Da nije do krize s Iranom i naslova vezanih uz to Washingtonom bi sada dominirala sve žešća kompeticija između kandidata Demokratske stranke u osvit prvih predsjedničkih debata i sučeljavanja zakazanih za 26. i 27. lipnja u Miamiju. Suočeni s ekonomskim gušenjem, čini se kako su posljednji napadi na tankere s naftom u tjesnacu Hormuz pokazatelj da je Islamska Republika odabrala strategiju ekonomske osvete umjesto izravne konfrontacije sa SAD-om.
Iran evidentno kalkulira kako je najmanje opasan način da se natjera SAD da popusti s pritiskom napraviti kaos na svjetskom tržištu nafte tako da sabotira komercijalna plovila na najužoj točki u Perzijskom zaljevu. Iranci se, pretpostavlja se, nadaju kako će to podići cijenu nafte i oštetiti globalnu ekonomiju do točke gdje bi to moglo ugroziti šanse za reizbor predsjednika Trumpa, ili možda motivirati druge države da olakšaju sankcije.
Ipak, riskantna je to strategija koja može ići niz dlaku onima koji zazivaju sukob s obje strane kao i regionalnim neprijateljima Irana. Iako možda preferira pregovore, Trump će biti pod pritiskom da se osveti ako se napadi na naftne tankere nastave. Čak bi i ograničeni zračni napadi mogli biti šibica koja bi zapalila fitilj rata na Bliskom istoku koji neki u Washingtonu i regiji cijelo vrijeme zazivaju.
Čak i dok Bliski istok baca sjenu na američku politiku, iščekivanje za prve predsjedničke debate, prve od nekolicine prije izbora demokratskog kandidata 2020., ubrzano raste. Stranka participaciju mora ograničiti na 20 kandidata i podijeliti ih (radi debata) u grupe po 10 članova. Kandidati se mogu, široko gledano, podijeliti u četiri kategorije. Sam za sebe je nekadašnji potpredsjednik Joe Biden, na čelu utrke u ovoj fazi.
Druga kategorija su trojica kandidata s visokom potporom – senator Bernie Sanders iz Vermonta, koji je bio blizu toga da porazi Hillary Clinton 2016., senatorica Elizabeth Warren iz Massachusettsa i gradonačelnik South Benda (Indiana) Pete Buttigieg.
Treća kategorija su oni koji za sada nemaju iza sebe velike brojeve, ali imaju potencijal da izrone iz gomile – kalifornijska senatorica Kamala Harris, senatorica iz Minnesote Amy Klobuchar (slovenska Amerikanka) te nekadašnji kongresnik iz Teksasa Beto O’Rourke. U četvrtoj kategoriji je ostalih 13 kandidata koji imaju 1-2% potpore prema anketama.
Glavni argument za Bidenovu kandidaturu, osim desetljeća iskustva, jest da je on demokrat koji jedini ima istinske šanse potući Donalda Trumpa. Biden se lako povezuje s glasačima iz radničke klase koji su napustili Demokrate radi Trumpa 2016. Dapače, ankete pokazuju da je na samom čelu utrke u ključnim državama kao što su Pennsylvania, Wisconsin i Florida.
Bernie Sanders je već mjesecima na drugom mjestu i smatra ga se glavnim Bidenovim rivalom, ali Elizabeth Warren i Pete Buttigieg se približavaju. Sanders i Warren predstavljaju lijevu stranu stranke, Sanders se, dapače, naziva demokratskim socijalistom, i prošli je tjedan održao govor u kojem ponosno objašnjava kako njegov oblik socijalizma je i više no kompatibilan sa američkim tradicijama. S tim se ne slaže većina Amerikanaca, čak niti Demokrata. Warren, nekadašnja profesorica s Harvarda, ima impresivnu povijest političkih ideja. Ona će uskoro imati 70 godina, a Sanders 77. Drugi kandidati “njuše” priliku da utjelove nade i aspiracije mlađe generacije. Senatorica Kamala Harris je nekadašnja tužiteljica i kći imigranata iz Indije i Jamajke – što je nešto što joj ide u prilog kada su u pitanju birači koji pripadaju manjinama.
Iznenađenje je kampanje Buttigieg Nevjerojatno je kako netko čija se karijera sastoji od upravljanja malim gradom i ima samo 37 godina može biti ozbiljan kandidat za predsjedničku funkciju. No, on podsjeća na Baracka Obamu u tome kako o ozbiljnim problemima može govoriti vrlo elokventno. On je američki vojni veteran koji je odradio turu u Afganistanu. Nitko ne zna je li američka javnost spremna za čovjeka koji je homoseksualac i njegova partnera u Bijeloj kući. No, zemlja koja je u četiri godine odabrala Obamu i Trumpa sigurno ponovno može iznenaditi.
