Nekoliko sam puta u posljednje dvije godine na ovom mjestu pisao o spremnosti Zorana Milanovića da se održi na vlasti stvaranjem kaosa u društvu, izmišljanjem fašizma, političkim uhićenjima i na druge slične načine kad je već izgubio sve šanse da birače pridobije učincima svoje vlade, koji su katastrofalni. Nešto slično rečeno je u jednom ovotjednom razgovoru o skorim parlamentarnim izborima, u kojem je jedan sudionik rekao da bi Milanović nešto mogao postići samo "izazivanjem moralne panike" u kojem bi se birači plašili HDZ-om, pogotovo stoga što bi, s Karamarkom kao premijerom, imao svu vlast, i predsjedničku i izvršnu.
Možda premijer krizu u zemlji, kojom bi se mogao okoristiti, želi izazvati i sukobima s predsjednicom Kolindom Grabar-Kitarović, unatoč tome što ga u anketama golema većina građana okrivljuje za dosadašnje konflikte s Pantovčakom. Ali koliko on uopće drži do građana, do birača? Jer, da drži, ne bi kraj poraznih pokazatelja o nezaposlenosti, sve većem siromaštvu, javnom dugu, teroru banaka i masovnom iseljavanju isticao zasluge ove vlasti. Ne bi kraj nevjerojatnog broja dužnosnika Kukuriku koalicije obilježenih aferama, sukobima interesa, korupcijom i kriminalom neprekidno podsjećao na HDZ-ovu prošlost. Ne bi govorio o moralu i poštenju dok njegova koalicija na lokalnim izborima podupire osuđene kriminalce (Sabo, Vlahušić...) te dok su u zapošljavanju u državnim tvrtkama i ustanovama glavni kriteriji rodbinski i stranački. Sama činjenica da ozbiljni analitičari vide neku šansu takvog Milanovića u "izazivanju moralne panike" razlog je za strepnju ne od ishoda izbora, nego od nedostatka elementarnog obzira prema sudbini zemlje i nekoj uljuđenosti koja se s vremenom utkala u hrvatsku demokraciju te od posljedica koje bi gaženje te uljuđenosti moglo imati. Na početku mandata, u zanesenosti pobjedom, premijer i drugi dužnosnici Kukuriku koalicije kleli su se da im izlika i opravdanje neće biti bivša vlast, ali je Milanović s vremenom bitku s političkim suparnikom iz racionalnog prenio u iracionalno.
To jest, ja sam neupitan koliko god zdrav razum govorio drukčije, a da je moj suparnik zlo – za to zdrav razum ne treba ni pitati. Takav iracionalizam, prikazivanje nepostojećih rezultata i zasluga, lažno optuživanje, žigosanje i konstruiranje krivaca može računati samo na kaos što će ga stvoriti sukobi u društvu, neizbježan otpor nedodirljivosti jedne i fabriciranju opasnosti od druge politike. Za izlaz iz kaosa zadužen je onaj tko ga je i proizveo za svoj interes. A izlaz je u nekoj vrsti nasilja, diskvalificiranja, isključivanja i kažnjavanja protivnika, što je naslijeđe komunizma. Mnogo je puta Milanović pokazao da mu je ta komunistička zadrtost glavna karakterna osobina kojoj je spreman žrtvovati svaku logiku i činjenice. Sada čitam kako je bivši ministar znanosti i saborski zastupnik SDP-a Gvozden Flego napisao i članovima Predsjedništva SDP-a poslao svoj manifest, novu strategiju stranke, u kojoj se obrušio na Milanovićevu samovolju i uski krug poslušnika s kojima je provodi, spočitava mu gubitak na četirima izborima zaredom te traži zaokret ulijevo, prema socijalnoj osjetljivosti, socijaldemokraciji, članstvu, biračima i narodu. I taj Flegin manifest pokazuje koliko je u spomenutoj zadrtosti Milanović svoju politiku ogolio do iracionalizma vlastohleplja.
Sve veće protivljenje na koje nailazi u vlastitoj stranci njegov će osjetljivi ali tvrdokorni ego ugrijati do usijanja, nastavit će ga podupirati samo ropski mu odani ulizice, što će pojačavati težnju da se nešto postigne kaosom i zaplašivanjem bez obzira na to koju bi cijena društvo moglo platiti. A znamo koliko je bila tragična cijena koju je Hrvatska platila vlastohleplju onih koje nasljeđuju, čiju retoriku, optužbe i "neprijatelje" sve više preuzimaju i na koje sve više sliče. Mnogo više od Ivice Račana koji je, kako sam jednom već napisao, donekle SDP bio deboljševizirao da bi ga Zoran Milanović reboljševizirao.
>> 'Drago mi je čuti dobre ocjene EK, ali o porezu na nekretnine ćemo pričati godinama'
>> Zoran Milanović na kraju mandata osobno piše biračima koje je prevario
U SDP-u je naizgled stanje kao srne kad ih zaslijepe reflektorima, ali baš i nije tako odnosno na sve strane odzvanjaju zadovoljni zvukovi hrskanja proračunskih i parafisk. sredstava jer je to velika gozba, ali nažalost kraj joj se primakao. Što više bude personalizirana kampanja Milanovića u izborima, što više bude on frontman esdipija, u ovom jadnom stanju ( gubi 3:0 10 min prije kraja utakmice), to lakše će ga se kasnije "riješiti" odnosno svi vide da im se crni peteljka i da će ujesen, kad počnu prvi hladniji dani, dijeliti osjećaje strepnje i bojazni, nekako kao s gojencima koji su tad cca 100 kg i obećali su im da će biti krvavice i čvarci.