Hafiza Richany dolazi iz Venezuele, Şeniz Berk iz Turske, Anat Yehuda iz Izraela, Karine Karibian Filipović iz Velike Britanije, Roberta Montebelli iz Italije, Nikki Pavlina iz Gvajane... Svaka od njih sa svojim, drugačijim putem, životnom pričom i podrijetlom, ali sve se redovito vikendom okupe na kavi u omiljenom kafiću u centru Zagreba. Jer zajedničko im je upravo to da je njihov život, bez obzira na to odakle su došle, sada u hrvatskoj metropoli. Ta ih je činjenica i spojila, a upoznale su se u Međunarodnom klubu žena u Zagrebu koji već više od 20 godina okuplja strankinje sa zagrebačkom adresom.
Iz 50 zemalja svijeta
Na čelu kluba s više od 230 članica trenutačno je predsjednica Hafiza Richany, Venezuelka koja već tri godine živi u Hrvatskoj. Njezin je suprug, naime, tada preuzeo mjesto voditelja ureda Svjetske banke za Hrvatsku i Sloveniju te su se preselili u Zagreb iz Jakarte, glavnog grada Indonezije. Prije toga su pak živjeli u Hondurasu, pa Turskoj...
– Posao je mog supruga takav da se redovito selimo, prošli smo već pola svijeta, teško mi je i prisjetiti se uopće gdje smo sve živjeli – govori Hafiza Richany, koja već zna da će za godinu dana Hrvatsku zamijeniti Poljskom.
Napominje i kako je pronalaženje međunarodnog kluba žena uvijek prvo što učini kad dođe u novu državu. Takve udruge postoje svuda u svijetu jer je riječi o iznimno bitnim udruženjima za strankinje. Pomažu im da se što bolje i što brže snađu u novoj sredini.
– Ma koliko neka zemlja bila otvorena, uvijek se u početku osjećate kao stranac. Nikoga ne poznajete, ne znate kome se obratiti i osjećate se zapravo izgubljeno. Ovakva su udruženja tada od neizmjerne pomoći jer okupljaju osobe koje su se našle u sličnoj situaciji te su si međusobna podrška – objašnjava Hafiza Richany, a njezine riječi potvrđuju i ostale članice kluba.
Neke od njih u Zagreb su se preselile također zbog suprugova posla, a neke i radi vlastite karijere. Tako je, primjerice, suprug Şeniz Berk iz Turske veleposlanik Centra za sigurnosnu suradnju u Hrvatskoj, a Roberte Montebelli iz Italije predsjednik uprave Banke Kovanica. Mnogo je i onih žena, poput Anat Yehude iz Izraela i Karine Karibian Filipović iz Velike Britanije koje su u Hrvatsku stigle jer su baš ovdje pronašle ljubav.
– Moj je suprug Hrvat, a upoznala sam ga dok smo oboje bili na školovanju u inozemstvu. Zaljubili smo se i vjenčali i tada sam odlučila doći za njim u njegovu domovinu – govori Karine Karibian Filipović, koja se u Zagreb preselila iz Velike Britanije, a inače je armenskog podrijetla. Jedna je od sedam prvih članica kluba koje su ga i osnovale 1994. godine. S vremenom se on širio, a danas okuplja žene iz više od 50 različitih zemalja svijeta. I dok mnoge daleke države u Hrvatskoj i dalje zvuče egzotično, članice kluba napominju kako u velikim svjetskim gradovima ima toliko puno stranaca iz najrazličitijih dijelova svijeta da se zapravo i ne primjećuje da je netko drugačiji.
– Hrvati su jako topli, srdačni i dragi, no ovdje je ipak još uvijek relativno malo različitosti. Kada hodate gradom, više-manje su svi jednaki – govore ove žene koje ističu kako je zato njihov klub spoj najrazličitijih kultura i zato za sebe vole reći kako su – svijet u malom.
No u svakom međunarodnom klubu veliku ulogu imaju i “domaće žene“, pa tako su članice i Hrvatice. Neke od njih su se u domovinu vratile nakon duga izbivanja u inozemstvu, neke su se školovale ili rade u internacionalnom okruženju, a neke jednostavno žele pomoći strankinjama da se prilagode.
– Godinama sam živjela u Monte Carlu i, kada sam se vratila, osjećala sam se pomalo kao strankinja iako sam ponovno bila u svojoj zemlji. Tada sam pronašla ovaj klub koji mi je pomogao da se bolje prilagodim ponovnom životu u Zagrebu – objašnjava Jasenka Bohaček Knežević, koja sada već 18 godina živi u Zagrebu, ali i dalje aktivno djeluje u klubu koji joj je, kaže, poput druge obitelji.
Slična je i priča Gordane Rubčić, koja je nakon 14 godina života u Njemačkoj navikla na multikulturalno okruženje te se na ovaj način nastavila družiti sa strankinjama. Andreja Milović iz SAD-a ima pak hrvatsko podrijetlo, pa joj je klub zapravo pomogao da bolje upozna svoju zemlju nakon što se sa suprugom odlučila doseliti u Hrvatsku. Jer, osim što se žene u klubu druže, redovito organiziraju različita događanja. Tako putuju po zemlji kako bi je bolje upoznale, imaju predavanja o znamenitostima, uče jezik, a čak se i informiraju o hrvatskim proizvodima kako bi znale što kupovati.
– Na svaku se novu kulturu potrebno naviknuti. Čak i meni, iako sam živjela posvuda, pa čak i unatoč tome što su Latinoamerikanci i Hrvati pomalo slični, temperamentni i sličnog pogleda na svijet – napominje predsjednica kluba Hafiza Richany, koja ističe kako joj se kod Hrvatske posebno sviđa što je život poprilično okrenut moru i obali, jednako kao i u Venezueli.
Upravo joj je zato Dalmacija najdraži dio Hrvatske, a oduševila ju je i mediteranska kuhinja jer bolje pripremljenu ribu, kaže, nije nigdje probala. Upoznavanje lokalne kulture strankinjama je izrazito važno i sve vrlo brzo zavole Zagreb.
Dodaju čak kako se toliko trude naučiti ga da sigurno znaju nekoliko tajni koje su i lokalcima nepoznate. Ono što Hrvati najviše u zemlji moraju cijeniti jest, smatraju, sigurnost.
Važan humanitarni rad
Iako klub primarno okuplja žene, one u svoje brojne aktivnosti uključuju i muževe, ali i ostale članove obitelji, pa tako imaju i dječji te klub za bebe. Tako je cijela obitelj Nikki Pavline uključena u klub, što joj je posebno važno jer im je svima bio cilj upravo upoznati se s Hrvatskom i njezinim običajima.
– Moj je suprug podrijetlom Hrvat te smo se stoga iz Engleske, gdje smo živjeli, odlučili preseliti u Zagreb s djecom da svi naučimo jezik i običaje njegove domovine. Sada nam se svima toliko sviđa ovdje da više nitko ne želi otići. Već smo tri godine u Zagrebu i planiramo ostati – govori Nikki Pavlina, inače rodom iz Gvajane. Jako joj je važan, kaže, i humanitarni rad udruge, na koji su sve članice iznimno ponosne. Na taj način pokušavaju, kažu, barem dio dobra vratiti zajednici koja ih je prihvatila.
– Većina žena u klubu ili naši muževi imaju dobro plaćene poslove i stoga nam je jako važno humanitarno djelovanje. Na taj se način pokušavamo odužiti zemlji u kojoj živimo na gostoprimstvu – govori predsjednica kluba, čije su članice u posljednjih 20 godina rada u Hrvatskoj donirale gotovo šest milijuna kuna. Iznos iz godine u godinu raste kao što raste i broj članica, pa se tako sada već popeo na 500.000 kuna godišnje. Imaju čak i poseban odjel unutar kluba zadužen za donacije.
– Primamo jako puna pisama ljudi koji su čuli za nas i traže pomoć. Mi svakoga mjeseca odaberemo neku udrugu kojoj namijenimo manju donaciju, a jednom godišnje imamo i veliku akciju – objašnjava Jasenka Bohaček Knežević, koordinatorica kluba za dobrotvorne aktivnosti. Članice uvijek zajedno odlučuju kome će donirati sredstva te na samo mjesto odlaze vidjeti i razgovarati s osobama koje su od njih tražile pomoć kako bi znale da će ona otići u dobre ruke.
Njihova je najveća godišnja akcija božićni sajam na kojemu skupe i nekoliko stotina tisuća kuna. Ove će se godine održati 4. prosinca na Zagrebačkom velesajmu, a skupljeni novac donirat će Dječjem vrtiću Vladimira Nazora i Glazbenoj školi Brune Bjelinskog u Daruvaru te Udruzi SO DO EL Sistema. Novac se na sajmu skuplja tako da svaka članica kluba prodajom suvenira ili delicija koje je sama pripremila predstavlja svoju zemlju. Sajam se održava od samog osnutka kluba, a s vremenom se toliko proširio da ga u nekoliko sati posjeti gotovo 10 tisuća ljudi.
– Na sajmu se predstavljaju i veleposlanstva te je pripremljen i kulturni program. Zapravo je riječ o danu u kojem se mi želimo predstaviti Zagrepčanima te unijeti malo različitosti u svakodnevicu – ističe Hafiza Richany te dodaje kako će na sajmu i ona sama predstaviti Venezuelu, i to specijalitetom koji se naziva arepas. Kako kaže, i ona želi Hrvatima pokazati koliko su strane delicije dobre, kada su je već Dalmatinci osvojili pripremanjem ribe.
