cilj je, podcrtava, povezati “zelenu” i “plavu” Hrvatsku.
Damir Petričević u Njemačku se odselio prije nego što je prohodao, a proveo je tamo, više-manje, djetinjstvo i mladost, ali i zakoračio u poslovni svijet. Radio je u tamošnjoj Rewe grupi, kao voditelj odjela specijalizirane hrane. Vratio se u Hrvatsku 2000., kako bi odslužio vojni rok. Paralelno, tada 25-godišnjak, pokrenuo je obrt, koji će kasnije prerasti u poduzeće. Najprije je u Osijeku otvorio pansion Strossmayer u istoimenoj ulici, svega nekoliko koraka od glavnog gradskog Trga Ante Starčevića, u sklopu kojeg je i restoran, kavana te beauty salon. Danas njima upravljaju dvije partnerske tvrtke. Fokusira se, potom, na jadransku obalu pa 2004. u Selcu otvara restoran Millenium, koji danas može primiti 400 gostiju. Vlasnik je i restorana Tiffany u istome kompleksu, gdje će se, dakle, graditi i hotel, a taj restoran broji 150 sjedećih mjesta. Između ta dva restorana još je nekoliko njegovih poslovnih prostora.
Živim na dvije adrese
U Donjem Miholjcu, uz granicu s Mađarskom, posjedovao je i hotel Borik s velikim i atraktivnim zemljištem, koji je restrukturirao, izradio projektnu dokumentaciju prilagođenu novim uvjetima tržišnog natjecanja te koncem protekle godine prodao kompletan projekt investitorima iz Austrije. Renoviranje počinje u lipnju.
– Nakon obnove bit će na nivou tri zvjezdice, a vezat će se dijelom za vjerski turizam. Do izražaja će doći nova autocesta, kojom Austrijanci žele preko Budimpešte i Mađarske stići do Međugorja, u kojem također imaju investicije. Donji Miholjac bi im, tako, bio jedna postaja – kaže.
Petričević, praktički, sve vrijeme živi na dvije adrese, iako više na onoj hrvatskoj. I posluje u obje države – u blizini Frankfurta ima konzultantsku tvrtku Petricevic Group GmbH. Završio je dva magisterija, a jedan od njih na Europskoj akademiji znanosti i umjetnosti u Salzburgu, kao magistar europskih poslovnih studija. Uz certifikat lobista, koji je položio u Ujedinjenim narodima, stekao je i pedagoške kompetencije na Filozofskom fakultetu u Osijeku, kao i švicarsku licencu internacionalnog projekt-menadžera.
– Roditelji su mi se vratili u Hrvatsku nešto malo ranije nego ja, kada su otišli u mirovinu. Uvijek sam se želio vratiti i okušati u domovini. Funkcioniram i dalje na dvije adrese i mislim da je to dobra kombinacija – stava je naš sugovornik, kojemu se čini da “slabo koristimo to što nas ima jako puno u inozemstvu”.
Upita li ga se kako je biti poduzetnik u Hrvatskoj, a kako u Njemačkoj, odgovorit će: “U Hrvatskoj svaki dan počinje novim problemom, a u Njemačkoj novim projektom”.
– Loša strana nas u Hrvatskoj je što sami sebi otežavamo. Kada nam dolaze strani investitori, podrazumijeva se da je sve u redu, dok mi sami svojim ljudima ne vjerujemo. Takav nam je mentalitet. Član sam njemačkog gospodarskog senata, tamo se Nijemci udružuju da bi bili jači, a mi se režemo na ulice. U Njemačkoj je uvijek na prvome mjestu javni interes i kroz to, kao i organizacijom velikih sustava, probijaju se i male tvrtke. Kod nas je to jako, jako komplicirano – nadovezuje se.
Treba se izboriti
Što ga onda motivira da i dalje posluje u Hrvatskoj i bori se s vjetrenjačama te, primjerice, deset godina pokušava ishoditi dokumentaciju za jedan projekt?
– Zato što se osjećam Hrvatom, to je broj jedan. Lako je popustiti, no treba se izboriti. Trenutačno radim na tome da bih nekoliko ozbiljnih njemačkih kompanija doveo u Hrvatsku, a interesa ima – najavljuje.
A što će im reći, što ih to čeka u našoj zemlji?
– Isto što i oni za sebe kažu: da smo najbolji! To nije prijevara, mi smo doista zdrava država, što je najbolje pokazala pandemija koronavirusa u posljednja dva mjeseca – da, možda nemamo previše, ali imamo svega pomalo te možemo i samostalno funkcionirati. Sigurna smo zemlja, što je za investitore izuzetno važno, i s velikim potencijalima, samo da još malo poradimo na svom mentalitetu i mislim da imamo velike šanse za uspjeh – optimističan je ovaj poduzetnik.
Kako trenutačno stoje stvari, daleko mu je jednostavnije raditi u Njemačkoj.
– Nije mit, zaista je tako! Ovdje se sve u startu postavi kao da ne možete riješiti pa se onda borite. Evo primjera, direktor njemačkog gospodarskog senata ponudio mi je da se za njihove novine, koje izlaze u 35.000 primjeraka i dobivaju ih poduzetnici, prezentiraju Hrvatska i moja tvrtka u Njemačkoj, kako bi je njemački poduzetnici mogli koristiti za usluge u našoj zemlji. Da nama to netko radi u Hrvatskoj, skupo bi nas stajalo, a u Njemačkoj nismo platili ništa jer se gleda interes tvrtke. Ne propitkuje se zašto su danas dali tu priliku meni, ili sutra nekome drugome, iako je možda jedna stranica 15.000 eura. Jednostavno je, uvijek je odluka na jednome, izabrali su me jer sam im u tome trenutku bio zanimljiv. Kod nas je problem što nitko ne odlučuje, svi se boje odlučiti da ne bi sutra bili prozvani. Iako, i kod nas se situacija posljednjih godina mijenja, sve je dostupnije, ali uvijek morate paziti – uspoređuje.
Što hrvatski gospodarstvenici trebaju promijeniti da bi bili uspješniji?
– Mislim da se u posljednje vrijeme dosta truda uložilo u prezentaciju hrvatskog gospodarstva prema van. Osnovni nam je problem što smo jednostavno premaleni da bismo se nametnuli na ozbiljnom europskom i svjetskom tržištu. Koliko sam primijetio, naše se tvrtke u posljednje vrijeme usmjeravaju na traženje partnera i zajednički nastup, što je, po meni, jedini način da postanu vidljivije i konkurentnije – rezimira naš sugovornik.
Pandemija koronavirusa usporila je i Petričević grupu, čije je poslovanje velikim dijelom vezano za morski turizam. No njezin vlasnik nema katastrofična predviđanja, za razliku od niza drugih ugostitelja i hotelijera.
Stalno sam na putu
– Očekujem da će u srpnju, kolovozu i rujnu promet biti na nekih 60 do 70 posto od prosjeka za te mjesece. Sreća nam je što smo blizu Europe, dobro stojimo u situaciji s koronavirusom, a velik broj naših posjetitelja vezan je za Hrvatsku prijateljskim i rodbinskim odnosima. U ovo koronavrijeme najvažnije je povjerenje, a naši ga gosti imaju i vjerujem da će prije odabrati nas nego neku drugu destinaciju. Nisam pesimističan, to sigurno! Vratio sam se s puta u Njemačku prije tjedan dana, Hrvatska je tamo prisutna, prezentira se, pa očekujem porast turista od 1. srpnja – prognozira.
Iako priprema velike investicije na jadranskoj obali, Damir Petričević istodobno razrađuje velike poslovne planove i za svoj Osijek.
– Pripremamo rješenje uređenja središta grada. Pokraj sadašnjeg pansiona Strossmayer prolazila bi ulica. Dobili smo, ukratko, lokacijsku informaciju za podzemnu garažu, prizemlje s galerijom i četiri kata. U planu nam je, tako, napraviti galeriju Strossmayer u sklopu koje bi bio hotel. Grad Osijek, inače, planira produžiti Starčevićev trg pa bi gosti iz hotela izlazili ravno na njega. Prometovalo bi se, pak, novom ulicom – otkriva Petričević, koji je već u pregovorima s Gradom Osijekom. Pansion bi se, naime, rušio i na njegovome mjestu osvanuo bi novi hotel, s minimalno četiri plus zvjezdice, i prvi bi u Osijeku imao podzemne garaže.
Uz posao, Petričević se konstantno obrazuje i stječe dodatna znanja. Ni to se baš nije još uvijek ukorijenilo u hrvatskome poslovnom mentalitetu...
– Jednostavno, kada krenete, otvaraju se novi putovi, zahtjevi, potrebe, tako da se moramo prilagoditi. Ako želimo opstati, moramo raditi na sebi – poručuje.
Često je na putu. Pregazio je lani automobilom približno 125.000 kilometara, a tu, naravno, ne računa letove avionom. Protekle je godine 80 posto vremena proveo u Hrvatskoj, a 20 posto u Njemačkoj. Tvrtka se u toj zemlji, očito, može voditi i bez konstantne prisutnosti vlasnika, a bi li se usudio hrvatsko poduzeće ostaviti na dulji rok?
– U tom pitanju je i odgovor – smije se on. Jer uvijek iskrsnu neki novi problemi..
.....još jedan....koliko bude USKOK-u trebalo da mu uskoči u dvorište,a možda i ne,ako ubaci darove na pravo mjesto.....