Ni deset godina nakon početka rata u Siriji potpuni mir još uvijek nije na vidiku unatoč tome što je predsjednik Sirije Bashar al-Assad oko 90 posto teritorija, izuzev provincije Idlib, danas glavnog uporišta džihadista, vratio pod svoju kontrolu. Koronavirus je iz fokusa istisnuo Siriju pa se o tom sukobu gotovo više i ne govori. No jučer je u ruskom Sočiju počeo dvodnevni summit na kojem Rusija, Turska i Iran pregovaraju o novom sirijskom ustavu i budućnosti zemlje. Sirijci ne očekuju puno od ovih pregovora i ne vjeruju da će im oni donijeti trajni mir. Sirijci danas vode svakodnevnu borbu za život i opstanak jer rat je uzeo danak i uništio gotovu čitavu sirijsku ekonomiju.
Šteta 950 milijardi eura
Zemlja koja prije rata jedina na svijetu nije imala vanjskoga duga danas grca u problemima zbog teške inflacije koja je prouzročila glad velikog broja stanovnika. Prema procjenama, rat u Siriji prouzročio je štetu od oko 950 milijardi eura. I dok se Sirijci svakodnevno bore za komad kruha kako bi preživjeli, u Siriji se uz regionalne sukobljavaju i interesi Istoka i Zapada. S jedne strane Rusija želi da se uspostavi potpuni mir i da Siriju etablira kao svoje strateško ishodište na Bliskom istoku, dok Turska pod svaku cijenu želi zadržati teritorije koje je okupirala pod izlikom borbe protiv kurdskog terorizma, a riječ je o sjeveru Sirije gdje većinom žive Kurdi.
Indikativno je da je Saudijska Arabija na području Sirije izgubila utjecaj, poput mnogih zaljevskih zemalja koje su financirale džihadiste, i nema u rukama jake adute jer su i opozicija i džihadisti poraženi. S obzirom na to da se Sirija nalazi na izrazito važnom strateškom položaju, i Amerikanci otvaraju svoju vojnu bazu u toj zemlji pokušavajući na taj način parirati Moskvi i Putinu. Američka baza nalazi se na tromeđi s Irakom i Turskom, u regiji Hasakah, blizu naselja Ain Dawar. Naime, američke snage su u siječnju prebacile nekoliko stotina vojnika iz Iraka svoju novu bazu u Siriji, na područje najvećeg sirijskog naftnog polja Al-Omar u regiji Deir ez-Zor. SAD od rujna prošle godine povećava svoje baze na sjeveroistoku Sirije, a na sjeveroistok Sirije svoje vojne snage dodatno prebacuje i Rusija, i to u grad Qamishli.
Da je Sirija postala poprište sukoba između interesa čitavog svijeta, dokazuje i gotovo svakotjedno izraelsko bombardiranje Sirije, i to, kako Izrael tvrdi, bombardiranje položaja iranske paravojne formacije i baze iranske Revolucionarne garde, kao i njihova skladišta naoružanja. No evidentno je da Iran potiho ima daleko jači utjecaj na Siriju, pa čak veći i od Rusije, s obzirom na to da su Iranci od početka pomagali režimu Bashara al-Assada, financijski, ali i u naoružanju.
Čak je zahvaljujući Irancima i generalu Sulejmaniju veliki dio teritorija Sirije oslobođen, npr. Istočna Guta, Homs, Palmira... Iranska podrška i pomoć Siriji nije iznenađenje s obzirom na njihovu ideologiju i doktrinu jer glavni cilj Irana je uništenje izraelske države. S obzirom na to da imaju jaku silu u Libanonu, libanonski Hezbollah, i sada u Siriji, vjeruju da će im taj cilj biti lakše ostvariti.
Što će promijeniti Biden
Ono što se svi pitaju hoće li se promijeniti išta u američkoj strategiji za Siriju nakon što je novi predsjednik Joe Biden zaprijetio Saudijskoj Arabiji zbog zločina u Jemenu. A Europsku uniju zanima jedino humanitarna katastrofa koja je proizašla iz beskrajnog rata
Da da sad vidimo dije istina.Tako je bilo i sa Libijom dvi zemlje koje nisu imale duga .Libija pravila polja od pustinje. Svatko ko je stupa u bracnu zajednici imao je stan plus pedeset tisuca dolara bespovratno Sta kazu prijatelji Sirije slomit razrusit .U Libiji vladaju divlja plemena.Kazu Rusi nasa greska sto se nismo umjesali u taj sukob i podrzali Gadafija.Sad nebi bilo izbjeglica u Europi.Hvala rusiji sto spasi Siriju i Asada turke treba protjerat iz Sir Libije. Sta kazu domaci Amerik.anci nigdi nikog u rupi