Tražim da dođu novinari! Ako ne dođu, dignut ću auto u zrak – ovim riječima policiji se u ponedjeljak sat vremena poslije ponoći obratio 35-godišnji hrvatski branitelj Ante Jurilj nakon što joj je dojavljeno da je svojim osobnim automobilom u kojem se navodno nalazila plinska boca i gorivo blokirao Županijsku ulicu u Požegi.
Tražio zapovjednika
Od tada sve do četiri sata trajala je prava drama, a Jurilj, koji je odjenuo svečanu časničku odoru, tražio je i da dođe njegov zapovjednik Alenko Ribić iz odjela specijalne policije kojem je predao prijavak te predsjednik Udruge specijalaca Josip Klem.
- Ogorčen sam što nas branitelje Vlada nije uvažila kao socijalne partnere u pregovorima oko smanjenja naših prava nego je jednostrano donijela takve odluke. Poručili su nam da mi šutimo jer smo na državnoj sisi, a mi smo im htjeli poručiti da smo mi stvorili i kravu i sisu – kazao je Jurilj.
Nakon što je priveden policiji, a onda prevezen na požešku psihijatriju otkrio je da u autu nije imao bombu nego kacu za kupus iz koje je virio konopac za rublje.
Zasad bez prijave
– Mi smo svjesni da država nema novca, ali zašto se dopuštalo godinama da se država pljačka i da se tek sada hvataju grupne zvjerke. Naveliko se kralo i dok smo mi ratovali. Žalosno je da se uvijek branitelji izvlače iz naroda, a što je s partizanima kojih 65 godina nakon rata ima više nego što je u ratu bilo pripadnika HV i HVO-a - upozorava Jurilj.
Krunoslav Kokić iz Policijske uprave požeško-slavonske kazao je da su nakon obavljenog očevida Državnom odvjetništvu proslijedili posebno izvješće. Hoće li biti podnošenja kakve prijave, u policiji još uvijek ne znaju.
Jurilj je do sada već dva puta pokušao samoubojstvo.
Jedino što je tačno u vezi tih partizanskih mirovina u Hrvatskoj je da su Hrvati masovnije pristupili partizanskom pokretu tek u drugoj polovici rata što će reći 1944. i čak i 1945! (a i ovi su poslednji su izvukli takođe neku penziju. Neko ko je pristupio antifašističkom pokretu 1944. godine, i imao je tad 19 godina, sad ima 85. Dakle, šta je čudno sa tim partizanskim penzijama ako znamo koliko osamdesetogodišnjaka živi u Hrvatskoj. Naravno, priča sa Srbima iz Hrvatske sa partizanskom penzijom utoliko je drugačija jer su Srbi prosečno 2-3 godine ranije pristupili antifašističkom pokretu pa su ti penzionera toliko prosečno i stariji.