Izbor zajedničkog kandidata Kršćansko-demokratske unije (CDU) i njezine sestrinske bavarske Kršćansko-socijalne unije (CSU) za budućeg njemačkog kancelara, koji će najesen naslijediti kancelarku Angelu Merkel, pretvara se u težak ispit za tradicionalne koalicijske partnere, s obzirom na to da ni nedavno izabrani predsjednika CDU-a Armin Laschet, a ni šef CSU-a Markus Söder, ne žele odustati od kandidature. A to znači da vladajuća njemačka konzervativna koalicija pet mjeseci uoči povijesnih izbora za Bundestag još nema svog kancelarskog kandidata, što je još jedan znak koji upućuje na neslogu i krizu u redovima njemačkih konzervativaca u trenutku kada se okončava era Angele Merkel.
Bitka do zadnjeg daha
Do zaključenja ovog izdanja ni Söder ni Laschet nisu se povukli, a dugi cjelonoćni pregovori okončani su bez rješenja. Najprije je bilo planirano da se odluka o kancelarskom kandidatu CDU/CSU-a donese najkasnije do blagdana Duhova 23. svibnja, ali su onda vodstva dviju stranaka - a osobito CDU-a, koji je suočen sa strmoglavim padom potpore - shvatila da s važnom odlukom ne smiju odugovlačiti. Novi rok istekao je sinoć u ponoć, ali i dalje nema rješenja. Unatoč uvjeravanjima, Laschet i Söder, koji uživaju potporu svojih stranaka, odbijaju odustati od utrke, pretvarajući ovaj izbor u prvorazrednu političku dramu.
CDU i CSU na izborima nastupaju u koaliciji, pri čemu se dosljedno poštuje pravilo da kandidati te dvije stranke međusobno ne konkuriraju. CSU svoje kandidate ističe samo u Bavarskoj, a CDU u ostalih 15 njemačkih pokrajina. CDU i CSU nastupaju sa zajedničkim kancelarskim kandidatom, koji u pravilu dolazi iz većeg CDU-a, no bilo je i nekoliko drukčijih primjera, koji se, međutim, nisu dobro okončali za koaliciju. CSU kao manji partner u koaliciji u poslijeratnoj povijesti imao je samo dva kancelarska kandidata, Franza Josefa Straußa 1980. i Edmunda Stoibera 2002. godine, kojemu je kandidaturu prepustila upravo Angela Merkel, ali ni jedan od njih nije uspio postati njemački kancelar. Jedini Bavarac koji je bio njemački kancelar bio je Ludwig Erhard, no on je bio član CDU-a, a ne CSU-a.
Međutim, u ovoj situaciji ne bi bilo iznenađujuće da CDU podrži Södera koji, sudeći po anketama, uživa puno veću potporu među biračima od nekarizmatičnog Lascheta. Prema zadnjim istraživanjima, Södera podupire trostruko više birača CDU-a nego Lascheta, a Söder uživa i višestruko višu potporu i u ukupnoj populaciji, no Laschet ima potporu stranačkog vrha. Ako se Laschet i Söder ne uspiju dogovoriti, a to se u ovom trenutku čini najvjerojatnije, o zajedničkom kandidatu moglo bi se odlučivati u zastupničkom klubu CDU/CSU-a početkom ovog tjedna, a to je ono što Söder i želi, uvjeren da će u slučaju proširenja kruga onih koji odlučuju sigurno osvojiti kandidaturu. Zanimljivo, ali jedina koja se u ovom važnom trenutku za CDU ne izjašnjava je upravo kancelarka Merkel, iako nije tajna da ona podržava Lascheta. Izbor zajedničkog kancelarskog kandidata pretvara se tako u otvoreni obračun CDU-a i CSU-a i svojevrsnu igru prijestolja, i to u najosjetljivijem trenutku, uoči izbora, dodatno urušavajući rejting CDU-a. Iz CDU-a optužuju Södera da nije ispunio svoje obećanje da će povući svoju kandidaturu kada CDU izabere svog kandidata.
Zeleni odlučuju danas
Söder je doista mjesecima odbijao nedvosmisleno potvrditi da će se kandidirati, tvrdeći da su njegove ambicije ograničene samo na München i da ne planira preseljenje u Berlin, iako je istodobno vodio kampanju u medijima. I umjesto da povuče kandidaturu nakon što je CDU istaknuo Laschetovu kandidaturu - a svoju kandidaturu Laschet iz razumljivih razloga shvaća vrlo ozbiljno, s obzirom na to da je tek u siječnju, i to nakon velikih peripetija, izabran za predsjednika CDU-a, pa je ovo zapravo i prvi veliki test njegova vodstva i unutarstranačkog autoriteta - Söder je bacio rukavicu CDU-u poručujući da će se upustiti u kancelarsku utrku samo ako pritom bude imao široku potporu ne samo svoje stranke, CSU-a, nego i sestrinskog CDU-a. SPD je za svog kancelarskog kandidata već istaknuo aktualnog ministra financija Olafa Scholza, a Zeleni će to učiniti danas, najvjerojatnije birajući stranačku supredsjednicu Annalenu Baerbock. Sat otkucava i za CDU i CSU, koji očito više nemaju vremena za iscrpljujuće kadrovske ratove, koji su već potopile brojne nekoć velike stranke - SPD, primjerice - i koje su upravo zbog njih danas na koljenima.
Postala kontraversna i neprepoznativa Država u svemu.