28.03.2019. u 15:52

Siguran sam da povijest nije učiteljica života, ali je vrlo temeljit priručnik o korupciji, koji u svojoj preambuli navodi ne samo da svi mogu biti korumpirani, već da korumpirati moraju i oni najveći

Ljudski je rod nastao mimo bilo kakva plana i demografske strategije Jahvina resornoga ministarstva. Da mu je bilo nakanom stvoriti čovječanstvo, to bi zasigurno i učinio. Ali nije. Dvije jedinke u edenskome spa-resortu, muškarac i žena, bile su mu posve dovoljne. Usput, uvijek se iznova valja prisjetiti razvidne činjenice da je čovjek stvoren na Božju „sliku i priliku”, koja uključuje kako dvodimenzionalni privid tako i 3D punoću. Umjesto da se vjekovima naklapa kako je Bog Otac stanovita neshvatljiva i vječna energija, trebalo bi se upitati zašto je od svih životnih oblika odabrao baš taj čovjekoliki?

Kad bismo se samo na trenutak mogli premjestiti iz nedodirljivog nam antropocentrizma, uvidjeli bismo da su svaka jarebica ili tigar ljepši i skladniji od Miss svijeta i Mistera univerzuma. Uglavnom, to dvoje bogolikih i bezbrižnih ljenjivaca palo je u napast ne sličiti svojemu Tvorcu samo slikom i prilikom, već i time da umiju razlikovati dobro od zla. Sva sreća da nisu blagovali i s onoga drugog zabranjenog drva vječnoga života, jer izostala bi kazna rađanja u mukama i krvi te nikoga od nas danas ne bi bilo. Osvetničkim izgonom iz raja nastalo je i prvo ljudsko poduzetništvo, znatno prije najstarijega zanata, a zove se korupcija. Bijesnoga je Tvorca trebalo podmititi ugodnim mu žrtvama. I tako je nastao i prvi poduzetnički sukob.

Prva ljudska drama, ljubomora, bijes i mržnja koje su učas doveli do novoga velegrijeha, a zove se ubojstvo, i opet je korupcijskog korijena. Dvojica braće, isto mito, jednak iznos, jednaka tranša, a jednu se blagonaklono prihvati, a drugu se bez objašnjenja odbije. Poučak se sažeo u latinskoj poslovici „si duo faciunt idem non est idem”, „ako dvojica čine isto, nije isto”, što prevedeno u naputak protokola za korupciju glasi, „da bi uspio, moraš dati više od konkurencije”. Drevna korupcija biblijskih pradavnih vremena bila je čista i jasna. Jahve se uopće nije pretvarao da odolijeva korupciji, pače postavljao je čvrsta pravila i jasne zahtjeve: bikove, ovce, koze, golubove i grlice / Stari zavjet, 3. i 4. Mojsijeva /.

A tu je i dodatni naputak za buduća stoljeća; kada korumpiraš, nije dovoljno samo platiti, nije dovoljno moćnoga samo poštovati i priznavati mu status, moraš mu milijun eura uručiti s radošću. Moćnik kojeg potplaćuješ očekuje tvoje oduševljenje tim činom, a ne samo rutinu. I zato se korupciju ne može zvati najstarijim zanatom, jer radost se u zanatu ne očekuje, već kao što smo napomenuli – poduzetništvom. Kad su Izraelci prispjeli u kanaansku zemlju, tamošnji su žitelji svoju djecu žrtvovali Moleku iliti Molohu, da bi Jahve svojima priprijetio da će svakoga tko bude isto tako činio smjesta pogubiti. I to ne stoga što mu je bilo žao nevine dječice, jer kako navodi i opet 3. Mojsijeva, „jer je takav okaljao moje sveto mjesto i oskvrnuo moje sveto ime”. Prevedeno u protokol korupcije to znači, „pokušaš li podmiti pogrešnoga, pravi ti to neće oprostiti”.

Siguran sam da povijest nije učiteljica života, ali je vrlo temeljit priručnik o korupciji, koji u svojoj preambuli navodi ne samo da svi mogu biti korumpirani, već da korumpirati moraju i oni najveći. Španjolski kralj Karlo Peti, najmoćniji čovjek onoga doba u čijemu kraljevstvu sunce nikada nije zalazilo, prigodom pranja ruku pred blagovanje, ljubavnici francuskoga kralja Franje Prvog, vojvotkinji Duchampes, ispustio je u posudu dragocjeni prsten ne bi li pomogla njegovim državničkim nakanama protiv njezina ljubavnika. Jedan sporedni lik u remek-djelu Lawrencea Durrella „Aleksandrijski kvartet”, točnu sam mu dužnost zaboravio kao što je red zaboravljati beznačajne činovnike bez obzira na to koliku moć za trajanja mandata imali, odlučuje hoće li ti brata, oca, prijatelja, rođaka sutra pogubiti ili pustiti na slobodu.

Gospodin je znan kao kolekcionar rijetkih izdanja Kurana i samo s najavom da mu jedno takvo izdanje donosiš, možeš istoga časa k njemu, a inače ne možeš nikada. S radošću te primi, ti mu dadeš knjigu, a on kaže da časkom mora u svoju biblioteku provjeriti nalazi li se to izdanje već u njoj ili ne. Donositelj knjige sa zebnjom iščekuje provjeru te, ako se kolekcionar vrati praznih ruku i priopći da mu je upravo to izdanje nedostajalo, može odahnuti jer brat će mu sutradan na slobodu. No ako se vrati s knjigom u ruci i viješću da to izdanje na žalost već ima, znaj da će ti brat sutra visjeti. A riječ je zapravo samo o tome je li donositelj izdanja u knjigu stavio dovoljno čekova, mjenica, dionica i krupnih novčanica. I ceterum censeo?

Naime, kakve veze cijela ta pripovijest o korupciji od Kaina do Moloha, od Karla Petoga do egipatskoga činovnika ime veze s nama? Nema nikakve. Jer u nas korupcije nema. Znam kako će čovjek na ovo skočiti jer ponekad tutne prometnom sto kuna da mu oprosti koji promil, utrapi liječniku pršut, primetne koji euro na šalteru da ne mora triput dolaziti po potvrdu. Ali sve to skupa samo je za siromašni živalj bolni obol i može se zvati tek mitom, ali ne i korupcijom. Korupcija je mito, ali u golemim razmjerima, zločin za koji i dan-danas u Kini ubijaju na stadionima.

Govoreći o hipokriziji, već sam pisao da je ona znak zdravlja jednoga društva, jer svjedoči o tome kako je kritična masa čestitosti toliko velika da se hulje moraju pretvarati kako to nisu. S korupcijom nije isto, ali je slično. Postojanje korupcije u jednome društvu znači da je to društvo svjesno da korupcije uopće ima. Potom da umije razlikovati što korupcija jest, a što nije, a to sve je preduvjet da bi se protiv nje uopće moglo boriti. S korupcijom je kao i s cjepivom. Ubrizgaju ti male doze da bi organizam stekao imunitet i umio se oduprijeti velikoj najezdi. Pa zašto onda neki neupućeni koliko i zlonamjerni spominju neke zastrašujuće milijarde kuna, gotovo četvrtinu državnoga proračuna, koje proguta taj kanaansko hrvatski Moloh koji uopće ne postoji? Korumpirati znači kupovati ljude privatnim novcem. U nas se sve to naveliko čini.

Ali javnim novcem. Pripravku zvanom korupcija nedostaje, dakle, glavni sastojak i zato ga se tim imenom ne može ni nazivati. Ako se korupcija u Hrvatskoj ikada pojavi, bit će to dobar znak.

Pogledajte video usporedbe Hrvatske i Slovenije:

Ključne riječi

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije