Umjesto Dostojevskog, Balzaca, Krleže, ovdje se posuđuju trimeri, kosilice, bušilice, lopate, grablje, sjekire... Iskaznice nema, a članarinu ne plaćaju pripadnici romske nacionalnosti i socijalno ugroženi građani, dok će zaposlene godišnje članstvo stajati 200 kuna, a umirovljenike 50. Ovo je jedinstveno mjesto u Hrvatskoj – "knjižnica" alata. Ideja o tome sinula je Dušku Kostiću, predsjedniku Udruge romskog prijateljstva Luna iz Beloga Manastira u Baranji.
– Jedan prijatelj i ja vidjeli smo na internetu nešto slično u SAD-u. Ovo je prva "knjižnica" alata u Hrvatskoj, ali i u Europi – napominje Kostić.
Belomanastirci ovdje mogu svakodnevno svratiti od 9 do 12 sati i posuditi ono što im je potrebno za popravak u kući ili radove u vrtu. Na policama ove "alatnice" nalazi se 256 različitih vrsta, odnosno 1300 komada alata.
– Naravno da tu nije kraj. Planiramo kupiti miješalicu za beton, još veće ljestve, ali i građevinsku skelu – nabraja Kostić.
Kontrola na terenu
"Knjižnica" alata otvorena je u gradskom prostoru, a Luna ga je dobila na korištenje idućih deset godina. U njoj trenutačno četiri obučena volontera rade na izdavanju i povratu alata. Svaki korisnik prilikom posudbe dobiva broj, upisuje se u knjigu "zaduženih" te stavlja svoj potpis.
– Ljudi se većinom alata znaju služiti, ali smo mi ovdje da im pokažemo, uputimo i odgovorimo na njihova pitanja ako imaju kakvih nedoumica kako se nekim alatom rukuje – kaže volonter Dejan Bajić.
Kao i u pravoj knjižnici, i ovdje postoje pravila ponašanja koja treba poštovati. Dok se najsloženiji, ali i najtraženiji alat, poput motorne pile, može posuditi na dva dana, jednostavniji, kao što su motike ili lopate, smiju se zadržati i do pet.
– Tako omogućavamo da se alatom koristi što više ljudi. Naravno da im je moguće i produljiti posudbu, ali nam onda to moraju javiti. Ne želimo da se skuplji alat zloupotrebljava i iskorištava, odnosno dalje iznajmljuje, pa imamo čak i ljude na terenu koji to kontroliraju. Zasad nismo imali nikakvih problema – objašnjava Kostić.
Neki misle da je trgovina
Novcem od uplaćene članarine, pak, servisiraju i popravljaju alat. Velikih kvarova i krađa nije bilo.
– Ljudi su još skeptični prema ovome. Neki čak dođu, pogledaju, i misle da je ovo prodavaonica pa nas pitaju: Što sve imate u trgovini? – opisuje prvi čovjek Lune kojemu je želja da se ova ideja preslika i dalje. Na sličnom projektu već rade u susjednom Somboru u Srbiji, a pregovaraju i s partnerima u Mađarskoj.
– Drago nam je da se Romi i neromi susreću na ovom mjestu, razgovaraju, razmjenjuju iskustva. Želimo potaknuti i druge, ne samo u Baranji, da se "knjižnica" alata proširi i bude na dobrobit svima – zadovoljno će Kostić.
Korisnici za projekt imaju samo riječi hvale. Hasim Muratović ovamo dolazi već četvrti put. Posuđuje trimer i kosilicu.
– Ovo je super jer alat ne moram kupovati. Dok toga nije bilo, košnju trave plaćao sam 150 kuna. Sada dođem ovamo, posudim kosilicu i vratim je za dva dana. Odlično je – zadovoljan je Hasim.