U jednom stanu u Bjelovaru u ljeto 2020. godine izbio je strašan požar koji je umalo bio koban za mladu majku Helenu Rubil i dvoje njezine djece. Vatra ih je u trenutku doslovno zatočila na drugom katu zgrade. Iako su susjedi reagirali brzo te su donijeli ljestve kako bi ih kroz prozor izbavili iz buktinje, ispostavilo se da su jedine ljestve koje su tada imali prekratke te ne mogu dosegnuti do drugog kata. Vatra je bila neumoljiva, brzo se širila stanom te je za mladu obitelj svaka sekunda mogla biti i posljednja.
Svjestan da vremena za čekanje više nema, Indijac Biju Raveendran, koji je stanovao u prizemlju te zgrade, odlučio se za gotovo akrobatski čin na kakav se ni vješti filmski kaskaderi možda ne bi odvažili. U Hrvatskoj je tada bio tek 18 mjeseci, nije još svladao jezik, no ipak se uspio nekako sporazumjeti sa susjedima koji su potom podigli ljestve što su više mogli te su ih tako držali, a 41-godišnji Biju se, vješto i bez imalo straha, po njima popeo do stana na drugom katu, iz kojeg su kuljali dim i plameni jezici. Iako na doslovno vrlo nestabilnom terenu, uspio je održavati ravnotežu te je iz stana u plamenu uzeo prvo dijete i s njim u naručju spustio se niz ljestve, a potom se vratio po drugo dijete i na kraju po njihovu majku Helenu. Bio je to podvig koji je zadivio Bjelovarčane. "Na sreću, svi su dobro, a ovo nesebično djelo učinio bi svatko", rekao je tada novinarki Večernjaka skromni Biju, koji je tada dijelio smještaj s još dvojicom Indijaca iz rodne mu Kerale.
Državu na samom jugozapadu Indije napustio je još kao dječak te je već sa 16 godina krenuo u svijet, trbuhom za kruhom. Prva stanica na njegovu trnovitom putu bila je Saudijska Arabija, a zatim Katar, Brunej, Singapur, Abu Dhabi... Radio je i na Jugu Afrike, u Johannesburgu, a onda ga je 2019. put doveo u Hrvatsku. Prije no što je, u potrazi za poslom, došao u Bjelovar, radio je u Rijeci i Sisku na brodogradilištu i u rafineriji, jer struka su mu cjevovodi naftnog postrojenja.
U potrazi za boljim sutra život ga je vodio kroz brojne avanture i nepredvidive situacije. U vrijeme korone prolazio je i kroz osobnu krizu, jer u stranoj je zemlji ostao bez posla. Kada je konačno uspio pronaći drugi posao u Bjelovaru, zbog teške alergije na drvo i piljevinu morao je prestati raditi, što je značilo da cijela njegova obitelj, a u Indiji je ostavio kćerkicu, suprugu i roditelje, ostaje bez ikakvih prihoda.
VEZANI ČLANCI:
Još 2020. godine Biju je u Hrvatskoj sve svoje troškove podmirivao s tisuću kuna, a sve ostalo slao je svojoj obitelji u Indiji. Jedna kuna je, kako je tada računao, deset rupija, a za deset rupija svi iz njegove obitelji imali su jedan obrok. – Teško mi je bez njih, ali bolje je ovako, oni nisu gladni, žive normalno. Zapravo, u našim obiteljima samo stariji žive u svojim domovima, mi mlađi primorani smo tražiti zaradu svuda po svijetu – rekao je prije četiri godine Biju pokazujući ponosno slike svoje kćeri i supruge.
Kada je te 2020. u Hrvatskoj ostao bez posla, sve o čemu je tada sanjao bio je posao u Njemačkoj. No četiri godine nakon hrabrog čina Indijca velikog srca ipak smo pronašli u Hrvatskoj. U međuvremenu se iz Bjelovara, u kojem je preko noći postao heroj, u potrazi za poslom preselio u Dugo Selo. No sada već polako broji svoje posljednje dane u Lijepoj Našoj. Naime, krajem ovog mjeseca odlazi u Sloveniju, a potom dalje na zapad. Dugo sanjani san o poslu u Njemačkoj za samo nekoliko tjedana za Bijua će postati stvarnost.
– Pokušao sam još prije tri godine pronaći posao u Njemačkoj, no zbog pandemije svi su moji planovi tada propali pa sam, čim je to bilo moguće, otišao kući, svojoj obitelji u Indiju. Sada sam ponovno u Hrvatskoj, na šest mjeseci, no ovdje, na žalost, više nije isto kao kada sam tek došao. Posla nema, sve ga je teže pronaći, cijene su vrtoglavo skočile, a plaće se nisu povećale. Iako jako volim vašu lijepu zemlju i ljude, koji su doista dobri, život u Hrvatskoj sada je preskup, stoga je, nakon pet godina, srpanj 2024. moj posljednji mjesec rada u Hrvatskoj – kaže nam Biju, koji 27 godina radi kao zavarivač, a trenutačno taj posao obavlja u Ini, na naftnim poljima.
VEZANI ČLANCI:
Skromni čovjek iz zemlje s drukčijim običajima i kulturom, ali i iz države Kerala, koja je, na nekoliko internetskih stranica, proglašena najljubaznijom u Indiji, kaže da je njegova zemlja siromašna, ali njemu beskrajno lijepa. – Od malih nogu nas uče poniznosti i ljubaznosti. Morate biti pošteni i dobri da biste bili u milosti. Prema meni nisu uvijek svi bili dobri i nerijetko su me poprijeko gledali, ali opraštam im i ne ljutim se ni na koga. Vjerujem da im izgledam čudno i da govorim čudno, ali da me upoznaju, promijenili bi mišljenje – kaže Biju dodajući kako u ovih pet godina boravka u Hrvatskoj nikada nije doživio baš nikakvu neugodnost. Sada, nakon ukupno 29 godina rada u ni sam više ne zna koliko sve zemalja i gradova širom svijeta, još nije vrijeme za mirovinu, no svjetlo na kraju tunela ipak se vidi.
– Moja kći jedinica sada ima 16 godina i završila je desetogodišnje obrazovanje te će uskoro i ona početi raditi, a ja ću se konačno moći malo odmoriti – kaže vrijedni Indijac, koji mukotrpno radi od svoje šesnaeste godine. Novi posao u Njemačkoj već ga čeka, a nakon što tamo odradi godinu dana, ushićeno kaže: "Vraćam se konačno svojoj kući, u Indiju!"
FOTO Pogled iz zraka na zloglasni Goli otok: Bijeg odavde je nemoguć, tijela bi odmah progutalo more
