- Nisam se nijedanput susreo sa Sadamom, ne znam otkud te priče, ali nekoliko sam puta boravio u Iraku kao predstavnik proizvođača voća iz cijele Jugoslavije - priča Jure Klarić, direktor bivšega "Voća", a sada vlasnik privatne tvrtke, koji se prisjeća da su i luku Umm Qasr, koju su već zauzele američke snage, sagradile tvrtke s područja bivše Jugoslavije.
Osamdesetih godina, sve do početka iračko-iranskoga rata, Irak je bio visoko na listi zemalja s kojima je SFRJ razvila unosne poslove. Godišnja je razmjena dosezala i četiri milijarde dolara, a uoči iračkog napada na Iran tu je zemlju moralo napustiti oko 100.000 radnika iz bivše Jugoslavije. Hrvatskim su tvrtkama u toj raspodjeli pripali veliki infrastrukturni i građevinski projekti, a Klarić je kao mlad direktor bio nositelj posla za uvoz datulja iz Iraka.
- U to vrijeme radio sam s Izraelom i Iranom, ali zbog toga mi u Iraku nisu pravili nikakve probleme, iako je bilo pravilo da nije poželjna nijedna osoba koja radi s Izraelom. Za svakog posjeta odredili su nam pratnju, ali mogli smo se slobodno kretati i u poslu postupati prema poslovnim načelima. Kad sam se povukao iz posla, više sam imao problema kod kuće. Iračani naprosto nisu mogli udovoljiti kvaliteti, a jedino voće koje su nam nudili za razmjenu bile su datulje - priča Klarić.
- Poduzetnici nisu mogli do Sadama. Koliko znam, nijedan od poslovnih ljudi nije mogao kontaktirati s njim. Najviša politička razina do koje se moglo doći bili su pomoćnici ministara - dodaje Klarić, koji veli da bez obzira na milijune dolara od nafte, Irak nije mogao ustrojiti uspješno gospodarstvo, jer nije ulagao u menadžment, a teško se mijenjao i mentalitet stanovništva.
- Gradile su se najmodernije farme, sa suvremenim tehnologijama, ali nakon dvije, tri godine sve je propadalo. Irak je bio idealan za poljoprivrednu proizvodnju, ali nije bilo načina da se ona uspješno organizira, niti su se među stanovništvom razvile radne navike. Bio je toga svjestan i Sadam, koji je na kraju uvezao u državu felahe, seljake iz Egipta, kojima je dao zemlju i kredite i oni su s vremenom stasali u srednju klasu koja je držala iračko gospodarstvo - priča Klarić.
Bez obzira na to što su u vrijeme iračkog procvata hrvatske tvrtke, zajedno s drugim jugoslavenskim poduzećima, dominirale u Iraku, Klarić ne očekuje da će moći značajnije sudjelovati u obnovi zemlje.
- Pobjednici će o tome odlučivati. Amerikanci nisu ušli u rat zbog Sadamove diktature, već radi nafte - kaže Klarić, čovjek koji se može svrstati među one koji zasigurno imaju ponajviše iskustva u poslovanju s iračkim režimom..
Ljubica Gatarić
